barell

Vest

20. oktobar 2013.

Poranio, mis’im, Milorad

Novi Beograd je suštinski centar Balkana, gledano iz više uglova. Verovali ili ne, taj savremeni trgovački i poslovni centar ima svoje vinograde!?

Prvi novobeogradski vinograd je zasadio gospodin Zoran Domazetović, vlasnik izuzetno poznate uvozničko distributerske firme Vinodom. Da li on lično ili mu se neko od osoblja oteo kontroli, uglavnom od pre skoro desetak godina, kaskadne žardinjere podno njegove vinoteke (u bulevaru Mihajla Pupina) krase impresivni bonsai čokoti, koji kada je dobra godina čak daju i plodove. Pošto plodova uglavnom nema, onda je bespredmetno raspravljati o sortama koje dominiraju ovim vinogradom. Opravdano se sumnja da je u pitanju „novobeogradska moša“, nevidljiva muskatna sorta, poznata po svojoj nepoznatosti. Da me ne bi polivali usijanim zejtinom pri odlasku u obližnju kladionicu, reći ću da ima malo i zemunske plovdine.

Drugi vinogradarski pregalac, takođe doajen u uvozu i distribuciji vina, gospodin Mićo Uzelac, tek nedavno je zasadio impresivnih 600 mikrohektara plemenitom vinovom lozom. Gospodin Uzelac je čovek izuzetnih manira koji se nasiljem posluži tek ako mu neko pomene fakt da nije prvi vinogradar na Novom Beogradu. Inače je suštinski pitom. Ovaj intelektualac, ugostitelj i poljoprivrednik čini nadljudske napore da sačuva respektabilnu parcelu od onih kojima ona pripada, a to su stanari zgrade koju je on rešio da ukrasi. Njegova jasna misija je da vinogradarstvo u urbanoj sredini uzme maha. Neotuđivi je vlasnik ideje da svako ko poželi zasadi po koji čokot na problematičnim geto teroarima Novog Beograda. To što će komunalna inspekcija lakoverne, koji na ovu ideju nasednu, potapati u bure sa kiselinom brani rečima: „Svaki početak je težak.“ I njegov je bio težak, ali podno Srpske Kuće Vina u bulevaru Zorana Đinđića čokoti ponosno kreću u nebo. Nešto kao Cigančići iz legendarnog filma Emila Zloteanua.

Za slučaj da u Vinodomu ili Srpskoj Kući Vina niste u stanju da platite ceh, odnosno račun za vina koja ste popili ili želite da ih kupite, osoblje će vam, u zavisnosti od dela sezone dati makaze za orezivanje ili uslužnu motiku, pa svoj dug prema njima možete odrobijati u vinogradima. Prema studentskim zadrugama vlasnici ovih vinograda imaju laki otpor zbog činjenice da su mnogi na studije i došli u cilju eskiviranja motike kao takve. Topli obrok se dodatno naplaćuje i imate izuzetnu privilegiju da vas urbani prolaznici vređaju na maternjem i ostalim jezicima.

Gradsko Zelenilo ima svoj stav o ova dva vinograda, ali taj stav je nemoguće preneti pošto sem par veznika, sve ostalo potpada pod ozbiljnu cenzuru. Organi gonjenja ispituju slučaj i do sada se došlo do preliminarnih dokaza da je u pitanju grožđe. Sledeća faza je identifikacija sorti, te se u poslednjoj fazi očekuje i pronalaženje neposrednih krivaca za ove poljoprivredne incidente. Gospoda Domazetović i Uzelac se ne obaziru na pretnje i prilično realne šanse da budu otkriveni („Neka svako radi svoj posao“), te planiraju da zatraže od države fensi table „Vinski putevi Srbije.“ Postoji osnovana sumnja da će se ići i korak dalje. Zaštita geografskog porekla je takođe mali, ali izuzetno značajan korak za ove ozbiljne uvoznike, distributere, a od nedavno i vinogradare. Da li ih je potrebno podržati? 

 

Profesor Dionisije

"Ambicije i buve rado skaču uvis."

(italijanska narodna poslovica)