barell

Lično

5. maj 2018.

Dragiša

Da nije bilo Gileta...

Danas, petog maja 2018-te godine, završen je jedan ciklus. Možda mnogima nevažan, pošto je u pitanju lična priča, ali za nastanak Vinovnika kao takvog, verovatno i presudan. Sve je počelo pre više od deset godina.

Miloš Obilić je istorijska ličnost za koju se vezuju razne priče, od kojih je verovatno dobar deo tačan. Sultanu Muratu je svakako presudio, samo postoje sporenja oko samog metoda. Narodno predanje insistira na tome da je u pitanju naš prvi hirurg u ratnim uslovima „od učkura, do bijela grla...“, ali ima i verovatnijih verzija. „Carski rez“ kao hiruški metod dolaska na svet, moguće da je povezan sa tim tumačenjem događaja. No, nije to toliko važno. Obilić je, po zasluzi, dobio svoju ulicu u centru Beograda, koja se zove Obilićev Venac. I tu sam upoznao Dragišu, koga ću u daljem tekstu zvati onako kako ga svi i znamo – Gile.

Kafić OK.no mi se nalazio na vektoru Ekrema Jevrića (kuća – pos’o) i nakon ogromne pauze (bez „svog“ lokala) postao mi je „pod obavezno“ lokacija, bar dva puta dnevno. Sjajna ekipa ljudi u „dresovima OK.na“, ali i ništa manje sjajan stalni sastav gostiju, činili su svoje, pa sam se nakon dugo vremena u nekom lokalu osećao kao kod svoje kuće. Dešavalo se tu svašta, što je i logično. Od nezaboravnih kolektivnih sprdnji sa dugotrajnim histeričnim smehom koji ljulja obližnju garažu, pa do (samo)ubistva nesrećnog Tatona. Gile je sve vreme baš radio u OK.nu i bio pouzdani izvor svih oblika informacija. Jednoga dana je preživeo i naš interni obred inicijacije, a koji podrazumeva muško trpljenje intenzivnog zezanja od bar pola sata neto. Bili su to baš lepi dani. Kada je „avanzovao“ u nešto za šta još nije bio spreman, očigledno (mesto „šefa parade“ u susednom PUB-u), stvari su krenule nizbrdo. Deo ljudi iz OK.na je prebačen u PUB i valjalo je sada sedeti na oba mesta. Jedna guzica na dve stolice, a da niste penzionisani Sumo šampion je nemoguća misija, pogotovo kada su u pitanju dve različite lokacije. Sve se završilo izuzetno brzo i Gile je potpuno sklonjen sa „Obilića“. Jako je važno napomenuti da sam tada isključivo, samo i jedino pio Oranginu. Da deca u OK.nu ne bi prala sudove, napravio sam priču kako se Orangina pije po propisu samo iz flašice, sa debelom crnom slamčicom. To je otišlo toliko daleko, da su i u nekim TV emisijama pili baš tako Oranginu. No, nije ni to toliko važno.

Zbog načina na koji je Gile uklonjen sa Obilića (baš ružno), iz solidarnosti, preskakao sam OK.no i PUB, nekoliko godina... Kontakt sa Giletom je ostao, ali dugoročna pauza je bila neminovna. Gile se obreo u jednoj prodavnici vina u Braničevskoj, što će se kasnije ispostaviti kao jako važno. Posle izvesnog vremena se javio i rekao da mi radi blizu gajbe. Na mestu nekog ubogog restorana iz koga je bazdilo kao da kuvaju komšije a ne hranu, nastala je Srpska Kuća Vina 2, odnosno mesto gde priča o Vinovniku i počinje. Manijačno opsesivan, kao što me bog dao i roditelji sočinili, nekoliko godina ranije sam kupovao neke „Portugalce“ u Vinodomu na kartone, kao sumanut, ali to nije dugo trajalo. Čovek sebe zna onda kad poznaje svoje mane. Ne umem da stanem, pa zato izbegavam droge i švaleraciju. A opet, sudbina je čudna... Da se Gile zaposlio u poljoprivrednoj apoteci, verovatno bih sad gajio kukuruz, naravno neuspešno.

Razgledajući sa Giletom asortiman u SKV 2, osetio sam se poraženo. Pripadam generaciji i okruženju koje je o svemu moralo da zna sve. Od Fojerbaha, preko kvantne mehanike, kompletne kinematografije, do Šemse Suljaković... Sve! A o srpskim vinima nisam znao ništa. A opet, toliko ih je! Znao sam samo za RAK (Radovanović, Aleksandrović, Kovačević) triling i one gigantske proizvođače industrijskog „nečeg“... Na policama Šijački, Stemina, Cilić, Jeremić... Šta je bre ovo? „Navući ćemo te mi na vina, Nešice“, reče Gile, dok sam zabezeknuto gledao nešto o čemu nisam imao pojma ni da postoji. Ako spadaš u prirodno obaveštene ljude, a ne znaš skoro ništa o nečemu, onda postoje samo dve opcije. U pitanju je propust kod mene (manje verovatno) ili nedovoljna količina informacija da nešto postoji (veća verovatnoća).

Gile, Munze (Ivan Nikolić) i Dovlica (Vladimir Savić) su početak SKV 2. Brojne degustacije koje su tu pokrenute, sa svim šarmom početničkih grešaka i ludačkim entuzijazmom koji nosi, stvorile su jak krug ljudi oko tog lokala. Sedeći tu i pričajući, upoznao sam gotovo ceo srpski vinski establišment. U tom lokalu se i rodio Vinovnik.

Ljudstvo se menjalo, a samo je Gile ostajao i opstajao. Većina je napredovala, odlazila na brodove, u inostranstvo, na bolje plaćena mesta, retki odlazili u nešto gore ili u druge struke. Sve ih je Gile dočekivao i ispraćao. Bilo je tu i nesuglasica, kod kojih nisam uvek bio na njegovoj strani, pošto ne posmatramo mi iste stvari na isti način. Cilj je, nema sumnje uvek isti, ali se često ljudi razmimoilaze u metodama. A on nikada nije „siledžijski" insistirao na svom. Uostalom, pravi ljudski odnos nikada i nije idiličan. Idilični su samo odnosi iz banalne koristi. Ono što nepobitno stoji je činjenica je da je taj momak izuzetno pošten i odan. Od ponedeljka, uz mešavinu radosti i žalosti, biće odan na nekom drugom mestu. Radost što ide negde gde će moći više da se „razmaše“ sa stečenim bogatim iskustvom, a žalost što više nije „na dohvat ruke“.

Srpska Kuća Vina 2, svakako više neće biti ista. Biće možda gora, daće Bog da će biti bolja, ali ista svakako više biti neće. I ma kroz kakve faze bude prolazila, ostaće važna za nešto što se zove Vinovnik prevashodno zato što je odatle sve krenulo. A pitanje je da li bi išta krenulo da nije bilo Gileta. Bio sam na nekom obliku prekretnice i da se nije desio slučaj mog prijatelja koji radi u vinoteci, život bi me sasvim sigurno odneo na neku drugu stranu. I verovatno bi se kompletno „vinsko pisanije“ sporije probijalo iz svoje hermetične ljušture. Mnogo toga se tu učilo i probalo, nesuvislo lupetalo, ali i istraživalo. Deluje možda glupo, ali ima tu elemenata za ozbiljnu knjigu. Kada jednoga dana bude napisana, Gile, šef iz SKV 2 će biti njen integrativni deo, po zasluzi... Neka mu je sa srećom na novom poslu i neka je sa srećom SKV 2, sa novim šefom Milanom.

 

Neša

 

P.S: Što se tiče fotografije, Gile, Dovlica i Munze znaju zašto...

 

Profesor Dionisije

"Neka te ne zabrinjava što se za tvoje mogućnosti ne zna, već se radije brini o tome što ih nemaš dovoljno."

Konfučije