barell

Događaj

4. oktobar 2015.

Ljubičasti mladić - Prokupac boje lila

Vinarija Budimir je predstavila svog, tradicionalno dugo iščekivanog mezimca: Prokupac boje lila! Grabež može da počne!

Rečenica „Ne volim loše ljude“, spada u verovatno najgluplje koje je ljudski mozak konstruisao. Povući ću ovo tek kada upoznam nekoga ko ih voli. Ono što svi volimo trebalo bi da bude dobro. Stoga je važno okružiti se dobrim. Posebno pojačavanje lepote tog osećaja imate kada je nešto dobro i kada je vaše. A prokupac je naš! Kakav god bio, on je uvek dobar... Nama dobar! Da bi svima bio dobar, pošto je on naš, a mi nismo baš preterano omiljeni, neophodno je da bude odličan. Ljudima koji poznaju vino, vole ga i njime se bave, predstavljen je jedan baš sjajan! Kao nama sjajan, on objektivnom vinskom grkljanu kojim protiču strane reči, mora biti bar jako dobar. Dame i gospodo, „Prokupac boje lila“, Vinarije Budimir!

Ovaj crveni „grešnik“ je po našoj više puta ponavljanoj tezi, jedan od bitnijih razloga što smo na Kosovu Polju igrali sa Muratom „iz keca u iks“. Mi na prokupcu, a oni na hašišu. Gde će mamuran na uduvanog?! No, prokupac je naša kob, ali i naša radost, koja po ubrzanom principu postaje i naš ponos! Značajan doprinos avanzovanju radosti u ponos definitivno daje Vinarija Budimir. Crvena Triada, a naročito Svb Rosa, lepo su trasirale put „Prokupcu boje lila“, koji će se iz „ljute tradicije“, inženjerski precizno probiti kao šilo kroz Scilu i Haribdu, odnosno javnost, sudije i tržište. Na pitanje „Da li ima ono?“, odgovor je više nego lak. Ima „onoga“ što vino čini većim od samog sebe. Ima ga u respektabilnim količinama.

„Lila“ nastaje iz impresivnog prastarog vinograda, u kome zastaje dah od lepote i prema kome se mora odnositi sa strahopoštovanjem. Župa obiluje tim drevnim „fabrikama spektakularne sirovine“, ali je dobar deo prepušten očnjaku vremena, uz pripadajuću nebrigu: Mlađi naraštaji se predaju čarima gastarbajterstva, udaju se, odlaze u veće gradove... Moćni vinograd, u kome se rađa Prokupac boje lila, na neki način i spomenik u operativnoj formi, nalazi se na brdu Gubovac, sa koga kada silazite, osetite posebno razumevanje prema damama u štiklama, pošto su vam prsti bar osam santimetara ispod peta. Sađen je žbunasto, a kod tog starog, župskog načina sadnje u vinograd od mehanizacije možete da unesete (još uvek nekonstruisanog) električnog vinogradarskog zeku, pa da skakuće od gidže do gidže. Dakle, stare dobre, neprevaziđene ruke!

Ljubičasti mladić je 2009-to godište i za to vreme je prošao potpuni trenažni proces: čelik (fermentacija), drvo (barik, pa bačva) i staklo (godinu dana u boci – konsolidacija). Nema ga previše (7500) boca i prpošno će ući u najnezahvalniju cenovnu kategoriju („Nisam džabe, a nisam ni za zadavanje domaćeg zadatka snobu u familiji.“) U svakom slučaju, zbog svojih karakteristika, postaće nezaobilazni deo srpske elitne vinske lektire. Apsolutni konsenzus svih prisutnih, razastrtih po raznim granama „stabla znanja“, govori u prilog tome. Ovo je vino koje će voleti i oni koji su prema vinu principijelno indiferentni.

Za predstavljanje „Ljubičastog mladića“ vinskim medijima, distributerima i prijateljima kuće, agilni menadžment Vinarije Budimir se ponovo odlučio za uspešnu praksu devastacije „hoh“ sistema. Kontrolisana spontanost u vidu tri, a zatim i četvrtog pulta sa po jednom etiketom i pripadajućom joj hranom, pokazala se kao pogodak. Uopšte, Vinarija Budimir se i zasniva na principu: „Ništa ne može biti dovoljno isto, a da mi ne možemo drugačije.“ Prokupac boje lila je predstavljen na samom kraju večeri, kada su posebni magnumi (boce od 1.5 litara) dodeljeni svim medijima i organizacijama koji po mišljenju ljudi iz ove vinarije, na neki od načina promovišu vinsku kulturu. Ovaj lep gest, mali za vinariju, ali veliki za vinsku kulturu, dočekan je baš srdačno od strane laureata „duplog ljubičastog mladića“. Čestitamo Vinariji Budimir, a i svima nama, rođenje jednog objektivno sjajnog prokupca...

 

Profesor Dionisije

"Kaže se katkada za kritičare, da ne pročitaju do kraja delo o kome su prinuđeni da pišu. Da bi se znala sorta i kvalitet vina nije potrebno popiti celu bačvu."

Oskar Vajld