barell

Lično

14. jul 2017.

Prijatelji leta – Fenomen Jokić

Koja vina piti na ovu vrućinu? Odgovora ima zaista puno, ali...

Pre petnaestak godina, cela zemlja nije spavala zbog Saktamento Kingsa. Krmeljivi radni ljudi i građani (stara socijalistička formulacija, koja indirektno građane imenuje neradnicima – prim. aut.) su se sa osmesima zadovoljstva sudarali po prolazima i ulicama, sve do one proklete trojke Roberta Orija (Ovde bi sad „čučnula“ kletva o sušenju ruke, ali Robert je bio suviše korektan momak). Elem, Lejkersi su izbacili Sakramento u polufinalu i tenzija je prirodno odumirala. Dugo nismo imali razlog da ne spavamo, do energičnije pojave Đokovića, u drugoj deceniji ovog veka. Mislim, kada igra „preko bare“. Poslednjih godinu dana, povod za permanentnu veselu nesanicu se sistemski vratio. Jokić!

Ma odakle je poznato to prezime? Nemam precizne informacije o ostatku sveta, ali vinski svet ima to neko, što hrskavičasto, što tetivno ustrojstvo, pa se sve tu nekako poveže. Prezime Jokić u životima Beograđana je prisutno od vajkada, kroz razna polja delovanja. Bilo je tu i internacionalnih fudbalskih sudija, vrhunskih mesara, zlatara... Deluje čak da je svaki kraj Beograda imao neke svoje Jokiće. A verovatno ni ostali delovi SFRJ nisu manjkali.

Međutim, kada u vinskom svetu kažete – Jokić, još uvek se ne misli na Nikolu, vedetu Denver Nagetsa na nezasluženom izotopu stuba srama zbog neigranja na predstojećem evropskom prvenstvu. Kao da mi ne možemo da omlatimo evropsku basket boraniju i bez njega!? Dakle, ne misli se na Nikolu, nego na Jokiće, kao takve. Misli se na savremenu i moćnu vinariju iz Dalmacije, koja je već nekoliko godina prisutna na top listama svih relevantnih ljudi koji išta znaju o vinu. Misli se na Jokiće, koji su neizostavni segment svake ozbiljnije vinske karte, jednako ozbiljnih ugostiteljskih objekata. Misli se na prva sertifikovano organska vina koja su nam se frontalno pojavila na tržištu. Misli se na Jokiće koji su svakom pokušaju organizatora vinskih događaja izašli u susret, dajući podršku i dižući renome svojim prisustvom. Misli se na tu dragu složnu porodicu i njihov tim koji proizvodi, promoviše i prodaje zaista odlična vina. Dakle, to je još uvek prva asocijacija na prezime Jokić. I tako se misli...

Da skočimo malo u veselo jezero digresija: Kakva je sad sličnost Novosađana i vinarija čije vinograde zapljuskuje raspršena slana morska voda, kad smo već kod tih veziva? Pa kao što Novosađani krvavo nadrljaju u vreme Exita, pošto ih se tada baš slučajno svi sete i zovu (kao) da pitaju za zdravlje, sa jasnom idejom da im se uvale na gajbu, tako i vinarije na obalama mora, raznorazni znalci, „znalci“, „vinski pregaoci“ i slični, opsednu upravo u vreme letnje žege. Jokići su domaćini i ljudine, pa prime tako i čuveni disko duet „Kurta & Murta“ u goste, a u vreme sezone. Jedino gde su rigidni je vreme berbe. Tada na snagu stupa veto i posete su drastično redukovane. Posao je posao, a ti ljudi to poštuju i znaju. Ko im to ne poštuje, sasvim sigurno i nije vredan gostoprimstva.

Kod Jokića je priča potpuno organska. Vina? Da, vina... Ali njima su i pristojnost, vaspitanje, inteligencija, ljubaznost, altruizam... Njima je i to organsko. Ništa tu nije usiljeno i veštačko. U to se uverio apsolutno svako ko je došao u kontakt bilo kakve vrste sa ovom mašinerijom za proizvodnju vrhunskih vina. E sad, vina... Organska vina su posebna priča. Na nekom sajmu organskih vina pre nekoliko godina sam se nanjušio izvesnog bukea više nego operativni pripravnik u ergeli Ljubičevo. Ko se na supu opeče, posle i u jogurt duva, valjda? I normalno je bilo da vina Jokić dočekam sa skepsom. Iznenađenje nije bilo malo. Čak sam govorio da su im vina toliko dobra, da deluje kao da nisu organska. A onda su se pojavili još neki (Imperator) sa organskom pričom i shvatio sam da volim organska vina. Nešto slično mi se desilo i sa oranž vinima (više puta bio žrtva „prijateljske narandžaste otmice“ u Vinariji Kovačević – prim. aut.), pa se sve teže hladim bušnom lepezom klimavih predrasuda. No, da se vratimo na Jokiće...

Jokići su se na tlu vinske potrošačke Srbije pojavili sa pasošem nostalgije i ličnom kartom stabilnog kvaliteta. Svakako da je pošip imenica koja na sam pomen izaziva neki oblik sete, ali Jokićev Pošip je daleko više od toga. Lokalni beli Mediteran globalne prepoznatljivosti. Dočekan je sa velikim poštovanjem, što je sasvim prirodno. U pomoć pošipu, odnosno Jokićevom Pošipu, stigla je i sorta o kojoj smo jako malo znali i koja je predstavljala organsku kombinaciju iznenađenja i osveženja. Maraština je (uz tradicionalne prepirke da li je akcenat na drugom „a“, što je „suvi“ lokal ili na „i“, kako je književno i ispravno) gotovo na prepad osvojila srca ljubitelja vina, na obostrano zadovoljstvo. Za Jokiće je lepo što je prepoznata, a za publiku je odlično to što se nije ispostavila kao konzervativna.

U belom, širem delu palete, nalaze se i dobro utrenirani Muškat Žuti (morski oblik tamjanike), veliki favorit ženskih ljubitelja vina, naročito u letnjem periodu, ali i inoksni organski Chardonnay, inače prvi profesionalni pobednik u „familiji“. Priču o vinima Jokić zatvaraju Rosy roze, stoprocentni „providni“ i raskošni širaz, te na kraju, možda i najveći takmičarsko tržišni favorit – Jokić Cuvee, vešto ukomponovana moćna barikirana kupaža kaberne sovinjona, merloa i već pomenutog širaza. Cuvee je odlična kompozicija umereno komercijalnog i organski vrhunskog vina.

Ono što je vrlo interesantno, a vezano za Vinariju Jokić je i fakt da njihova paleta (pretežno bela vina) donekle odudara od ponekad apsurdnog principa na istočnom Jadranu, gde je snažan fokus na crvenim vinima. Bela vina su traženija leti, naročito na morskoj obali, pa se može reći da poslovna filozofija ove vinarije itekako ima smisla. Sa odlično kombinovanim lokalnim autohtonim sortimentom uz inostrane blokbastere i organsku suštinu, Vinarija Jokić je neizostavni i nezamenljivi prijatelj leta. I ne samo leta... Uverite se u to i sami, ako još niste, a svratite im i u posetu (samo ako nije berba), da ne bude kako neko ovde ne piše istinu.

 

Nenad Andrić

 

Profesor Dionisije

"Kad se pravi genije pojavi, možete ga poznati po tome što se sve budale nalaze u savezu protiv njega."

Džonatan Svift