barell

Lično

12. jul 2016.

Osećaj

Nisu u pitanju Anđelka i Andrija. Oba lika su izmišljena. Samo je vino – stvarni događaj.

„A gde mogu da se kupe Tri Roze Koze?“
„Zašto pitaš?“
„Zato što hoću da kupim...“
„To je i budali jasno, nego zašto hoćeš da kupiš? Ko normalan pita gde može da se kupi nešto što neće da kupi!? Dakle, zašto?“
„Sviđa mi se.“
„Života ti? Probala si, a znam da nisi, pa ti se kao sviđa!? Koga foliraš?“
„Nisam probala, ali mi se sviđa!“
„To samo žensko tako može... Kako, bre, sve to znate i kad ništa ne znate?“
„Ne moram da probam da bih znala da mi se sviđa.“
„Ovo mi je novo. Mada i nije... Ja sam ti se dopao, bez da...“
„Nemoj da si prost! Pogotovo što ne znaš šta je osećaj.“
„Naravno da ne znam. Ja i ne osećam. Šta sam to ja? Kamenko Kremenko?“
„Nisam to rekla, ali kažem da ne znaš šta je osećaj.“
„Cenim da ćeš, ako ne objasnim da ne znam šta je osećaj, ponavljati ovo pitanje, dok ne padneš u trans i zapevaš: Hare Roze, Hare Roze, Roze Roze, Hare Koze?“
„Dobro ceniš. Na putu si osećaja...“
„Sad mogu da objasnim osećaj pomoću biohemije, biomagnetike i teorije impulsa, ali te to svakako neće zadovoljiti, pa mi je lakše da prihvatim kako ne znam šta je osećaj.“
„To ti je iz škole, znam foru. Nemaš pojma o nečemu, samo par rečenica i onda izguslaš odgovor za peticu. Ali to kod mene ne prolazi...“
„Pa zar nije već prošlo?!“
„Dobro, tako se kaže.“
„Šta znači to – Tako se kaže? Ako se nešto već tako kaže, onda ga svi izgovaraju i tu sad nema nikakvog intelektualnog naboja. Kao da se prepirem sa generatorom somnabulnih poslovica...“
„Ne mora sve da bude intelektualni naboj. Trebalo bi da se opustiš. Ali ne znaš ti taj osećaj, pošto i ne znaš šta je osećaj.“
„U, izvini džezerko, vraćaš se na temu?“
„Recimo.“
„Dobro, ne znam šta je osećaj! Eto! Objasni mi... Nisam prosečan Srbin koji zna apsolutno sve, od cepanja atoma vodonika u primitivnim uslovima do postulata postmoderne. Nisam, eto! Ne znam šta je osećaj. Objasni mi, molim te!“
„Ne znam ni ja. To se ne može opisati... Trik pitanje.“
„Ajde, kao, izvukla si se. Dakle, zašto baš to vino? Šta kaže legendarni osećaj, sem najavljenog sviđanja na osnovu njega?“
„I treba mi pet boca.“
„Života ti? Hoćeš pet boca? Pa to je baš jedna temeljna proba... Problem nastaje ako ti se ne sviđa.“
„Nisu sve za mene. Za mene je jedna, najviše dve, a ostale hoću da poklonim.“
„Čekaj malo! Znaš da nisam stipsa... Kupiću ti šta god hoćeš. Međutim, kako misliš da poklanjaš nešto što nisi ni probala? Nije li to malo rizično?“
„Pa ti si probao... I znam da znaš da bar nije loše. Meni je to, uz urođeni osećaj, dovoljno.“
„Bem ti lebac! Pa ovo je sad baš ozbiljan mentalni tablić. Kako ti znaš da ja znam da to nije loše?“
„Prosto... Drugačije bi reagovao na samom početku. A sigurno si probao.“
„Ja sam sve probao, tako da to nije nikakva novost. Hmmm... Da, u pravu si, drugačije bih se postavio od starta. Nisi ti mutava.“
„Osećaj!“
„Mada, ponekad poželim da jesi...“
„I? Hoćeš li da mi kupiš?“
„Ne smeta ti što je baš sladak?“
„Nije valjda?“
„Moša! Suv je... Samo ti vežbam osećaj.“
„Igraš prljavo!“
„Da igram prljavo, tražio bih ti pun naziv vina...“
„Pa to znam.“
„Da čujem!“
„Tri Roze Koze! Odlično je ime.“
 „Odlično, ali nije puno. Vino se zove Tri Roze Koze Narandžaste.“
„Onda osam boca...“
„Ne, ne... Zove se samo Tri!“
„Osam boca!“
„Da ti kupim osam nečega što nisi probala samo zato što ti se sviđa ime? Ma... Čekaj, nemoj tako da trepćeš! Ne lice u šake! Nećemo prljavu igru. Dobro, kupiću ti! Ali da znaš da to činim samo zato što je vino dobro. Ne zbog tvog treptanja, pa sakrivanja suza. Ne padam ja na te fore...“
„Mislim da si sada shvatio šta je osećaj...“
„Samo da ti ne proradi osećaj na duhovito ime kad budemo pazarili bojler. Glupo je da ih kupujem osam...“
„Šta reče?“
„Ništa, mrmljam nešto. Razmišljam gde da kupim dvajesčetri roze koze. Osam puta po tri.“
„Samo ti razmišljaj, ali donesi!“


Naravoučenije:
Ime vina, kao i izgled etikete, pomažu u prodaji. Stoga, obratite pažnju i na te „sitnice“.

 

Vinovnik

 

Profesor Dionisije

"Dok čovek traži mudrost, dotle zaslužuje naziv mudraca. Čim se uobrazi da je posrkao svu mudrost, odmah postaje budala."

Volter