barell

Događaj

7. mart 2014.

Kad si moćan, onda ti je i Serie B pojam za mnoge premijer lige. Italijani u Beogradu

„Šta kažeš sestro? Dva evra i devedeset centi!?“ „Ako vam je to malo, vi platite tri evra.“ (diskusija za štandom)

Onoliko koliko je Srbija deo Afričke Unije, toliko je i Italija na Balkanu. Farsični naziv „Balkan Wine Expo (BWE)“ predstavlja lampu na zadatku privlačenja znamenitih vinskih komaraca i ostalih cenjenih bića petog marta tekuće godine u parče sale Bel Expo Centra, na Novom Beogradu. Zadatak je uspešno obavljen. Najavljeno je više od četrdeset vinarija iz dvanaestak italijanskih vinskih regija, plus dva konzorcijuma. Otprilike toliko ih i bi. Dan ranije je u Fridi napravljen mali, šarmantan uvod, zatvorenom degustacijom reprezentativnog uzorka u izbornom smislu. Taj uvod je zaista predstavljao paradigmu onoga što se sutradan moglo očekivati na manifestaciji.

O čemu se tu zapravo radilo? BWE je manifestacija demonstrativnog karaktera sa ambicijom da vina Italije približi zemljama Balkana. Da je bilo prilike, naše ministarstvo poljoprivrede bi ovo ime po hitnom postupku zabranilo, pošto se ovde zna red i insistira na neophodnosti turanja maloumnih naslova na sve što ima veze sa vinom. Na BWE su pozvani samo oni koji vino prate profesionalno: uvoznici, distributeri, somelijeri, novinari... Naravno da je bilo mesta i za neke etablirane ljubitelje vina, bez kojih je nemoguće i kremirati heroin iz državnih rezervi, a kamoli predstaviti vina. U svakom slučaju, nije bilo preterane gužve, što je ozbiljan plus. Mogućnost da beskonačno menjate čaše je takođe potpuni pogodak, pošto čaše na sličnim svetkovinama posle deset vina izgledaju impresivno musavo, poput portikle dekoncentrisane bebe. Ovde se o tome vodilo računa.

Već na prvom štandu vam postaje jasno da tu nema velikih vina, od kojih opadaju obrve, njiše se kičmena moždina i kovrdžaju dlake u nosu, ali... „Alija“ zaista ima pregršt i to bez Muhameda i Bena, koji se tako prezivaju. Sasvim sigurno je na poprištu bilo par desetina sasvim solidnih vina po cenama koje su zvučale nestvarno. Sa izvesne tačke gledišta ovo je bilo vrlo korisno za spoznati. Za 200 evra bi vina moglo da iznese samo stvorenje nastalo genetskim ukrštanjem slona i hobotnice. Da može da povuče i da mu ne manjka ruku. Sad bez šale, cene su na potezu od 2 (slovima – dva) evra, do možda petnaestak!? Šta nam to govori? Pa to nam govori da se tu radi o vinarijama koje imaju ozbiljne subvencije u proizvodnji i plasmanu, vinarije o kojima neko brine. Tamo negde, izgleda da svi o svima brinu!?

Oni o kojima se ne brine, su svi oni koji ovo čitaju na maternjem jeziku, a bave se proizvodnjom ili kupovinom vina. Čak i ova vina koja smo probali prekjuče, dok stignu na naše police, biće propisno išamarana nametima, taksama, maržama, neznamnijačime, pa se tako stigne do nekoliko puta veće cene. Veliki broj prisutnih je glasno izražavao negodovanje zbog cena naših vina, koja višestruko premašuju ova italijanska koja smo probali. To je tačno, ali to je posledica. Trebalo bi se baviti uzrokom. Sve cene svih vina u našoj zemlji su preterane. I kada se naša vina izvoze, to se čini po daleko nižim cenama od onih na koje nailazi vinoljubac ovde. I kada se strana vina uvoze, ona ovde koštaju mnogostruko više nego što zaista vrede. Ništa tu nije sporno. Matematika je i više nego egzaktna. Jedina stvar u kojoj se generalno greši je nebriga za kupca. Plaćaće narod vina, po ma kojoj ceni (tu imate jasnu korelaciju sa cigaretama), ali prvo je važno da se vina zavole. Cene su ozbiljan deo marketinga, ali o tome, sem par časnih izuzetaka, niko ne brine.

Zvanični podaci i licitiranja o popijenom vinu u zemlji su budalaština svoje vrste, pošto se tu ne vidi rinfuzni deo. Rinfuza je ovde tabu i to samo objašnjava šarlatanski odnos prema jedinoj grani koja se u ovoj zemlji impresivno razvija – vinskoj industriji. Ne bi me začudilo da je većina naših dragih gostiju iz Italije i „valjala“ rinfuzu, sve do trenutka velikog zaokreta u njihovoj zemlji i realizovanom razumnom projektu „Ajmo svi sad da flaširamo“. Bilo kako bilo, vina koja smo probali na BWE su sasvim solidna, šmekerski spakovana i spremna za napad na neosvojena tržišta. Ono što je posebno interesantno, iako je to sasvim prirodno, svaka od tih vinarija ima svoj sajt. Mislite i o tome!

 

Profesor Dionisije

"Neka te ne zabrinjava što se za tvoje mogućnosti ne zna, već se radije brini o tome što ih nemaš dovoljno."

Konfučije