barell

Događaj

7. avgust 2016.

Entuzijazam i kako ga instrumentalizovati

I Pazova (starija od nove) ima svoj vinski hepening. Hrabro i smireno... Vinski Plato, druga sezona.

Plovidba turističkim brodom, poput svih vrsta putovanja nosi svoje rizike. Vodeći razlog koji pesimistima razvlači osmeh, uz ponosno „Jesam rek’o!“, svakako je nasukavanje ili prevrtanje broda. I onda se desi da na plovilici bukne požar. A baš se sa tim nije računalo. Oni sposobni uglavnom imaju odgovor na svaki oblik nedaća, pa i na one najmanje verovatne. Javni skupovi na otvorenom uvek nose više rizika nego oni „uboksovani“.

Najveći zlotvor dešavanja pod vedrim nebom su najčešće nebeske izlučevine. Čovek koji se predstavlja kao „Somelijer Sremski (SS)“, organizator Vinskog Platoa u Staroj Pazovi, imao je spremljene rezervne opcije za: kišu, sneg, napad terorista, invaziju skakavaca, Černobil, vaške, poeziji sklone pijance, militantnu gej paradu, zaostali krstaški rat, neplaniranu sušu, saharsku oluju... Ali za varijantu da „iseČu“ svetlo, nije bio spreman. Bar „na keca“. I naravno...

Entuzijazam ovog čoveka (SS) je zadivljujuć. Revnosno isprati svaku vinsku manifestaciju i uvek da lični doprinos kroz par objava na društvenim mrežama. Pored toga, on čini nešto što bi valjalo da radi svako: U svom mikrokosmosu širi svest o vinu. Kada bi to zaista svako činio, vinska epidemija bi raširila svoje zarazne pipke brzinom pomahnitalog požara. Umesto da defetistički češka lobanju i sačeka da neko drugi nešto uradi, što nam predstavlja omiljeni hobi, on se „drznuo“ da u Staroj Pazovi napravi festival(čić). I već drugu godinu za redom, pravi ga. Na tome mu svaka čast!

E sad, zašto je neko rešio da nekoliko odličnih vinarija i posetioce Vinskog Platoa drži u mraku, pitanje je za posebne institucije lokalnog tipa. Možda su želeli da se svi držimo ruke? Da se smuvamo!? Ako vam prijatelj nosi preko ulice astal od kuvane orahovine, nećete mu pomoći donacijom od 42 Evra. Pomoć je da mu pomognete da astal prenese. Tako su neki verovatno mislili da je mudrije ugasiti svetlo da nas ne izbuše sremski moskitosi!? Neshvatljivo. Odgovor SS-a su bile brojne sveće po astalima, pa je platoom dominirala egzotika. Žilav momak...

Kada se odlazi na mali lokalni festival, sasvim logično se očekuje brojčana dominacija lokalnih vinarija. Začudo, ovde nije bilo tako. Piano (Jagodina), Đorđević (Župa), Čaša Vina I Priča (Ražanj), Trivanović (Erdevik), Mačkov Podrum (Irig), Stobi (Makedonija) i Deurić (Mala Remeta), uz nezaobilaznog Kalapiša, pukovnika carinske službe (Vinski Pasoš), predstavljaju sasvim respektabilan sastav. Nije bilo prevelike gužve i nekim umerenim tempom se zaista moglo degustirati sve. Posetioci su delovali zadovoljno, pošto su bili u prilici da probaju pristojan broj baš odličnih vina. Za one koji nemaju puno dodira sa celokupnom scenom, ovakvi događaji su vrlo prijatno iznenađenje. Loše odavno ne pravimo, a i osrednje je raritet. Vinski Plato je još jedan kamičak u mozaiku dokaza da smo na pravom putu.

Šta dalje? Pa, uz bukvalno malo jaču podršku, Vinski Plato u Staroj Pazovi može, kroz duplirani broj izlagača i upetostručenu publiku, da deluje baš respektabilno. I svako ko ceni vino, ali i entuzijazam našeg prijatelja, trebalo bi da ovu priču pogura. Ne ovde, nego u svom mikrokosmosu. Mnogi veliki gradovi Srbije su u vinskom smislu, još uvek – mikro. Malo više energije širom vinske Srbije, pa od mikro, preko mini, do...

 

Profesor Dionisije

"Za uživanje u robusnom vinu nama nije neophodan biftek!"

Vegeta & Rijana (začinjene estradne umetnice)