barell

Događaj

25. april 2013.

Održan peti, umereno jubilarni Salon Vina u hotelu Zira

Dvodnevni vinski hepening u organizaciji vinskog magazina Wine Style, sačuvao je svoju reputaciju. Bez želje za preteranom pompom organizatori su uspeli da privuku tridesetak respektabilnih proizvođača i uvoznika vina iz Srbije i regiona. Salonu vina prethodio je, kako smo već navikli, konferencijski dan

Pa da krenemo od tog, prvog dana. Priličan broj "vinskih poslenika", odnosno ljudi iz neposredne proizvodnje, marketinga, zatim vinskih publicista ispratio je četiri izlaganja sa dužnom pažnjom. Izlagali su Dr. Jozef Šuler, jedan od tri austrijska nosioca titule Master of Wine, g. Milan Uzelac iz Delta osiguranja, g. Darko Jakšić, komandant sektora za voćarstvo i vinogradarstvo u sklopu ministarstva za poljoprivredu Republike Srbije i na kraju g. Frančesko Visani, marketing menadžer jedne od najsnažnijih sevetskih vinarija "Antinori".

Gotovo nepodeljeno mišljenje prisutnih je da se od gospodina Šulera očekivalo mnogo više. Nažalost, kompletna priča se svela na reklamiranje njegove vinske akademije. Pokušaj da se izlaganje o ulozi obrazovanja u promociji i marketingu vina plastično dočara deskripcijom ustrojstva i čarima sticanja obrazovanja baš u Beču nije naišao na preterane simpatije. Ako bi važilo "koliko para toliko muzike", može se reći da i nije bila baš neka muzika. Verovatno je tu kvaka. U sanatorijumu kvaku drži najveći baja, a ovde je poseduje finansijer.

Gospodin Milan Uzelac iz Delta Đenerali osiguranja je bio brz, sažet, konstruktivan i sasvim dovoljno ubedljiv. Da sam vlasnik malo veće zemljišne površine no što mi je površina nokta na palcu i da posedujem vinograd svakako bi se tu neki posao odradio. Vinogradarstvo je naravno najljupkije parče poljoprivrede, a tu se redovno zavisi od milosti i gneva meteo subjekata. Miran san, iako se tvrdi drugačije, ipak ima cenu.

Izlaganje gospodina Darka Jakšića, nakon radošću obojene nikotinsko kofeinske pauze, trebalo je da prisutnima osvetli nov birokratski poduhvat klasifikacije vinskih proizvoda po kvalitativno geografskim kriterijumima. Situacija je jasno objašnjena tako da tu nema preteranih zamerki. Ono što donekle može da padne pod lupu, uz preduslov da ista nije masna, su sama zakonska rešenja. Ali o tome su pozvaniji sami proizvođači da se izjasne. Bez obzira na eventualne kraterčiće različitih poluprečnika unutar zakona, postoji deo koji je utopistički simpatičan, a odnosi se na dogovore po određenim pitanjima samih proizvođača unutar regiona. To je baš onako, ljudski korisno, pa ćemo sačekati ishode pregovora.

I na kraju, naravno, uvek svira najbolji bend. Gospodin Frančesko Visani, nakon stoički pretrpljenih par sati izlaganja prethodnika, izlazi za govornicu da bi svi prisutni najzad čuli nešto istinski korisno. Na vrlo šarmantan, jasan i pre svega pripadajuće autoritativan način održao je "vakelu" o tome, kako se pomoću zdravog razuma, jasne poslovne politike bazirane na realističnim ciljevima i jasno uspostavljenom sistemu pliva u vodama biznisa. Ta perfektno ispričana priča zaslužuje poseban tekst, pa će ga, što bi rekli Crnogorci "časti mi" i dobiti. Sve u svemu, jedini iskren i gromoglasan aplauz.

Drugog dana je održan Peti Salon Vina, manifestacija koja se od sličnih sajmoidnih razlikuje pre svega po tome što je prisustvo besplatno za posetioce, ali uz neophodnu pozivnicu. Ruku na srce, šarmantan personal je bio uviđavan do te mere da su pozivnice mnogima ostale u džepu. Podrazumevalo se da ih imate, ako ste se već zaputili u "Ziru". A Salon kao Salon, veliki broj poznatih lica, asortiman uveliko poznat, eventualno nove berbe... Nikakvih preteranih iznenađenja, što pozitivnih, što negativnih. Jedino negativno osećanje uvek izazove par "neizbežnih" lica na takvim svetkovinama, odnosno alkoholičara koji posećuju isključivo sajmove da bi se unakazili za što manje dukata. Cena od nula dinara im Salon u Ziri čini verovatno najomiljenijim sajmom. Ono što mogu da primetim a čini se važnim je da na Salon u Ziri uvek dolazi reprezentacija svakog izlagača. Na ostalim sajmovima dosta rade deca preko studentske i ostalih zadruga te vrlo često nemaju ni bazične informacije o proizvodu koji promovišu. Sve se svodi na puko sipanje. Nedavno sam na jednom od sajmova učio troje dece da bezbedno otvaraju Proseko, ne bi li im broj očiju ostao paran. Bilo je i stranih izlagača koji nisu morali da švercuju par kartona vina do Beograda, kao što je slučaj sa našim vinarima kada im uzvraćaju posetu. Ali i o tome drugom prilikom. 

 

Profesor Dionisije

"Još nisam postao somelijer ali sam na odličnom putu. Za sada sam samo som."

Zoran Stepanović Gumeni, anonimna slavna ličnost