barell

Lično

25. avgust 2016.

Neprevodiva reč mi je

Vinoteka ne mora nužno biti i restoran, ali za restoran je odlično kada je i vinoteka. Merak mi je!

Kao što Ćuprija, Jagodina i Paraćin predstavljaju moravski megapolis u nastajanju, tako su Čortanovci, Beška i Krčedin, do pre par decenija bili najomiljeniji, nedeljivi „vikendaški trougao“ u ovom delu sveta. Vremena se menjaju, ljudi se vraćaju zdravom životu, pa ta tri prelepa mesta polako dobijaju sve veći broj stalnih stanara. Naravno, ni gostiju ne manjka. Pa kad je već tako, sasvim je logično i širenje ugostiteljske ponude. Posebno mesto, u svakom pogledu, zauzima neobični i u svojoj jednostavnosti raskošni restoran „Merak mi je“, u Krčedinu.

Zaista ne mora svaka vinoteka da bude i restoran, ali tenedencija da što veći broj restorana budu i vinoteke, zaslužuje aplauz. Boban Stojadinović, vlasnik „Meraka“, je od svoje južnjačke gastronomske utehe najvišeg nivoa napravio pravu malu vinsku igraonicu za odrasle. U ponudi su mahom vojvođanska vina, koja se mogu na tom mestu kupiti, ali i konzumirati uz autentične kuhinjske igrarije centra planete kada je u pitanju klopa. Naravno, jug Srbije, pošto je Boban izvorni Nišlija. E sad, pedigre je jedno, a realno vreme nešto sasvim drugo.

„Idemo kod jednog mog druga...“ (Dejan Milanović, vlasnik vinarije Milanović, poznat pored ostalog po činjenici da ima puno drugova koji prave sve & svašta.)
„A zašto bi išli kod tog tvog druga?!“ (Ko se na supu opeče, posle i u jogurt duva...)
„Zato što pohuje kožu!“
„Sasvim sam zadovoljan i ovakvom kakva mi je.“
„Ozbiljno. Pravi sjajnu klopu...“ (Da je to tačno, uverio sam se tokom jedne noćne posete sa ekipom iz „Do Kraja Sveta“.)

Pohovane: tetive, uši, koža, masline, luk, brizle, kačkavalj... Boban samo što ne pohuje i hemijske olovke. Kao veliki fan „jajčano – prezlenog“ oblačenja hrane pre uranjanja u vreli zejtin, restoran „Merak mi je“ doživeo sam kao svojevrsno svetilište. Kod nekoga ko je Nišlija, vrhunski roštilj spada u domen elementarnog vaspitanja. No, kako rekoh, jedna poseta sa prijateljima iz DKS, te žučna rasprava njihovih vina i Bobanovih specijaliteta oko prevlasti, sa završnim remi konsenzusom, nije bila dovoljna da se upoznam sa propratnom vinskom ponudom „Meraka“...

Kakva god da je bila, sada je mnogo jača, svakako. Navedena „igraonica za odrasle“, verovatno i sa animatorom (somelijer), predstavlja širok izbor selektovanih vojvođanskih vina, poslaganih na elegantne police. Svečano otvaranje ovog prevažnog sektora „Meraka“ je proteklo u neformalnoj i drugarskoj atmosferi prethodnog vikenda. Da bi spoznali da li smo doživeli merak u „Meraku“, moramo prvo raskrinkati šta ova reč, koju su od Arapa oteli Turci, a mi apili od njih i totalno prisvojili, zaista i znači. Merak je potpuno neprevodiva reč i jedna od retkih koje se na svakom jeziku vide. To je potpuno zadovoljstvo u zenicama osobe koja se nalazi u posebnom, uzvišenom stanju nedirigovanog blaženstva, nebitnog povoda. Meraku se sa pravom dodeljuju i lekovita svojstva.

„Šta radiš?“
„Evo slušam Stonse iz Inđije, jedem Bobanov gulaš i pijem Auru.“
Bend „Stare kuke“ iz Inđije, onako na keca, deluje kao veliki broj sličnih „sviramo sve“ pratilaca internih zabava. Međutim! Kao veliki poklonik Džej Džej Kejla, pre tri godine preminulog i neprežaljenog antiidol božanstva, bio sam iznenađen količinom nota koje su „Kuke“ pozajmile iz njegovog repertoara. Pozajmile i sebi prilagodile. Obično me ne oduševljavaju ti „kaveri“, ali „Kuke“ ovom poslu pristupaju autentično, vojvođanski. Sve što sviraju, sviraju za nijansu, laloški neznatno sporije i to daje poseban šmek. Kao što vinoteku čini vinska karta, a restoran jelovnik i vinska karta, tako i jedan bend poprilično čini odabrani repertoar. Ovaj je bio vrhunski i na taj način su „Stare kuke“ predstavljale posebne kapi za oči u kojima vibrira merak kao takav.

Dakle, merak zaista stanuje u restoranu „Merak mi je“. I odlično mu ide. Ako se nalazite, a svako se sem par Vijetnamaca bar jednom godišnje nađe, u tom kraju, svratite i osetite čaroliju. Iskonsko, neprevodivo zadovoljstvo će vam se videti i kroz najtamnije naočari za sunce (Pozdrav za Ščureka!). Prosto zrači...

 

Vinovnik

 

Profesor Dionisije

"Ludnica je mesto gde optimizam najviše cveta."

H. Elis