barell

Događaj

17. april 2016.

Odškrinuta vrata – Vinitaly 2016

Završetak najvećeg svetskog sajma vina, Vinitaly 2016. Po pedeseti put, na istom mestu, sakupio se vasceli vinski svet. Naš prvi zajednički nastup...

U Veroni je završen najveći sajam vina na svetu, Vinitaly 2016. Manirom zahuktalog Novaka Đokovića ispoobarani su silni rekordi, pa se može reći da su letvice podignute za po nekoliko pedalja. Tamo gde i postoji najveći prostor za odskok, dali smo personalni doprinos. Naravno, u pitanju je inostrani deo smotre, koji se iz godine u godinu zahuktava. Jedan od neslavnijih rekorda je svakako broj inostranih gostiju koji su se „okozili“ da se ukače na internet. Zbog tog rekorda, a u vezi sa telefonskim računom, pisac ovih redova će kroz nepunih mesec dana da ripi u Dunav, sa „Pančevca“ . Ako ga ne izvadi Renato na kuku, znajte da vas je voleo i obavezno svratite na žito.

No, da se vratimo mi na rekorde. Preko 4100 izlagača iz više od 30 zemalja, na preko 10 hektara izložbenog prostora, neto... Pa preko 50000 posetilaca iz inostranstva, 28000 akreditovanih kupaca, što je za 23% više od prethodne godine. „Znam, znam, cifre ne lažu...“, što bi rekao pevac Sofronije. Pošto je u pitanju jubilarni, pedeseti Vinitaly, aktivno učešće su uzeli predsednik i premijer Italije. Krunisani kraljevi forme, Italijani, u slučaju vina ne prepuštaju ništa slučaju, pa se i od brojeva suštine vrti u glavi. Više od 300 gradivnih događaja, odnosno seminara, konferencija, obuka... Poslovni sastanci, manje radionice i degustacije se faktički i ne mogu pobrojati. Posebno mesto na festivalu je imala degustacija u čast Giacoma Tachisa (1933 – 2016), nedavno preminulog „oca“ supertoskanaca.

Nakon grdnih peripetija i više od pola godine natezanja, naša vinska Georgina se konačno porodila, bukvalno dve nedelje pred Vinitaly. To natezanje je gotovo paralisalo formalni deo nastupa srpskih vinara, pošto su od dekora imali samo svoje rol ap banere, plemenite boce i sav šarm ovoga sveta. Naprosto, nije bilo vremena da se uradi išta kreativno i konkretno, pa da štand dobije atraktivniji izgled. Ljupko objašnjenje da nismo želeli bilo čime da skrećemo pažnju sa samih vina, pilo je vodu, ali skupu i negaziranu. Prostor za srpska vina, čije iznajmljivanje je pomoglo ministarstvo poljoprivrede naše zemlje, je non stop bio „na udaru“ znatiželjnika svih mogućih tipova. Pristup nam je delovalo nekako toplo i „narodski“, što svakako ima svoju publiku. Pogotovo ako se posmatraju štandovi velikog broja italijanskih proizvođača, koji deluju kao da je neophodno za njih platiti još jednu, posebnu ulaznicu.

„I vi pravite vina?! Otkad to?“
„Pa ne baš oduvek... Samo poslednjih 1700 godina.“
Verovatno smo bili jedini izlagači prinuđeni da odgovaraju na pregršt čudnih pitanja. Naša „Ekipica“ se tu držala junački, demonstrirajući strpljivost, obaveštenost i predusretljivost. I listom svi članovi „Ekipice“ rekoše: „Vidi, sledeće godine ćemo...“ Da je uvodna skepsa zaživela, verovatno bi izlaganja započinjali sa: „Ako sledeće godine...“ Značaj prisustva na najvećoj vinskoj smotri na svetu je nešto o čemu moraju govoriti drugi, pošto je redakcija Vinovnika direktno involvirana u ovu premijeru, pa je neumesno nametati sopstveni stav o pomenutom značaju. Fakt je svakako da su vrata odškrinuta, da smo zaglavili nogicu i da nema nazad! Pored Vinitaly, valja se „zapljunuti“ i na festivalu u Dizeldorfu, kao i na još nekim, manjim. Na svemu tome se već uveliko radi. Dakle, sledeće godine ćemo...

Sledeće godine ćemo, pošto je empirija to pokazala, poraditi na jačoj promociji sopstvenog vinskog potencijala, a pre svega na „ono malo autohtonije“, koju imamo. Sistem u kome se poznavaoci vina dočekuju autohtonim ešalonom, a posle prevode u poznate vode vrhunskog kvaliteta se i ove godine pokazao odlično. Sledeće godine će na delu biti dramaturški potpuno precizna procedura. Uostalom, ispoštovaćemo i forme i estetske norme. Što bi se reklo, preko kontinuiteta do identiteta.

Da postoji opcija neposredne prodaje boca, verovatno bi već prvog dana ostali bez vina. Ali propisi su propisi... Ugostitelji su se raspitivali da li postoje ovlašteni distributeri naših vinarija za Italiju i nisu baš veseli odlazili sa štanda usled negativnih odgovora. No dobro, doći će na red i distributeri. To je iz onog dela „Sledeće godine...“ Profesionalni kupci i distributeri su opet, lepo popunili salu koju smo dobili za prezentaciju. Radionica je verovatno bila i naš najsvetliji trenutak. Odrađena je dvojezično (engleski & italijanski) i na nju su naši predstavnici doneli po jedno vino iz asortimana. Milica Smoljanić je, nakon uvodnog dela opšteg tipa, govorila o Tamjanici Budimir, Stevo Orašanin o Sovinjon Blanu Zvonka Bogdana, Darko Bogdanović o Trijumf Noaru (Vinarija Aleksandrović), Milica Ilić o Amanetu (Vinarija Aleksić), a Tijana Radovanović o Kaberne Sovinjonu Reserve (Podrum Radovanović).

Sve u svemu, bio je to prilično uspešan nastup naših vinarija na najvećem svetskom sajmu vina. Da je moglo bolje, naravno da je moglo... No, suština je u tome da ovaj odlazak u Veronu predstavlja prvi, ali veliki korak kolektivne demonstracije naših vina u epicentru vinskog starog sveta. Svaki sledeći odlazak biće poboljšana verzija prethodnog, pošto se napredak postiže samo neposrednim učestvovanjem, uočavanjem propusta i neminovnih grešaka, te na kraju, operativnim delovanjem. Indolencija, pesimistično kokodakanje i nepostojanje vere u sebe i svoj rad se nalaze na drugim adresama. Niko od „Ekipice“, (neskromno) uključujući i inicijatore, ne stanuje na toj adresi. A sad da vidimo šta ćemo i kako ćemo dogodine...

 

Profesor Dionisije

"Za uživanje u robusnom vinu nama nije neophodan biftek!"

Vegeta & Rijana (začinjene estradne umetnice)