barell

Lično

8. septembar 2017.

DALMACIJA – Vinske priče

U beogadskoj vinoteci Vino Bar & Shop, istaknuti hrvatski novinar i publicista Željko Garmaz je održao izuzetno uspešnu promociju svoje nove knjige.

Ramazan je sveti mesec za sve sledbenike Islama i kao takav nema nikakve blage veze sa događajem koji se zbio u sredu, u vinoteci Vino (ul. Jovana Rajića 5e, u Beogradu). Svi namernici i retki slučajni prolaznici bili su u situaciji da proslave Garmazan, odnosno promotivni klizni praznik vinoljubaca. To je dan u kome vašu zemlju, grad i vinoteku poseti naš uvaženi i dragi kolega Željko Garmaz, sa jasnom namerom da promoviše poslednje delo i prigodnim (iz sopstvenih zaliha) vinom, napoji sve prisutne. Ovoga puta, povodom svoje nove, sveže izdate knjige „DALMACIJA – Vinske priče“ koju je predstavio uz pomoć uhodanog dvojca opšte namene i posebnih namera „Luković – Andrić“, pozvao je sve ljubitelje vina (pa i knjiga) na literarno vinsko druženje.

Ova knjiga, da se odmah razumemo, ne predstavlja puko ekspandirano poglavlje o Dalmaciji iz Željkovog bestselera „Vinske priče“. Vidi se da je poštovani kolega na određenim mestima poprilično dopisivao i razrađivao temu, ubacio još nekoliko važnih vinarija, ali je očigledno da ovo izdanje ima i nežan dodir komercijale i korisnosti. Evo o čemu je reč... Naime, u „Vinskim pričama“, čudesno živoj i još čudesnije životnoj publikaciji, gotovo leksikonske važnosti, Garmaz se ne opterećuje bilo kakvim faktima, već prenosi, jezgrovito i autentično (najteži mogući pristup – prim. aut.) suštinu ličnosti samih vinara i neretko njihovih porodica, pa i okruženja. Ovoga puta, DALMACIJA – Vinske priče, ima nakon svakog naslova, odeljen popis sorti, zvanične „pešačke“ i elektronske adrese vinarije, broj hektara pod gidžom...

E sad, mnogi od onoga što je Željko samo dodao kao diskretno nenametljiv začin, naprave celu knjigu (publikaciju, pamflet...), a za to čak i dobijaju neka državna sredstva. No, nećemo o tome. Ovi podaci su u zemljama poput Srbije i Hrvatske, inače u potpunoj vinskoj ofanzivi, samo paušalni šamar trenutka, pošto dok knjiga (publikacija, pamflet, šta god...) izlazi, nikne još par hektara, Bogu hvala. Kod Garmaza je to nenametljivo, diskretno i više kao slikovito. Da ne kažem sistematično, iako sam rekao.

Svakom ko dolazi u dodir sa bilo kojim hrvatskim vinom, vinarijom ili vinarom, toplo preporučujem Željkove Vinske Priče. Ako je to vino, vinarija ili vinar iz Dalmacije, onda je gotovo lekovito prvo kod Garmaza u knjizi DALMACIJA – Vinske priče, videti o kome i čemu se zapravo radi. Prepoznatljivo lakog stila, ali utemeljeno i dubinski izdašno štivo će vam na pročitane tri informacije dati bar pet. Hoću reći, bogat rad se nalazi između redova. Ovo je autor kome vinari govore i ono što nisu planirali. Svaki vinar koji je besprekorno „Garmaziran“ u prilici je da se naknadno oduševljava svojim tokom misli. Uz svo poštovanje njima, trebalo bi znati da ih je upravo Željko svojim pristupom, ljudskim osobinama, obrazovanjem i znanjem, nepokolebljivo usmerio da svoju suštinu „istresu“ u diktafon. Tako mogu da rade samo posebni...

Vinoteka Vino u Jovana Rajića je, iako pristojne površine, bila premala za sve one koji su poželeli da budu deo te večeri, kupe sebi ovo vredno štivo i probaju, već po običaju, reprezentativna vina iz Željkovog podruma. Bilo je tu standardnih „junaka“ ove vinoteke, nekih junaka iz srpskog segmenta Vinskih Priča (gospoda Šćepanović i Živković, na primer), zatim nezaobilaznih „grupi“ pojavljivača na svim vinskim događajima otvorenog tipa, ali i nekih mladih, izuzetno prosperitetnih vinara (Bikicki, Baša...), što je za svaku moguću pohvalu. Interesovanje za knjigu je zaista bilo ogromno i premašilo je očekivanja autora. Za sve one koji nisu želeli, stigli ili mogli da se pojave, a pošto je u pitanju „samizdat“, Maja i Željko Garmaz su ostavili izvestan broj primeraka u vinoteci Vino Bar & Shop, pa možete prošetati, popiti čašu vina i priuštiti sebi ovo, više nego interesantno, jako korisno i bogato štivo.

Garmazan je prošao, ali koliko lično poznajem Maju i Željka, biće još tih praznika!

 

Nenad Andrić

 

Profesor Dionisije

"Dok čovek traži mudrost, dotle zaslužuje naziv mudraca. Čim se uobrazi da je posrkao svu mudrost, odmah postaje budala."

Volter