barell

Lično

5. januar 2018.

Izbor za vinski događaj godine

Slatke muke preturanja po nedavno okončanoj godini. Izbori...

Pisati o upravo završenoj godini je vrlo nezahvalno u ovom trenutku. Bilo je, možda i najviše do sada kvalitetnih, pa i odličnih, neretko sjajnih vina, lepih manifestacija, pune bisage medalja, pa i važnih trofeja na natkasnama... Bilo je svega. Vino se sve više proizvodi, ali i konzumira. Čak bi se moglo reći da lagano zalazi u neke sociološke pore kojima nije imalo pristupa. Naravno da bi trebalo da sva ta lepeza vaskolike lepote u vinskom svetu i globalno-lokalna ekspanzija vina kao neopozivog fenomena u usponu, predstavlja inspiraciju. Mnoge redakcije su tradicionalno izabrale svoja vina, vinarije, događaje, ličnosti i ostalo iz raznih kategorija „Oskar miljea“. Nema zbora da se radi o ljuto subjektivnim viđenjima. Vino je sastavni deo ličnog i lično je neodvojivo od vina.

Generalno su ti izbori poprilično nezgodna rabota. Repovi su izuzetan gastronomski specijalitet (ako znate da ih spremate ili znate nekoga ko zna – prim. aut.), ali ostaju iza svakog izbora kao obavezna prateća pojava. Da li je normalno navijati za nekoga? Svakako da da. Vino je neodvojivo od čoveka i sasvim je normalno da vam određeni nivo bliskosti sa kreatorom, vlasnikom vinarije i samom vinarijom proporcionalno indukuje i naklonost. Vino mog prijatelja je bez diskusije bolje od vina neke barabe. Ne treba od toga bežati. Ne prave se ta vina u laboratorijama. Vina se ne sintetišu, već kreiraju pod direktnim uticajem podneblja u kome je nastalo grožđe i vođena čvrstim rukama onih koji znaju šta im je činiti u svim izazovnim situacijama na gotovo dnevnom nivou. I svako normalan ko je neposredno učestvovao ili bar prisustvovao procesu proizvodnje ima samo dodatnu, čvršću konekciju. Stoga je i normalno da navija...

Pitanje koje najviše na svetu obožavam je: „Koje vino najviše voliš?“ Radosno ga dočekam zaista iskrenom kontrom: „Iz koje vinarije?“ Nije to kurtoazija i izbegavanje odgovora. To je fakt. Fakt da smo stigli na blagorodno polje čistog ukusa. Nivo kvaliteta je i više nego zadovoljavajući, mada može još bolje, naravno. I biće! Dosta se uči, napreduje, raste... Ulaže se sve veći novac, ali se i vraća. Krajcovanje ugostiteljskih marži bi verovatno dovelo do potpune tržišne eksplozije u najboljem (ne severnokorejskom) smislu te reči. I ti dani dolaze... Da bi se stvar ubrzala, neophodno je dodatno raditi na terenu koji se isto tako razvija, ali malo sporije. U pitanju je naravno, promovisanje vina! Zašto baš uzeti to, a ne neko drugo? No, da se vratimo mi na godinu za nama.

Još jedno subjektivno rangiranje po kategorijama? Ne, nema šanse... Pobrojati preko 50 etiketa koje su napravile izuzetne uspehe u prošloj godini, bez pratećih objašnjenja je besmisleno, a sa objašnjenjima bi to bila ozbiljna knjižica. Ne, nema potrebe... To radimo tokom godine, interaktivno. Pojavilo se par desetina novih vinarija koja su „od kolevke“ izazvala dužnu pažnju. Svaka nova odlična vinarija i svako novo odlično srpsko vino su posebna radost za iskrene poklonike. I događaji različitog intenziteta, sastava učesnika i senzibiliteta, postaju skoro pa svakodnevica. Gotovo svaki vikend 2017-te je bio vinski popunjen. Da li je i to za posebnu pohvalu? Naravno da jeste...

Kada se sve to sumira, a sumira se lično, na ljutom digitronu ukusa, dolazimo do jednog interesantnog fenomena. Naime, kroz ceo život slušamo stotine fraza, koje su dovedene na status aksioma, a notorna su budalaština. Perjanica im je svakako ono: „O ukusima ne vredi raspraljati!“ Stvari stoje potpuno drugačije. Ukusi su jedino o čemu vredi raspravljati, pošto sa ljudima bez profilisanog ukusa nema komunikacije. Sve sem ukusa je matematički objašnjivo, egzaktno. A matematika je jedina nauka u kojoj nema grama sujete. Matematičar tezu i notornog laika proturi kroz teoremu i stvar radi ili ne radi. Tako da je potpuno logično da svaka rang lista šampiona bilo koje redakcije izaziva brojne diskusije. Stoga, da bi i mi bili tema, reći ćemo nešto konkretno, vezano za prethodnu godinu!

Prethodna godina je bila velika i važna, u to nema sumnje. Međutim, ono što je glavni događaj, najveća stvar i neopozivo najveći fenomen prethodne godine, po surovo subjektivnom, navijačkom, ostrašćenom i potplaćenom mišljenju naše redakcije je BERBA 2017! Sve boce, koje će na etiketama imati spojene cifre: dva, nula, jedan i sedam, predstavljaće posebnu radost za uživaoce u vinu, one koji od njega žive i one koji ga žive. Sveopšte je mišljenje da je u pitanju bila jedna izuzetna, lekovito potrebna i moćna berba. Samo je bilo potrebno preživeti mučki prolećni mraz i mlaćenje gradom na početku leta. Većina se spasila, sunce je šljakalo kao stimulisani gastarbajter i dobili smo godinu o kojoj će se pričati.

Imali smo poslednjih nekoliko godina kilavljenja i čeličenja, iz kojih se dosta naučilo. Te će muke doći na naplatu kroz boce od grožđa iz prethodne godine, nema sumnje. Samo da nam potraju živci, odnosno da se ne konzumiraju pre potpunog sazrevanja i svet će izgledati lepše. U nadi da će ovogodišnja laureatkinja predati lentu mlađoj sestri čiji je kalendar trenutno aktuelan, srdačno vas pozdravljam!

 

Vinovnik

 

Profesor Dionisije

"Ako želite da u svom vinu imate dominantnu aromu vanile a da se ne petljate sa baricima, odradite šaptalizaciju vanil šećerom..."

(iz naučne publikacije "Nešto me cepa glava sabajle", dr. Rodoljub Čips)