barell

Događaj

27. septembar 2015.

Sesti i dogovoriti se – Župska berba 2015

Drugu polovinu ove nedelje „okupirala“ je Župska berba u Aleksandrovcu. Ta „okupacija“ naprosto mora biti žešća!

Ako podlegnemo globalnom vasionskom principu koji navodi na to da se sva pamet i sve neophodne informacije nalaze na vikipedijama & sličnim riznicama površnosti, onda bi odgovor na pitanje: „Šta je Aleksandrovac?“, bio sledeći: „U njemu se svake godine održava tradicionalna manifestacija pod nazivom „Župska berba“, a posvećena je početku berbe grožđa, po čemu su Aleksandrovac i Aleksandrovačka župa nadaleko poznati.“ (izvor: Wikipedia) (Mala digresija: Pisac ovih redova je na tu stranicu svratio iz naoko prozaičnog razloga, odnosno da bi saznao po kom Aleksandru je grad dobio ime, a apsolutno ubeđen da nije u pitanju Vučić) Nakon toga idu grafikoni, poznati fudbaleri i rukometaši... Šta nam to govori?

Pre svega, ovde imamo ukazivanje na Župsku berbu, kao na događaj od prioritetnog značaja, što je sasvim korektno i nepobitno. Pod dva, niko se tu nije baš nešto potrudio da sroči još neku rečenicu, pa ispada da je jedan grad – samo događaj!? I pod tri – Izbegavajte, ako Boga znate, informisanje (isključivo) preko interneta. Dakle, Aleksandrovac je daleko više od berbe, mada plemeniti Župski kraj, zajedno sa svojom prestonicom, živi za ta četiri dana. Četiri dana u znaku vina... Četiri dana uličnog praznika u najpozitivnijem smislu... Četiri dana u kojima se kandže progresivne muzike, koju Aleksandrovac inkognito neguje, s poštovanjem uvlače u šapu i grad prepušta zvucima izvornog melosa. Četiri dana voća, tanina, šećera, kiselina i ćumura zbog kojih je i betonu žao što nema nos i usta. Četiri velika dana koje najveći slave individualno, a svi ostali globalno.

Aleksandrovac još uvek ima potencijal da bude vinska prestonica i u širem kontekstu. Odgovornost što to nije tako na nejednake delove dele mnogi. Najveće parče te gorke torte je u tanjiru lokalne vlasti. Jasno vam je da se tu aludira na upadljiv izostanak dvadesetak najvećih župskih proizvođača vina. Uopšte, kako ko ispliva u svetu vina, dogodine beži sa „džade“. Tu praksu imamo širom Srbije, ali je ovde svakako najupadljivija. Pošto je dobar deo „Župske kaznene ekspedicije“ već ucrtan na svetsku vinsku kartu, logično je da ne mogu imati isti tretman sa šarolikim i živopisnim „od ptice mleko i u prahu“ tezgama. Lokalne vlasti o tome nemaju ni mikron svesti. Čak se i ne radi o tome ko je na vlasti. Niko svoju gušu ne vidi. Zato je i potrebno ukazivati na ovaj fenomen, pošto se situacija uvek bolje vidi sa strane.

Najveći župski vinari obeležavaju berbu pojedinačno, po svojim podrumima. Sa te strane gledano, oni su „čisti pred Bogom i ljudima“. Poštuju tradiciju bez koje je, opet, vraški teško napraviti neki značajniji vinski prodor. Rešenje za ovakvu situaciju je u zaista ozbiljnom razgovoru nadležnih organa i prve lige župskih vinara. Neki mod prezentacije naprosto mora postojati, pošto ovako niko nije na dobitku. U okviru Župske berbe reka ljudi obilazi štandove, a za vreme „čuvenog“ Internacionalnog festivala, gde nastupa reprezentacija Župe sa svojim tečnim čudesima, hala zjapi prazna. Nenormalnost se ovde šepuri u svojoj raskošnoj haljini, koju je kreirao naš proslavljeni stilista – Apsurd. Odgovor je u dogovoru. Malo para i kreativnosti, malo više dobre volje i razumevanja, a najviše uzajamnog uvažavanja (vinara i vlasti) i granitne organizacije, postavilo bi Župsku berbu uz rame najozbiljnijih praznika na teritoriji Srbije. Potencijal postoji, a ni napona ne manjka.

Prethodnih godina je naša redakcija uglavnom zaobilazila Župsku berbu zbog nemogućnosti da sve slavljenike ispoobilazi pojedinačno, a da nikoga ne uvredi nedolaskom. Ove godine smo bili gosti u restoranu fenomenalne srednje škole „Sveti Trifun“, koja predstavlja sjajan pokazni model za edukovanje talentovane dece. O muzeju vinarstva i vinogradarstva ćemo pričati tek kada fotografije „velikog kalemara“ iz Velike Drenove, poznatijeg po pogibeljnom kalemljenju ljudskih sudbina, nego po „radu na gidži“, budu svedene na pripadajuće mesto i odgovarajući nivo.

Sve u svemu, veseo narod, praznično raspoloženje, pakao parking mesta, kumulusi ćumura, milijarde šarenih flaša i tegli, nekoliko stvarno dobrih vina iz „što bre u ovo turaš vino?!“ ambalaža, dobra klopa, polukontrolisano obilje decibela na sve strane... Župska berba u svoj svojoj raskoši i lagano gorki aftertejst zbog nepostojanja dogovora sa „Župskom kaznenom ekspedicijom“. Uz po čašu Gaginog „Zanosa“, dogovorile bi se i sve zaraćene struje u Siriji.

 

Profesor Dionisije

"Ludnica je mesto gde optimizam najviše cveta."

H. Elis