barell

Vest

14. decembar 2013.

Drugi rođendan & bebi jubilej – Deseti broj časopisa Vino & Fino predstavljen u Fridi

Među gomilom korisnih mejlova o kupovini kuće na Floridi, dresiranju epileptičnog ždrala, povećanju polnog uda i lečenju stresa antibioticima našlo se: „Dragi prijatelji, slavimo dve godine...“

U svakoj prilici istaknemo da je Igor Luković jedan od retkih pismenih ljudi, ne samo funkcionalno, koji vino tretiraju tastaturom. Taj i takav - g. Luković poseduje časopis „Vino & Fino“, publikaciju koja se prvo zvala drugačije, a u poslednjih par brojeva se zove ovako kako se zove. Nakon što mu je preuzet prvi list koji je stvorio, smešnim pučem, u prilog čemu postoji jednostavan i indikativan dokaz - kompletno promenjena redakcija, delovalo je da se ova priča trajno ugasila. Međutim, uporni Luković (nikako tvrdoglavi, pošto je tvrdoglavost manoidna odlika budale, a upornost vrlina), počinje priču od starta, uz nekoliko vernih prekaljenih saradnika, odnosno kompletno proterane redakcije i nekolicine brižljivo selektovanih taze saradnika. Taj novi list ima suštinsku konekciju sa onim starim, za razliku od starog koji je novi (ovo služi za zbunjivanje i odlično zvuči), a poseduje samo formalnu konekciju sa prvim (sada je već zabavno, a i dalje odlično zvuči).

Okupljanje u Fridi (Cantina de Frida) uz zamašno učešće vinskog establišmenta, a upriličeno povodom desetog broja i dve godine postojanja, verovatno je prevazišlo očekivanja i samog organizatora. Neformalno druženje je presečeno na kratko (15 min.) da bi se predstavili saradnici lista i dodelile „neizbežne“ nagrade: za vina godine, vinariju godine i ostalo... U subjektivnost uopšte nema potrebe sumnjati, tako da ovaj sistem nagrađivanja ne bi trebalo da zaljulja krhke sujete vrednih proizvođača najplemenitijeg alkohola u Kosmosu, a naročito u Srbiji. Nekoliko članova telefonskog žirija koji su participirali u glasanju (pre svega pisac ovih redova) izrazilo je burno negodovanje (neartikulisano mlataranje rukama) zbog izostavljanja određenih ličnih favorita sa liste („Šta me koji moj potpisuješ, kad nema više od pola mojih vina?!“), ali šta je tu je. Matematičkom operacijom, koja se na srpskom zove sabiranje, neki su se našli na listi, a neki ne.

Kad smo već kod matematike, jednostavne nauke kojoj se u neznanju komplikovano pristupa, deset brojeva za dve godine, a dvomesečno izdanje?! Dvadeset i četiri meseca podeljeno na dva, trebalo bi da je neznatno više od deset. Vups! Ali dobro, sakupljanje sredstava za ovakav oblik publikacije je teži posao nego kreiranje broja. Topla voda... Nije ovo jedini magazin koji izlazi tek kada se nakupe pare za štampu. Pored toga, imamo i priču o selidbi redakcije, preuzimanju, itd... Neki se i gase. Čitalačka publika će kao vrhovni nadzorni organ reći svoje, pa ćemo videti ko opstaje, a ko ne. Vino & Fino ima lepe šanse da doživi naslov jako popularne dečije serije BBC-a, nezaboravnog autora i aktera Dejvida Belamija.

Na ovu zabavu mnogi vinari nisu došli praznih ruku, kao što je i red, pa su se pila zaista ozbiljna srpska vina. Nećemo ih pominjati, pošto su neki (vrlo verovatno) zaboravili kartonske darove slavljeničkom magazinu punjene sa po šest brižljivo odabranih boca. Ono što je doneto u potpunosti je opravdalo očekivanja prisutnih, tako da tu nema ozbiljnije primedbe. Bilo je veliko zadovoljstvo posmatrati naše vrhunske vinare u prisnim, prijateljskim diskusijama i neretko biti deo istih. Sve što se dešavalo predveče 12. decembra u Fridi (važna napomena – izuzetno ljubazno i šarmantno osoblje je predstavljalo neočekivano blagotvoran začin događaju) samo je dodatno pojačalo utisak o magazinu koji ima kristalno jasnu budućnost, ali samo ako nastavi da se razvija. Stanje je uvek potpuno nebitno. Bitna je tendencija! Neka se sve u vezi ovog lista pomera za po korak iz broja u broj, kao i do sada, i neće biti zime, ma koliko hladno bilo. Sa svoje strane, kolegama iz magazina „Vino i Fino“ želimo puno uspeha u daljem radu. Svi smo u istoj misiji...

 

P.S: Neuobičajeno veliki broj zagrada u ovom tekstu predstavlja omaž pokojnom Estradnom Zaratustri – Milovanu Iliću Minimaksu. Kada je pisao, Mića je to tako radio...

 

Profesor Dionisije

"Gledajući kako se u najgorim mukama unutar ogromne bačve davi poslednja supruga njegovog strica, mali Džonatan reče - U vinu je i strina!"

iz romana "Svedok fermentacije", anonimni autor