Recenzija
Rizling 2007, 11.5%, Porodični Podrum Rajković
Rizling 2007
Porodični Podrum Rajković
Šone:
Dakle, italijanski rizling Porodičnog Podruma Rajković, ili kako ja to volim da kažem – Acin rizling! Aca Rajković je jedan skroman, tih i povučen tip.
Kika:
2008?
Šone:
Teško. Piše da je berba 2007. Kada kod njih tako piše, onda je to u najmlađu ruku to. Dakle, iz 2007. Šta kažu oči?
Kika:
Boju ne možemo ovde najpreciznije da definišemo, ali vuče na toplo žutu.
Šone:
Respektabilna žuta, zbog pečata u krštenici. A inače, ovo se zove italijanski rizling. Gospode, koliko je to sumanuto ime za sortu koja je Italiju videla koliko i srednje situirani Severnokorejanac. Inače, ovde postoji još ponešto.
Kika:
Vinogradarska kupaža... Šta konkretno?
Šone:
Ubij me ako se sećam. Bio sam u tom vinogradu i bilo je još nekih čokota na nivou statističkog incidenta. Smederevka, tamjanika... Ali tek po koji čokotić. Da li bi provalio sortu na keca?
Kika:
Nema šanse. Ni boja, ni aroma... Ništa ovde ne ukazuje na italijanski rizling, odnosno graševinu.
Šone:
Aroma je čist med, uz malo povrća, diskretnog voća u vidu vinogradarske breskve...
Kika:
Stvarno ima medne note. Da probam.. Slankasto je malo.
Šone:
To je mineralnost. Župa, šta reći... Inače, ovde imamo situaciju koja je meni posebno interesantna. Zašto? Pa prvo vidiš koja je sorta u pitanju i onda te iznenadi boja, onda pomirišeš i očekuješ nešto sasvim peto, tipa: „Ovo je sigurno polusuvo vino“ i na kraju kada probaš, dobiješ nešto sasvim deseto. Možda je to neka nesinhronizovanost, ali ja volim takva iznenađenja.
Kika:
A možda je to sve stvar tvojih predrasuda?
Šone:
Možda. Mada, ovde posle meda na nosu moraš očekivati zaostali šećer, a nema ga ni u naznakama.
Kika:
Malkice mi se čini da je ovde svežina pala, ali dobija malo sekundarne arome. Lepo, lepo... Što bi se reklo, sadržajno. A opet, vrlo je nedokučivo, stilski definisano, samo što je stil vrlo poseban i ovo je definitivno vino van svakog šablona. Ovo je baš lična priča.
Šone:
Sad će tebi biti verovatno smešno, ali je ovo vino Baskijat. I pored toga što je Aca onakav kao što sam rekao: kulturan, fini, tih i sve to... Međutim, ovo vino je Baskijat, tvrdim. Ima on svoje, tera svoje i doći će sve to na svoje mesto. Je l’ ti čučnuo?
Kika:
Daj još malo! Mada mislim da ovo vino nema komercijalni kapacitet. Evo, mi se ovde upinjemo da ga skapiramo, smestimo negde, a kao razumemo se malo. Kakve su mu šanse u prodaji, stvarno ne znam.
Šone:
Koliko med dominira.
Kika:
Ovo je neki samotok i predstavlja posebnu klasu vina. Oseća se malo, onako, kako bih rekao, vlažan kamen. Sviđa mi se to. Ostaje na jeziku...
Šone:
Podrum je to. Ispoštovan je vinograd, projektovan teroar u bocu i to je to. Izgleda kao vino iz amfore.
Kika:
Da, na tom je tragu... Ovo vino bi trebalo dati strancima. London, Njujork... Tamo se lože na ovakva vina, gotovo nedokučiva. Njih to pali. Sve su živo što postoji probali i onda ih ovako nešto izbaci iz ležišta.
Šone:
Za početak bi trebalo da se prodaje po Beogradu. Ima i ovde junaka da skapiraju priču, tvrdim!
Kika:
Da, vidiš, sa svakim novim gutljajem sve veće ludilo. Fanki!
Šone:
(smeh) Kika i njegova deskripcija... Fanki!
Kika:
I sad se otvara... Neverovatno. Ja sam vrlo zadovoljan i prijatno iznenađen ovim vinom.
Šone:
Ja sam samo zadovoljan, pošto nemam pravo na iznenađenje... Popio sam ga dosta. Zato mi i znači tvoj stav.
Kika:
Ovo vino je potpuno karakterno, autentično... Malo robusnije za italijanski rizling, ali to je od te količine minerala i malo probijaju tercijalne arome.
Šone:
Stariji vinograd i blagodeti istog.
Kika:
Meni se sviđa, pa mi se sviđa... Ovo je za one što piju puno, non stop i misle da su sve probali. Da se uzbude ponovo!
Šone:
(smeh) Nemojmo o uzbuđenju...
Kika:
Vidi, ovo je delo, da kažem, jednog od poslednjih Mohikanaca ovde, a u svetu taj stil počinje ponovo da se ceni. Samo je pitanje da li će da preživi dok to stigne i do nas. Boca mu je retro, ali je lepa. I sve to ide jedno s drugim.
Šone:
Ma pusti etiketu! Rak rana našeg vinarstva... Postoje dve umetničke crtice u kojima smo impresivno tanki: ton na filmu i etikete na flašama vina. Nego, da zaključimo mi Rizling Porodičnog Podruma Rajković: Mlada prasetina i ovo dobro ohlađeno...
Kika:
Ili neko masnije šaranče?
Šone:
Šaranče ima ozbiljnu falinku što ne spada u papkare... A ovo vino se može sa priličnim uspehom krljati i sa ozbiljnijim mesinama.
Kika:
Toplo bih ga preporučio naročito onima koji su probali sva srpska vina i misle da nemaju više šta da probaju. Da se ponovo osete uzbuđenim...
Šone:
Izgleda da je reč „uzbuđenje“ pobedila. Imamo li šta još da dodamo?
Kika:
Samo da dodamo još u čaše.