barell

Događaj

24. septembar 2014.

Igraj glavom! Bodega Iniesta u Srbiji

Onako kako to priliči osvedočenom umetniku fudbalske igre, u dva „poluvremena“, vinskoj Srbiji se predstavila vinarija Iniesta.

U poslednje dve decenije smo svedoci raznolikog posrtanja sportskih veličina. Mnogi su u toku karijere od ugovora, nagrada i sponzora inkasirali poprilične svote novca. Trošeći na besna kola, telesna zadovoljstva (narkotici, bordeli...) i razne ostale „unosne“ stvarčice, rapidnom brzinom im se svet urušavao i od sporta im je ostajao samo hokej, ali prosjačkim štapom. Doduše, većina njih je pored nesumnjivog talenta za ono čime su se bavili, posedovala i poseduje intelektualne sposobnosti kojima ni kvarenje čekića nije strano. Ovo je dijametralno suprotna priča. Ovo je priča o čoveku koji razmišlja i ima sve uslove da postane planetarni uzor po nekoliko osnova. Dame i gospodo, Andres Iniesta, suvereni vladar travnatog terena i čovek koji sve radi glavom!

Da je u pitanju čovek koji misli dok dela, uveravamo se sa svakom novom utakmicom FK Barselona ili reprezentacije Španije. Od pre dva dana, delu srpske vinske publike je potvrđeno da to ide i dalje. Nakon prvog „jačeg“ ugovora sa klubom u kome je skoro pa ponikao (prešao iz Albasetea sa dvanaest godina), Andres započinje investiranje u porodični biznis najplemenitijeg tipa. Dugogodišnje bavljenje vinogradarstvom i vinom, porodica Iniesta Lujan kruniše nedavnom izgradnjom prelepe vinarije u La Mančueli. Do sada u vlasništvu ima oko 300 hektara vinograda pod sortama koje su karakteristične za taj kraj uz, naravno, neke nezaobilazne internacionalne sorte.

I pored činjenice da pored porodice, o proizvodima Vinarije Iniesta brine tim ozbiljnih stručnjaka (da se ne hvatamo za onu našu staru o babicama...), lagana enološka ekskurzija kroz dobar deo asortimana ponovo „navlači“ na Andresa Iniestu. Preciznije, na tika – taku. Karakteristična igra kratkih pasova, beskrajnih bezbednih dodavanja, koja vrlo često protivnika natera da od muke samom sebi nanese bol, projektovana je u Iniestina vina. Da objasnimo, uglavnom su u pitanju kupaže. Izgleda da sve čega se dohvati mozak moćne Barselone, mora tako. Soliranje (sortna vina) je opravdano samo ako predstavlja jedino razumno rešenje. Slatkoću solo akcija smo bili u prilici da osetimo pijući slatkasti roze od sorte bobal (dobro poznata posetiocima vinoteke Baltazar) i poluslatki Dulce Corazon od moskatela. Na obe degustacije su ova vina bila lepa završnica za pojačavanje gol razlike. Do tada se protivnik već uveliko predaje i soliranje je dozvoljeno.

Prvo poluvreme ove dvodnevne vinske utakmice je održano u Riznici Vina, a drugo u restoranu Milagro (Zemun), koji je u vlasništvu, gle čuda, još jednog penzionisanog velemajstora fudbala, Dragana Ćirića. Nestašni supertalentovani Ćira je, ponovo gle čuda, tri godine nosio dres Barselone. Što bi se reklo, od fudbala se nije moglo pobeći... A zašto bi i bežali?! Svaka od testiranih šest etiketa dobila je svog navijača. Doprinos tome je dala i umerena zbunjenost etiketama. Naime, postoje dve garniture: Finca el Carril i Corazon Loco. Prvo smo pili belo (Blanco) iz druge kolekcije (Corazon Loco), dopadljivu kupažu (dupli pas) sorti sovinjon blan i verdeho za koju je šteta što nije stigla u letnje vreme, iako je ovogodišnje leto vrlo duhovita kategorija, bar ovde. Turneja po Feuntelabrilji (Fuentelabrilla) je nastavljena sa tri crvena vina, od čega su prva dva iz prve edicije (Finca el Carril), a poslednje iz druge (Corazon Loco). Ako se zbunjujete dok ovo čitate, šta da vam radimo... I sami smo bili zbunjeni. Dakle, ređali su se: Finca el Carril Tinto (2011, tempraniljo + pti verdo, lagano i aromatično), Finca el Carril Hechicero (2010, defanzivna 4:3:2:1 formacija, u sastavu: Širaz pozadi, vezni red pti verdo, tempraniljo odmah iza špica i isturen kaberne sovinjon), te na kraju Corazon Loco Seleccion (2010, ofanzivnija varijanta 3:2:4:1 unutar koje su, redom, širaz, pti verdo, tempraniljo i kaberne sovinjon). Peto i šesto vino (slatkiše) smo već pomenuli gore.

Prvu degustaciju u Riznici vina, umalo nije upropastio oprobani Murinjov recept za saplitanje Barselone. Ako ne pada kiša, a igra sa Barselonom, Murinjo svojoj poljoprivrednoj četi komanduje besomučno polivanje terena, zarad devastacije igre. Pred „Riznicu“ je padala kiša, ali to nije omelo vinske znatiželjnike. Drugog dana, u Milagru (Zemun), kiša sasvim logično nije smela da pada, ali je broj posetilaca bio redukovan zbog neophodnih pozivnica. Donekle je promenjen redosled konzumacija, isprobano je i nešto novo, ali da vas ne zbunjujemo preterano. Pored vina, umakali smo simpatične hlepčiće u sjajno maslinovo ulje iz Vinarije Iniesta.

Sve u svemu, ova vinsko – fudbalska utakmica je održana na veliko zadovoljstvo prisutnih. Ako se u promotivnoj politici bude više insistiralo baš na imenu Andresa Inieste, onda ova Bodega ima veliku budućnost. Cilj je postavljen i ukoliko bi vinarija kao takva, dosegla bar 25% kvaliteta i planetarnog poštovanja koje već sada, u zrelim igračkim godinama poseduje njen vlasnik, to bi bila apsolutna premija. Ne govorimo tu samo o našem, objektivno malom tržištu, nego generalno. Vinariji Iniesta želimo svu sreću, uz želju da u tome uspe.

 

Profesor Dionisije

"Da su Prle i Tihi pili Sovinjon Blan, vino bi se prodavalo neznatno lakše."

Charles Bukowski (1920 - 1994)