barell

Događaj

11. jun 2017.

Pobednik autohtonog boja – Vinarija DOJA

Proslava Vinarije DOJA povodom velikog uspeha sjajnog topličkog Prokupca u Sofiji. Ono što nisam rekao...

Ako bi, teniskim rečnikom rečeno, bronzu iz Londona za DOJA Prokupac posmatrali kao brejk, onda je slanje u Sofiju bilo nešto kao serviranje za meč. I meč je dobijen – Trofej za najbolje crveno vino Balkana od autohtone sorte! Način na koji je to ova mlada, ali prosperitetna i kompaktna vinarija proslavila, zaslužuje samo želju da nas svake godine bar jednom sakupe i „kupe“ svojom neposrednošću, šarmom i profesionalnim odnosom. U hotelu Falkenštajner, na Novom Beogradu, obeležili su svoj prvi veliki međunarodni uspeh.

Odziv zvanica iz sveta vina, odnosno profesora, kolega vinara, distributera, novinara, restoratera, somelijera, kao i ostalih prijatelja vinarije, nedvosmisleno pokazuje da se ova vinarija široko poštuje i iskreno voli. Prisutnima su se obratili: bračni par Todić, ponosni vlasnici vinarije, zatim kolega Igor Luković, neposredni akter takmičenja u formi uvaženog sudije i potpisnik ovih redova, kao neko ko sa izuzetnom pažnjom prati rad vinarije od samog nastanka.

Vlasnici vinarije su vrlo toplo i nadahnuto govorili o detaljima koji su ih motivisali na ulazak u ćudljivi i zavodljivi svet proizvodnje vina. Profesorka Slavica nije ovoga puta predavala, već govorila iz dubine duše o vinogradarskim potencijalima tla na kome se vinarija nalazi, dok je Goran sažeto definisao, na povremeno duhovit način, svoju životnu trajektoriju od rođenja (kako je naveo, u vinogradu, uz prokupac), pa do ovog čuda u Sofiji. U svojim izlaganjima, pored nezaobilazne Toplice, gotovo desetak puta su pomenuli Župu, kao mesto koje je sačuvalo prokupac i na taj način iskazali poštovanje. Svaka čast!

Medijator i prvi govornik, Igor Luković, se osvrnuo na samo takmičenje i njegov značaj, pa samim tim i veličinu uspeha Prokupca DOJA. O njegovoj vezi sa prokupcem, kako je rekao, ne bi trebalo trošiti reči. Poznato je da su Igor Luković i Toma Ivanović inicijatori Svetskog Dana  Prokupca (14. oktobar), od prošle godine najznačajnijeg dana u srpskom svetu vina.

Na ovom mestu ću pošteno napisati da je povod malo dužem tekstu sve ono što nisam, u želji da ne maltretiram narod, stigao da izgovorim. A biće i nekih izrečenih delova.

Pre svega, bila mi je čast što se obraćam dragim vinskim ljudima stojeći pored najmoćnijeg čoveka na svetu. Za Igora Lukovića je i Džarovski smotan, pošto je Igor uvek i sve namestio. Pobedu Trampa, klimatske promene, trijumf Končite na Evroviziji, par zemljotresa, uspeh Preletačevića u Mladenovcu... Ako sudi sa još pedeset ljudi po panelima, on ih sve obrlati, potkupi, preti... Čudo jedno! Za pobedu DOJA Prokupca još uvek nije optužen, pa se može reći da je onda ovaj trijumf potpuno zaslužen.

A zaslužan je izuzetno, jedan čovek, koji greškom nije pomenut. Doktor Marko Malićanin je čovek koji kao enolog stoji iza ovog vina. Fizički nije bio prisutan na proslavi, pa bi grupna poruka svih prisutnih zvanica njemu lično mogla da glasi: „Svaka čast maestro! Uživali smo i uživaćemo i dalje u Tvojim kreacijama...“ Vinarija DOJA je definitivno skup sjajnih ljudi koji perfektno funkcionišu kao tim unutar koga postoji laserski precizna podela posla. Tačno se zna ko šta radi, pošto to zna da radi. Uz kompletnu porodicu Todić, nezaobilazni su: Milica, Nikola, Mina, Nevena... Svako od tih divnih mladih ljudi je u skladu sa ovlaštenjima i mogućnostima uglavio po koji kamičak u mozaik ovog uspeha. Mladi, sposobni i vredni ljudi su ubitačno punjenje injekcije optimizma. Vazda bili!

Prokupac se dugo godina u ovoj zemlji podrazumevao. Podrazumevanje neminovno vremenom vodi u zapostavljanje. Bogu hvala, prokupcu se to nije desilo. Sve se više sadi, više se eksperimentiše, pa možda jednog dana stignemo i do cilja, a to je Institut za Prokupac. Ako je mnogo alavo, neka bude bar za autohtone srpske sorte. Bar toliko možemo... Posle nekoliko medalja na Dekanteru, a naročito ovog trofeja u Sofiji, dužni smo da se sa više poštovanja odnosimo prema sopstvenim vrednostima. Kod nas je inače uobičajen inicijalni uspeh „napolju“, da bi se tek potom dobila pažnja kod kuće. Mora li baš tako?

Uvek je lepo veče uz Vinariju DOJA. Kada je povod ovakav, svakako i lepše. Budućnost ove vinarije je očigledno i više nego svetla. U to sam se uverio tokom nedavne posete vinariji u Jošanici, pošto su šardone barik, a naročito merlo i kaberne sovinjon nešto što sa izuzetnim nestrpljenjem čekam u boci, sa etiketom, na policama vinoteka. Aduti za nove trofeje i potom druženja poput ovog u Falkenštajneru su definitivno tu. A i sam Prokupac čeka „braću“, da zajedno osvajaju simpatije široke publike i odabranih sudija širom sveta. Trofeji najviše pripadaju onima koji im se iskreno obraduju, ali i umeju da ih proslave. Proslavljaće DOJA i ubuduće još dosta toga. Ako negde zapne, namestiće već Igor...

 

Nenad Andrić

 

Profesor Dionisije

"Kad se pravi genije pojavi, možete ga poznati po tome što se sve budale nalaze u savezu protiv njega."

Džonatan Svift