barell

Događaj

24. jul 2014.

Stari Zavet - Ubedljivo najbolje vino na svetu sa ćiriličnom etiketom

Dragan Vasić – Janko, polako postaje svestan neverovatnog uspeha svog Starog Zaveta na ovogodišnjem Dekanteru. Prva faza demonstracije te svesti je obavljena juče u restoranu Franš.

Mislim da se svi sećamo vica o trci našeg i njihovog na sto metara. Naš je izgubio trku, a novine su izvestile kako smo osvojili fenomenalno drugo mesto, te da je onaj njihov bio pretposlednji. Iako nije basna, naravoučenije je i više nego očigledno: Sve se svodi na to, kako ko određenu stvar predstavi. Verovali ili ne, život nije vic! Međutim, ostaje fakt da je dosta toga u predstavljanju. Kako uopšte predstaviti i objasniti gotovo nestvaran uspeh Podruma Janko na ovogodišnjem Dekanteru? Kako dočarati nešto što nije dovoljno jasno ni ljudima koji se vinom u ovoj zemlji bave? Deder da pokušamo...

Preciznije, pokušao je to sam Janko da dočara, sakupivši dvadesetak „faktora" vinske scene u Srba na kraljevsku marendu baroknog tipa. Navedena je održana na terasi restorana Franš. Centralni deo terase restorana je formatiran za prijem ozbiljne ekipe na čelu sa vlasnikom vinarije. Za ostalim stolovima je sedeo neki narod, sa umereno omašćenim delovima organizma na potezu: donja usna – malo iznad guše. E taj narod je začuđeno posmatrao ljude koji su se zbirali u centru. Na facama su im se smenjivala pitanja: „Diskretna svadba?", „Ispraćaj?", „Ekipna pobeda na radničkim sportskim igrama u bacanju kletve?", „Krštenje?", „Pentakostalski uskrs za umereno mrtve?"... Sem onih koji su direktno došli na degustaciju briljantnih vina i promociju veličanstvenog trofeja, jedino je osoblje restorana znalo o čemu se radi.

Generalno, to je tužno, ali istinito: Vino još uvek nema poznata lica. No dobro, radi se na tome. Svima koji su juče sakatili Karađorđeve & ostale autorske šnicle po astalima, ostaće u podsvesti flaše Vrtloga i Starog Zaveta. A sve je počelo kako i dolikuje, Smederevkom! Od pre par dana u prodaji, ova mezimica retkih, ali globalno neshvaćena etiketa, zaslužuje parafrazu Isusovog legitimisanja: „Ja sam ona koja jesam!" Mineralna, voćna, lagana i na neki način raskošna u svojoj diskreciji. Nepravedno zapostavljena dama koja će tek zablistati, pošto se na njoj najviše oseća napredak iz godine u godinu. Podrum Janko se već dokazao u proizvodnji velikih vina, ako se posmatraju esencijalni vinski parametri. Ono što suštinski fali toj vinariji je „omiljeno" vino. E pa tom statusu je najbliža Smederevka.

Najmlađi burazer Smederevke pod imenom Vrtlog se samim pojavljivanjem nametnuo kao nešto bitno. Gotovo zelenkasti barikirani sovinjon blan, inače autorsko vino enologa (širom sveta), a tehnologa (samo u Smederevu), Mladena Dragojlovića, sasvim sigurno spada u najinteresantnija i najintrigantnija vina na sceni. Ne bez razloga! Ovo profesionalno odškolovano dete iz hrastovog inkubatora poseduje, pre svega, toliko raskošan miris, da bi bilo potpuno razumljivo nakapati ga iza ušnih školjki. E sad, nismo ga pili uz školjke (ukusne životinjice unutar ljuske kojih je neophodno pola kubika za pristojan obrok – prim. Vinovnik), već uz (možda nepotrebni) zubatac u šatou od Vrtloga sa šparglama i džez 'lebom (običan ali potpuno crn hleb sa sipinim mastilom), a nakon toga i sa interesantnom ćuretinom... Da li Vrtlog ide uz sve ili se to samo tako čini, moraćete ipak sami da proverite. Pošto se Vrtlog pokazao ovako kako se pokazao, plan da se sovinjon sve više pravi u bariku na račun inoksnog, spada u vrlo razumne.

Na kraju ove gozbe, predstavljen je i neposredni povod okupljanja. Stari Zavet, ubedljivo najbolje vino na svetu sa ćirilicom na etiketi i po Dekanteru, jedno od najboljih sa bilo čim na etiketi. Ova impresivna kupaža kaberne sovinjona, merloa i kaberne frana iz srpskog hrasta je nosilac regionalnog trofeja za najbolje crveno vino Istočne i Centralne Evrope. Za ovu priliku, u boj sa biftecima, ramstecima i pripadajućom močom, Janko je doneo laureata iz 2011-te i mladu snagu iz godine 2012. Slučajno ili namerno, na taj način je izbegnuta diskusija o samom vinu, pošto je težište prebačeno na uporednu analizu ove dve berbe. Mišljenja su bila podeljena, naravno. Evidentno je da se procedura u radu suštinski ne menja (A i zašto bi!?), te da se apsolutno sve svodi na elementarne razlike u samim berbama. Starije vino je mlađem natovarilo na grbaču status ozbiljnog i velikog vina, ali se ovo mlađe sa tim nosi bez ozbiljnijeg napora. Moglo bi se čak reći da pretenduje i na korak dalje. Jedini je problem što taj korak ne postoji. Stari Zavet iz 2011 je već stigao na vrh, pa je za dalje neophodna kupaža alhemije i ekvilibristike. Doduše, najveći problem sa ovim vinom će u narednih nekoliko godina biti – količina. Nekoliko hiljada boca nije dovoljno za sve one koji ovo vino naprosto moraju probati. Ko ne proba, kajaće se gorko!

 

Profesor Dionisije

"Za uživanje u robusnom vinu nama nije neophodan biftek!"

Vegeta & Rijana (začinjene estradne umetnice)