barell

Događaj

29. maj 2016.

Sofija 2016

Skoro sve naše uzorke na takmičenje BIWC 2016 (Sofija), transportovao je Miloš Kalapiš. Pod hitno ga naučiti da pilotira, pa da preveze i naše olimpijce u Rio!

Revolucija jede svoju decu, a evolucija ih pije. Sada već tradicionalno (peto po redu) takmičenje BIWC u Sofiji polako prerasta u vrlo ozbiljno „natezanje konopa“. Ovoga puta su, nakon naše prošlogodišnje dominacije, trofeji ponovo „rasejani“ po Balkanu, a nama je poput takmičenja od pre dve godine pripao jedan, za najbolji roze. Da li su Sremski Karlovci prestonica balkanskog rozea? Izgleda da jesu, pošto nije isti nosilac trofeja u pitanju. Gotovo lekoviti trijumf besprekorno kvalitetnog Vinuma!

Kada kažemo – lekoviti trijumf, pre svega mislimo na tešku 2014-tu godinu u ovoj vinariji i tantalove muke da bar nešto prerade. Zbog poštenog odnosa prema poslu i kataklizmi, koju su svi manje više preživeli, verovatno najveći danak je platio baš Vinum. Nedostatak vina iz te godine je doveo do situacije da se neke pozicije izgube, pre svega po renomiranim lokalima koji (sa ili bez rukavica) funkcionišu po principu: „Razumem ja tebe, ali traže mi ljudi...“ Povratak na pripadajuće mesto će im uz ovaj zasluženi trofej ići daleko lakše, svakako.

Ovogodišnji Karl Luis vinskog Balkana je nesumnjivo Vinarija Deurić! Vinarija čije su svega dve etikete poznate javnosti, uspela je da osvoji devet medalja!? Da su do sada imali deset vina, aproksimativno bi dobili 45 medalja, valjda!? Šalu na stranu, četiri zlata su uspeh za duboki naklon. Dva srebra i tri bronze, kao i zvanično treće mesto za dizajn etiketa, samo upotpunjuju sliku koju smo kreirali prilikom posete vinariji, odnosno dok su ta vrhunska vina bila u nastajanju. Besprekorno organizovan i sjajan rad, nesumnjivo, doveo je do toga da se pojavio jedan sasvim novi, važan igrač na balkanskoj vinskoj sceni. Kada život započinjete pino noarom iz 14-te, sem pokazatelja da ste sumanuto hrabri, zaslužujete i da vam se ta hrabrost vrati. E pa ovde se vratilo i to bogato!

Vojvođanskom „maltretiranju“ Bugarske izuzetan doprinos su dale Vinarije Zvonko Bogdan i Bjelica, sa po dva zlata. Od Vinarije Zvonko Bogdan, starih poznanika širom sveta, uspesi se uvek očekuju (dva zlata, srebro i tri bronze), a od Bjelice to očekuju samo oni najupućeniji, koji znaju kakva se magija krčka u Babaroginom kazanu za pet zvezdica. Miodrag Bjelica ne šalje uzorke baš svugde, ali kad pošalje... I kada naletite na nekoga ko misli da Bjelica ne zna šta radi, znajte da ste naleteli na nekoga ko ima ozbiljan problem sa institucijom mišljenja, generalno.

Aleksićke u svom prepoznatljivom fazonu „što pošaljemo, to i dobije“, sa dva srebra i dve bronze. Vinarija Despotika sa istim saldom i takođe očekivano. Kod ove dve vinarije je jako bitna činjenica da različita vina na različitim takmičenjima dobijaju priznanja, što ukazuje na fakt da im se standardizuje paleta na najvišem nivou. Vinarija Kovačević uzima dva srebra i bronzu u formi pečatiranja dosadašnjeg postojano kvalitetnog rada koji mnogi potcenjuju zbog tržišne dominacije. Isti rezultat je postiglo još jedno iznenađenje za neupućene, inače vinarija u izuzetnom usponu – Virtus! Dva srebra i bronza su, uz još neke stvari koje nisu za objavljivanje još uvek, uvod u Virtus godinu, svakako. Jankova dva srebra verovatno ne mogu zadovoljiti ambicije prošlogodišnjeg belog šampiona, ali je i ovo uspeh, bez dileme.

Četvrta srpska institucija po snazi čuvenja u Bugarskoj, nakon Lepe Brene, Dragane Mirković i SARS-a, odnosno Vinarija Matalj, ove godine je „pucala“ na svoj novi proizvod – crnu tamjaniku. Za nešto potpuno novo i žiriju nepoznato, bronza zvuči dobro, dok se na Terasi vetri srebro. Stari Hrast iz Žirovnice je svoju takmičarsku premijeru završio sa tri bronze, što je odlično za početak internacionalne karijere. Vindulo sa dve bronze, Kiš za svoj bermet beli i Vinarija Rnjak sa jednom bronzom, zaokružuju spisak dobitnika medalja.

Što se tiče SFR Okruženja, posebno nas je obradovao uspeh Vinarije Volarević, koja je dobila trofej za autohtoni beli Pošip. To što su se oni sami iznenadili trofeju je stvar vaspitanja, pošto je kvalitet nesporan. Trofej za najbolje penušavo je dobio Val, crnogorskih Plantaža, koje u skladu sa vladajućim trendom industrijskih vinskih giganata, intenzivno rade na kvalitativnom lupingu. Ovo je potvrda da su na odličnom putu.

Dakle, jedan trofej, još osam zlata, 15 srebrnih medalja i 21 bronzana u poprilično oštroj konkurenciji. Bilo kakvo sučeljavanje na ovom lepom, ali ukletom poluostrvu, uvek je oštro... Od onih najcrnjih, do ovih najplemenitijih. Neko je u Sofiji lepo prepoznao to da će nas (Razjedinjene Balkanske Emirate) ceo svet lakše registrivati kao vinsko poluostrvo, ako nastupamo frontalno. Doduše, tada nas je i nemoguće mimoići, na njihovu neizmernu žalost. A mi se tako dobro zezamo, pa i kad pravimo vina, svetske slave vredna...

 

Profesor Dionisije

"Gledajući kako se u najgorim mukama unutar ogromne bačve davi poslednja supruga njegovog strica, mali Džonatan reče - U vinu je i strina!"

iz romana "Svedok fermentacije", anonimni autor