barell

Lično

11. april 2016.

Idi odmori, ja ću

Kada pet nesumnjivo velikih vinarija izgledaju kao jedna grandiozna, onda svaka pojedinačno izgleda pet puta veća. Dobrodošli u Veronu, na Vinitaly 2016!

Ispraćena na put klizištem skepse u kapsuli vaskolikog nepoverenja, najbolja EKIPICA koja postoji, odnosno Vinska Reprezentacija Srbije, objektivno i nije bila baš najsigurnija u to gde ide i zašto. U pitanju su mladi ljudi i sasvim je prirodno da im se ponekad zaljulja entuzijazam. Umereno dezorijentisani idejom desetina hiljada vozača automobila da se parkira što bliže sajmu (!?) nekako se proguraše i nađoše svoj štand. Naš štand na Vinitaly 2016, predstavlja pravu prekretnicu. Što bi klinci rekli, realno!

Kada su se sabrali, zauzeli pozicije i raspakovali svoj asortiman, divni mladi ljudi iz naših pet vinarija su započeli svoju misiju. Od trenutka kada je prva boca otvorena, sve je dobilo neku neverovatnu, dimenziju ozbiljnog naboja. Štand koji je delovao haotično, za pet minuta je procvetao. To je osetila i publika, koja svoje iskreno čuđenje nije bila u stanju da sakrije. Ako kažemo da su se mnogi i po nekoliko puta u toku dana vraćali na srpski štand, onda vam to govori dovoljno. Ipak je prisutno preko 4000 vinarija, a ljudi se vraćaju!? To bi trebalo da nešto govori? Naravno, onima koji su sposobni da čuju.

Vrlo je logično što se ti ljudi vraćaju. A doći će i sutra. Doći će i prekosutra. I nastaviće da lome jezike, pri izgovaranju komplikovanih reči kao što su: tamdžanika, proukapac, Rejdovanovič, Zivot Tece, Ouplenac... Mada, mora se priznati da napreduju. Svakim novim dolaskom, izgovarali su sve bolje. Do kraja Vinitaly 2016, cenimo da će to biti baš tečno. A moraju naučiti, pošto drže ugostiteljske objekte, vinoteke, distributerske kuće, neki po Italiji, a neki širom sveta... Ipak su to ljudi koji moraju znati. Pratićemo razvitak njihovog srpskog jezika tokom sajma, a i u budućnosti.

Ono što posebno ohrabruje je uzajamni odnos članova EKIPICE na štandu. Deluje kao da je svako radio iza pulta svake vinarije. Dišu kao jedan! To koliko oni jedni drugima drže leđa je nešto od čega se ježi koža. Svi znaju sve o svemu i uskaču momentalno, kada se ukaže potreba. Iako nismo poznati po slozi, ovde čovek zaista mora da ustukne. Zaista su za ponos i ugled! Nemerljiva je čast biti neposredni učesnik u njihovim rotacijama po štandovima. I atmosfera je odlična. U našem, internacionalnom paviljonu (Španci, Francuzi, Portugalci, Australijanci...) kao i par koje smo stigli ovlaš da obiđemo, nema ni približno toliko pozitivnih vibracija. Možda se zato mnogi vraćaju? I pored 4000 kolega... Možda to nešto zaista i znači?

Interesantan fenomen predstavlja i izotop enofilnog „toplog zeca“. Posetioci prilaze pultu prve vinarije i bez izuzetaka „protrče“ kroz sve ostale... Mi naravno ne znamo šta će poneti domu svom kao globalni utisak, ali jako dobro znamo da se sa svih punktova našeg vinskog interventnog voda svetske klase non stop čulo vrlo glasno: „bene, bene, bene...“ Šta to beše na italijanskom? Ko bi ga znao? Pa dolaziće i sutra, kao i prekosutra... Doći će i u Srbiju, verovatno iz razloga da dokažu kako sve ovo nije bila ludost. Šatro! Doći će zato što su upoznali ljudine. Doći će zato što su im se dopala vina. A doći će i da se pohvale kako su naučili one teške reči odozgo. Doći će i zato što se više ne čude činjenici da ostali i imaju prazan hod, a za našim štandom je uvek neki veseli narod (Posebna pohvala za Slovence!). Doći će zato što je NAŠA EKIPICA najbolja na svetu! Toliko za prvo javljanje, pošto valja i danas učestvovati u rotacijama, a neki od nas smo najstariji na štandu.

 

Član EKIPICE

 

Profesor Dionisije

"Ambicije i buve rado skaču uvis."

(italijanska narodna poslovica)