barell

Lično

30. septembar 2014.

Tragom jedne profilne fotografije

Veliki broj naših vinarija svakodnevno prima goste, sa manje ili više uspeha... Veličina uspeha se ne meri samo brojem prodatih boca

Nikola Vuković, market menadžer sajma vina, turizma i hotelske opreme, koji se svake godine vrlo uspešno održava na teritoriji Beogradskog Sajma, nedavno je postavio interesantnu profilnu fotografiju. Posetio je već etabliranu, izuzetnu mladu vinariju, Temet iz Lozovika kod Jagodine. Svako normalan bi povodom ovog uvoda rekao da smo mi koji o tome pišemo nenormalni. Da li je baš tako? Naime, na samoj fotografiji se vidi Nikola kako drži čašu vina. I šta sad s tim? Mnogi to rade... Fotografija ne sadrži nikakvo propratno objašnjenje. Nikola, k’o Nikola. U nekoj vinariji...

Prilikom obilazaka vinarija širom Srbije, zapazili smo jednu vrlo interesantnu pojavu. Gotovo svi objekti unutar kojih se proizvodi, pa i predstavlja vino znatiželjnim gostima, deluju skoro pa istovetno. Sale sa inoksima, barik sale, sale za degustaciju... Sve je to nekako uniformno, bez jasnih obeležja samog proizvođača, odnosno firme kojoj se u posetu dolazi. Retko ko se bavi subliminalnim porukama. I nemojte misliti da je to samo kod nas slučaj. Radost i ponos zbog posedovanja vinarije, kao da utiču na svest vlasnika, čineći ga nepotrebno skromnim. U redu, slikao sam jednu prostoriju sa inoksnim sudovima iz trideset uglova i sada te fotografije mogu kao „pokrivalice“ da koristim u 85% reportaža.

Fotografija na kojoj je Nikola Vuković u centru centra, napravljena je u Vinariji Temet. Kako to znamo? Vrlo jednostavno... Iza njega su boce, koje se i ne vide pojedinačno baš najbolje, ali imaju ono veliko „stakleno“ slovo „T“, koje nastaje na naličju boce nakon lepljenja etikete. E to je taj dokaz da se u ovoj vinariji o bukvalno svemu misli. O tome da će se slikati Nikola naravno da nisu mislili, ali kada sve uradite kako valja, onda se neka rešenja dese i mimo vas. Po pitanju vizuelnog identiteta, ova vinarija je apsolutni lider u regionu. Sve je tu skockano i potpuno na mestu, pa su onda i improvizacije dobrodošle i dozvoljene.

Salvete, čaše, blokčići, duborezi, zastavice, etikete sa jasnom porukom, nalepnice na vinifikatorima, barjak ispred ulaza... Mnogo je tih, naoko nevažnih detalja koji moraju imati logotip vinarije. Svakome ko se u vinariji fotografiše, snima, ma i da se samo zamisli, neophodno je diskretno staviti do znanja gde se nalazi. Nije to toliko skupo, a vraća se višestruko. Džabe je besprekorno ugostiti nekoga, ako se taj posle i ne seća gde je bio. Vratiće film i setiti se samo da se lepo napio, dobro pojeo i upoznao neke blagorodne ljude koji tamo rade. Gostoprimstvo je jedna stvar, a marketing nešto sasvim drugo. Gostoprimstvo je sastavni deo marketinga, ali malešan. One sekunde kada vam neko prođe kroz kapiju, on jako dobro mora znati gde se nalazi. Nije to nikakvo „duvanje“, već elementarno podizanje svesti o bitnom. Pobogu, radi se o vinu! Još jednom, bravo za Vinariju Temet!

 

Vinovnik 

 

Profesor Dionisije

"Ako želite da u svom vinu imate dominantnu aromu vanile a da se ne petljate sa baricima, odradite šaptalizaciju vanil šećerom..."

(iz naučne publikacije "Nešto me cepa glava sabajle", dr. Rodoljub Čips)