barell

Lično

15. novembar 2016.

Maksimumi nas i interesuju

U Lazarevcu je održan dugo najavljivani, osmi Festival srpskih vina. U staroj hali SRC Kolubara, na jednom mestu, šezdeset vinarija i skoro pet hiljada posetilaca.

Festival srpskih vina u Lazarevcu je dobio vetar u leđa. Moćan, jak vetar ali blagorodan po kičmu. Lekovit, optimističan i polivalentno koristan. Gotovo konsenzusno mišljenje nasumično anketiranih učesnika i posetilaca je da bolje od ovoga što se održalo u subotu, sa ovim kapacitetima, gotovo da nije moguće. Malo je neprimereno davati objektivan sud o događaju kome ste dali lični skroman doprinos. Međutim, svim ljubiteljima portala Vinovnik je poznato da mi nikada i nismo bili objektivni, već tendenciozno subjektivni, svojeglavi i beskompromisno dobronamerni. Sve to u slavu srpskog vina, ne bi li se ono ustoličilo kao paradigma i motor vaskolikog razvića svih oblika proizvodnje u najlepšoj zemlji na svetu.

Za prosutim mlekom nema svrhe kukati. Organizatori osmog Festivala srpskih vina u Lazarevcu nisu dozvolili da površina mleka uopšte priđe rubu suda (suda u smislu posude, a ne pravosudne institucije – prim. aut.). Poenta je u tome da svako radi svoj posao i da se umeša tek onda kada negde „zaškripi“. Ovo je jako važno kada ste u situaciji da veliki broj vinarija pozivate na sopstveno ime i svoj, kakav – takav rejting stavljate na kocku. Svi pojedinci, kao i komunalne službe uključene u organizaciju ovog festivala, odlično su obavili ono što su uzeli „na sebe“, pa im se ovim putem najtoplije zahvaljujem. Gospodinu Bačancu, posebno... Svako ko reputaciju čuva, u tome na kraju ne uspeva. Ona se dodatno gradi ili tone. Suma tek završenog, najomiljenijeg festivala u zemlji, je dodatna nadgradnja reputacije svima koji su ga radili.

U poslednjih par godina tendencija ove čestite i lepe manifestacije je išla ka surovom „lokalu“. Vinski festival se bližio rangu ekspandirane šarmantne promocije poljoprivrednih proizvoda, šlepanih uz plemenito vino. Entuzijazam sa početka (pre sedam godina) je lagano vetrio. Da se ipak želi nešto drugačije, pokazao je potez organizatora da autora ovog teksta angažuje na regeneraciji koncepta i selektovanju vinarija. Skoro pet hiljada posetilaca, ali pre svega šezdeset moćnih srpskih vinarija iz privatnog, domaćinskog korpusa, kao izlagača, verovatno pokazuje nivo uspešnosti. A sve i jeste bilo zasnovano na pomenutom poverenju.

Pregršt novih ideja i njihova realizacija će sačekati već sledeći festival. Ovogodišnja, osma smotra izuzetno kvalitetnih vinarija iz bukvalno svih krajeva zemlje, pokazala je da se može i pomoću štapa i kanapa. Ako je štap dužine sekvoje, a kanapom može nekoliko puta da se omota Kanada, onda ni tu problema nema. Ipak je sve do ljudi! A svi ti ljudi su došli... Puno njih da predstavi svoja sjajna vina, a mnogo više znatiželjnih da tu ponudu degustira. Da je kapacitet hale veći, odgovorno tvrdim da bi se na jednom mestu našlo i preko sto srpskih vinarija. Još kada i vreme posluži...

Vreme nije poslužilo, čak je primerenije reći da je dalo sve od sebe da mnogi odustanu. Pola sata pre otvaranja, hala je izgledala sablasno prazna. Koliko god lično poznavali vlasnike i osoblje vinarija, koliko god verovali onom: „Nešo, dolazimo sigurno...“, opet vam nije svejedno pri pogledu na praznu halu. I kako rekoh, svi su došli! Javljanja sa raznih punktova („Pijem kafu na pumpi...“, „Evo doručkujemo na Ibarskoj...“, „Samo nešto da obavim...“, „Kako stara hala, kad sam ja ispred nove?!“ i slično...) su ulivala optimizam, ali... Međutim, u roku od sat vremena su svi bili na svojim mestima, a počela je da pristiže i publika. Nešto posle 13h, stigao je i ministar poljoprivrede u Vladi Republike Srbije, g. Nedimović, da svečano otvori festival. U ime ministarke državne uprave i lokalne samouprave, skupu se obratila i njena pomoćnica, g-đica Ivana Ćirković. Lep uvod u prelep dan pod svodovima stare hale SRC Kolubara u Lazarevcu.

E sad, šta se to probalo u hali? I pored fakta da se na štandovima izlagača našlo gotovo tri stotine različitih etiketa, isključivo u staklenim bocama (što ranije i nije baš bio slučaj – prim. aut.), pisac ovih redova se više bavio uzorcima iz flašica, pošto je nekolicina izlagača ultimativno zahtevala da im se testira stanje ovogodišnje berbe. Tradicionalno sipanje „ispod stola“ još uvek mutnih uzoraka je posebna čast, a naslućujući kvalitet vina iz 2016-te je dodatni razlog za optimizam. Kada vino završi u boci i u istoj odleži propisanih (minimum) šest nedelja, onda je stvar svršena. Svako ko želi mišljenje i konstruktivnu sugestiju, pita za stav dok se još i može nešto korigovati. Tada to jedino i ima smisla.

Nesumnjivo je ovogodišnji Festival srpskih vina u Lazarevcu poprilično „osvetlio“ same vinare iz Lazarevca, koji su pripadajuću pažnju zaslužili kvalitetom vina koje poseduju. Po prvi put su se osećali i ponašali kao pravi domaćini, izbacivši ranije često praktikovanu, nepotrebnu stidljivost. Opravdali su status jednog od nosećih stubova manifestacije. Veliki broj vina od autohtonih srpskih sorti koje je publika bila u prilici da proba, dodatno je uticao na izuzetno visok nivo ponude. Da, ljudi, sve je to naše! I dobro je! A najbolje je što je i dobro i naše! Uz malo truda, svaki posetilac je mogao doći u situaciju da proba nešto što nikada do tada nije. Kakav god da je znalac i poznavalac u pitanju... Dah egzotike na masovnom skupu koji forsira kvalitet?! Pa malo li je?

Za Njegovo Veličanstvo Prokupac, čiji smo Svetski Dan (14. oktobar) nedavno po prvi put, širom sveta proslavili, priređen je pravi špalir, mahom župskih vinarija, koje su se odazvale u izuzetnom broju. Uopšte, srž koncepta ovakvog oblika skupa je pre svega u selektovanju. Može da se razglaba do u beskraj, ali je važno imati temu govorancije u čaši. Prokupaca je bilo u izobilju, pa je publika mogla dodatno da blombira svest o tome koliko je u pitanju velika i važna sorta! Sorta grožđa koja lagano ali sigurno preuzima baklju autohtone Srbije.

Festival srpskih vina u Lazarevcu je, sada se to može sa sigurnošću reći, jedan od najvažnijih vinskih događaja u zemlji. Ovogodišnji je privukao najveću moguću pažnju, možda malo i neočekivano. Letvica sada stoji baš visoko, ali organizator neće „cinculirati“ poput vrhunskih atletičara sa simboličnim dizanjem rekorda za po koji centimetar. Festival u Lazarevcu će uvek leteti najdalje, ali na bazi trenutnog maksimuma. Uostalom, maksimumi nas i interesuju. Nema se vremena za taktiziranje, pošto kao vinska zemlja malo kasnimo, ali ekspresno stižemo i prestižemo. Sa vinima iz Srbije se sve više računa. I to sa pravom! Beskrajno hvala svim vinarijama koje su se odazvale i uveličale ovaj skup, ali i sjajnoj publici koja je ispunila halu. Nikakvo takmičenje budućih zvezda – pevača ne bi izazvalo veću pažnju u tom trenutku. „Hajat i ovo“, rekoše neki ispred hale. Možda preterano, ali odgovornost je svakako natovarena na leđa...

 

tekst: Nenad Andrić
photo: Srđan Veljović

 

Profesor Dionisije

"Gledajući kako se u najgorim mukama unutar ogromne bačve davi poslednja supruga njegovog strica, mali Džonatan reče - U vinu je i strina!"

iz romana "Svedok fermentacije", anonimni autor