barell

Lično

12. jul 2014.

Malbek ili rajnski rizling, pitanje je sad

Mundijal u Brazilu se bliži kraju. Ostalo je da se odigra finale, u koje su se plasirale dve reprezentacije iz ozbiljnih vinskih zemalja. Da li će biti jači princ belih vina - nemački rajnski rizling ili ponos argentinskih vinograda - goropadni malbek?

Da se vino može povezati sa svim i svačim, nije nikakva tajna. No, svakom ozbiljnom ljubitelju vina, pod uslovom da je to i registrovao, može biti samo drago što se u finalu svetskog prvenstva u fudbalu nalaze dve preozbiljne „vinske države“, Nemačka i Argentina. Nemačka je u polufinalu unakazila veselu vašarsku ekipu Brazila, predvođenu g. Skolarijem koji bi sa velikom mukom bio koristan i kao potporni stubić u vinogradu, a Argentina na penale izbacila žilavu Holandiju. Brazil i Holandija nisu vinske zemlje pa, sa te strane gledano, ljubitelji vina imaju razlog za zadovoljstvo. Finale je ipak, priča za sebe.

Ako pođemo logikom vina, onda bi prvo išlo belo, pa crveno. U prevodu, prvo poluvreme bi trebalo da pripadne „Švabama“, a drugo „Gaučosima“. Na neki način, ima logike... Nemačka reprezentacija, koliko je ja pratim, a pratim je dugo, ima sistem igre koji se ni za pedalj ne pomera, nevezano od tekućeg stanja na terenu, uključujući i brojčano. Mašina koja melje od starta i nema nameru da odustane. Jedini put, za ovih četrdesetak godina koliko je gledam, ta reprezentacija se zbunila baš nedavno u polufinalu, kada su posle pet datih golova za petnaestak minuta zastali, potpuno zblanuti diletantizmom preko puta. I sa te tačke gledišta, polufinalna utakmica je bila istorijska: „Švaba se zbunio!“ Argentinci su, pak, naleteli na značajno tvrđi orah u polufinalu, pošto Holandija, poprilično a bezrazložno neomiljena reprezentacija, predstavlja sinonim stabilnosti i konstantnosti. Uvek su tu, pri vrhu, ali nikad na vrhu. Govorimo o svetskim prvenstvima, naravno. Posle krvave rovovske borbe, Argentina je, iako lišena usluga možda i ponajboljeg svog junoše, pod prezimenom - Di Maria, uspela da se na penale ratosilja svog starog znanca iz završnica velikih takmičenja.

Same koncepcije upravo ukazuju na mogući rasplet. Nemačka igra kako igra i to podrazumeva u dovoljnoj meri ofanzivan pristup od starta. Kod njih nema euforije zasnovane na perfektu od pre par dana. Hladna glava i inženjerski pristup. Rajnski rizling bi trebalo da se, onako hrskav i mineralan, lepo rashlađen, cirka od prvog duvanja u pištaljku. Kada, a naročito ako, „Gaučosi“ prežive prvo poluvreme, uz potencijalno aktivan rezultat, može se očekivati kontraofanziva u drugom. Drugo poluvreme i to negde od sredine, pravo je vreme za demonstraciju individualnih moći, pošto smalaksavanje i umereni padovi koncentracije poput kiseline nagrizaju svaki sistem. Ozbiljna južnoamerička škola podrazumeva jakog individualca unutar što skladnijeg kolektiva i pre svega iz tog razloga nastaje pakao u njihovim timovima, ako neko konkretan, u fizičkom smislu fali. Međutim, drugo poluvreme finala je poslednje poluvreme nakon četiri godine paklenih kvalifikacija i mesec dana turnira. Vremena za popravak više nema. To je 45 minuta u kojima se sve rešava, pa više i nije toliko važno ko je na terenu. I tada je vreme za ćudljivi i zavodljivi argentinski malbek. Kako god, sigurno će biti tvrdo. Nisu nemogući i produžeci, pa i penali. Koje vino tada piti i nije toliko važno. Kada napetost dosegne kulminaciju, možda je i najpametnije preći na nešto „kraće“. Čiji će „aftertejst“ ostati u ustima posle utakmice ne zna niko, pa ni onaj gore. Rizling ili malbek, pitanje je sad?

Za one koji će posetiti kladionice sa namerom da bacaju pare, preporuka bi bila:
Nemačka – Argentina    1 – X

 

Nenad Andrić

 

Profesor Dionisije

"Još nisam postao somelijer ali sam na odličnom putu. Za sada sam samo som."

Zoran Stepanović Gumeni, anonimna slavna ličnost