barell

Događaj

16. novembar 2013.

Deseti Beogradski Salon Vina – Hyatt Regency Beograd

Beogradski Salon Vina je dugo godina bila jedina relevantna vinska manifestacija. Da li lagano gubi dah?

Agencija „IN VINO“ je po deseti put upriličila Beograđanima i njihovim gostima ozbiljnu vinsku manifestaciju. Iako deluje da se iz godine u godinu osipa broj izlagača na Salonu, ova agencija nastavlja utabanim stazama. Do nedavno se učešće na Salonu gotovo podrazumevalo iz pozicije vinara. Jednostavno, nije bilo druge iole ozbiljne opcije. Pošto se vremena surovo menjaju i postaje jasno da niko nema tapiju na vaskoliku vinsku publiku, Salon kao da posustaje. Izuzetno visoke kotizacije za učešće, kombinovane sa prilično ozbiljnom cenom ulaznice za posetioce, polako izmeštaju ovu reviju iz žiže i ona zaista prerasta u salon za odabrane. Mora li tako?

Pa izgleda da mora. Organizator ove manifestacije je u startu verovatno sve i zamislio diskretno elitistički, što je bilo potpuno logično u vreme kada je Salon stvaran. Vinske publike je bilo malo, a i... Znalo se ko pije vino. Međutim, danas se stvari značajno menjaju. Vino pije i običan, normalan svet. To je onaj svet koji malo prati, čita, informiše se... Zna taj svet da postoje daleko jeftiniji oblici poluedukativne zabave tog tipa, ali, naravno ne i tog nivoa. Upoznati se sa vinskom scenom Srbije, danas je jako jednostavna rabota. Dovoljno je obići dva tri okupljanja, besplatna ili za par stotina dinara i tu se dobija vrlo jasan odgovor na pitanje „Šta se danas u svetu vina dešava?“

Ono po čemu je Salon ipak i dalje najozbiljnija i najprestižnija manifestacija je svakako – prateći program. „Velika vinska ukrštenica“, „Vino i hrana“, „Moderna srpska kuhinja“, „Ručak sa vinarima“, „Promocija i edukacija“... Za dva dana trajanja Salona, deluje kao da gotovo svi izlagači dobiju svoje parče ekskluziviteta, odnosno priliku da obznane izvesnom broju srećnika činjenicu kako njihovo vino nije samo vino i da tu postoji daleko ozbiljniji koordinatni sistem. Ipsilon osa, naravno da pripada hrani. Ovde se verovatno najbolje oslikava sam Beograd, opisan rečima Jovana Rapajića: „Beograd je velegrad po svojoj periferiji.“ Na potencijalne primedbe organizatora da ovaj program nije periferija, može se jednostavno odgovoriti: „U svemu što ste publikovali, naglasili ste da je to prateći program.“ Nema ljutiš!

Primer savršenog spoja i izuzetnog uklapanja vina i hrane opisaćemo u posebnom tekstu na primeru simbiotičkog performansa Podruma Janko i restorana Pikolo. Jednostavno, tužno je takvoj, preuspeloj kombinaciji dodeliti pasus ili dva. Pošto ne koristimo astralno multipliciranje, bilo je fizički nemoguće posetiti pet mesta istovremeno. Verujemo da je bilo još izuzetno uspelih spojeva za mali broj presrećnih svedoka. Generalno, velika je šteta što takav oblik predstavljanja vina nema izraženiju konotaciju masovnosti, pošto je to, kao što rekosmo, aksiomatski put za pronalaženje nekih novih „vinskih ljudi“. Na savršen spoj ni baksuz nije imun.

U našoj zemlji nezadrživo buja strast prema vinu. Vinarije niču na sve strane i grožđe samo što se ne sadi po betonu. Takav trend prate i vinske manifestacije. Svega ima sve više i to je odličan pokazatelj da vino, brzo i sigurno, hvata svoje pozicije. Neki ljudi su pioniri u svom poslu i za to im valja uvek odati priznanje. Gospodin Ćirović, čovek koji je stvorio Salon i sve oko njega, zaista se mora uvažavati kako dolikuje. E sad, prokleta sudbina svakog pokretača je to da mora učiti na svojim greškama, dok drugi imaju privilegiju da uče od njega. Može im ići bolje, ali ipak su drugi, treći... Kao takvi ostaju zapisani. To naravno, važi samo dok postoji prvi. Da se Salon ne bi ugasio i gomila „ovisnika“ o Salon ostavila na cedilu, neophodno je uvesti neke, lako uočljive novine. Malo umerenije kotizacije, koje su prepreka mnogim izlagačima, niže cene za posetioce, koje su prepreka mnogim posetiocima i malo ozbiljnija zastupljenost po društvenim mrežama su samo neke od tema za razmišljanje organizatoru. Ovako kako je, naravno da je odlično, ali postoji bojazan od dalje tendencije osipanja. Spisak ovogodišnjih važnih neučesnika brojniji je od spiska važnih učesnika. Pretnja za sledeću godinu je i više nego očigledna, a Salon mora živeti!

 

Profesor Dionisije

"Ako želite da u svom vinu imate dominantnu aromu vanile a da se ne petljate sa baricima, odradite šaptalizaciju vanil šećerom..."

(iz naučne publikacije "Nešto me cepa glava sabajle", dr. Rodoljub Čips)