barell

Lično

2. maj 2016.

Trougao – Imajte milosti

Objave na temu vina lagano preplavljuju društvene mreže. Perica Radović (merlo.rs), Zlatko Živanić (Vinarija Deurić) i Nenad Andrić (vinovnik.rs), ćaskaju upravo na tu temu.

Baš je divno napupeo naš sovinjon blan...
Uživajte u ovom prelepom danu uz naš, najbolji kaberne...
Sa kojim našim fenomenalnim vinom bi uparili ovu šniclu?
Srećni praznici uz naš nedodirljivi šardone...
Svako ko ima sreću da je preko društvenih mreža povezan sa velikim brojem naših vinarija, paralelno ima i nesreću da biva zatrpan besmislenim, nepotrebnim, neogirinalnim i dosadnim rečenicama, koje u formi reklamnih objava maltretiraju ekran. Koncept, kampanja, makar gamet intrige... Ništa od toga. A objava sve više. Gotovo identičnih... O toj trendovskoj pošasti, na terasi hotela Zira, razgovarali su Perica Radović (PR), Zlatko Živanić (ZŽ) i Nenad Andrić (NA).

NA:
Dragi prijatelji, okupili smo se danas, a sakupljaćemo se i ubuduće, sa idejom pronalaska odgovora na pitanja koja nas intrigiraju. Za premijeru, ja sam izabrao temu. Konkretno, interesuju me vaša mišljenja o objavama iz vinarija po društvenim mrežama. Imam ozbiljan problem, pošto nisam u stanju da pritisnem „like“ dugme za nešto nedotupavno, a opet, ne bih da uvredim ljude iz vinarije... Kako se vi nosite sa tim teretom, pošto pretpostavljam da niste u manjem problemu?

ZŽ:
Cenim da misliš pre svega na fejsbuk? Fejsbuk kampanje su bitna stvar. Ne neophodna, ali bitna... Pošto su već sve moguće firme prisutne, sasvim je logično da tu budu i vinarije, konkretno – naše vinarije. Da pređemo na suštinu...

NA:
Ne sporim bitnost. Samo... Jesu li tamo baš vinarije ili su u pitanju razne agencije, koje ih dubliraju?

ZŽ:
Ček, polako... To je druga stvar. Za početak bi bilo dobro da se bavimo prvom, odnosno suštinom: Šta bi FB teoretski trebalo da donese, a šta stvarno donosi? Odnosno, šta zaista donosi, a šta ljudi misle da donosi? FB donosi izvesnu bliskost sa neposrednim potrošačima. Svoje neposredne kupce možeš obaveštavati o akcijama, a otvara im se mogućnost da i sami nešto pitaju. E sad, šta ljudi misle da im FB donosi? Pa nije baš da misle kako im je jedan lajk po statusu – jedna kupljena boca, ali nekoliko popijenih čaša vina sigurno. Ako vinarija ima deset hiljada lajkova, prostom računicom to izađe na sigurno prodatih skoro osam hiljada boca mesečno, samo na FB. A gde je Gugl? Gde je Tviter, Instagram? To je mesto gde se u svakoj vinariji razočaraju posle nekih tri do šest meseci. Tada shvate da to ne ide baš tako.

NA:
Stotine hiljada lajkova, a na terenu nema efekata. Ima li to smisla?

ZŽ:
Da li to ima smisla ili nema, najbolje se primeti po neposrednim reakcijama ljudi. Ako nemaš komentare tipa: „Koja je to sorta unutra?“, „Promenili ste etiketu!“, „Gde se vinarija tačno nalazi?“, onda je vajda slaba. Nažalost, kod nas internet još uvek najviše koriste srednji i manji trgovci, pa svaku objavu isprati talas poruka u inboksu sa najrazličitijim ponudama: Od osiguranja, do sveća u obliku bureta, USB-a u obliku flaše i pepeljara u obliku čaše...

NA:
Perice? Mislim, sem što se smeješ...

PR:
Pa pre svega, institucija lajka je totalno precenjena. I to u daleko ozbiljnijim sferama, poput politike i sličnog... Ništa lakše nego pritisnuti dugme, zar ne? Sa druge strane, kada pričamo o FB, mislim da je zaista koristan, pre svega zato što je jeftin...

NA:
Osnovane glasine čak upućuju na to, da je džabe?

PR:
I džabe spada u jeftino, složićemo se. Dakle, mislim da FB poprilično pomaže da se stvori emotivni odnos prema brendu. Mislim da je to i neka budućnost marketinga, mada se moram ograditi iz pozicije sopstvenog znanja o marketingu...

NA:
Apsolutno tačno. Međutim, po meni se to radi potpuno nakaradno. Sem onih vinarija koje samostalno objavljuju par autentičnih rečenica povremeno, sve ostalo je prilično sterilno i „ravno“.

PR:
Znaš kako... Nas trojica ovde ne bi trebalo da upadnemo u zamku, u koju se inače, vrlo lako upada. Naime, mnogo naših prijatelja na FB su iz vinske priče, pa nam je utisak koncentrisan. Vinarija ta i ta: „Pupoljak...“, „Počeo sovinjon...“, la la la... E onda i vlasnik te vinarije to izbaci na svom profilu ili šeruje, pa komercijalista, enolog... Na taj način se, verovatno, stiče utisak da je toga i više no što ga objektivno ima. Verovatno zato deluje kao poplava.

ZŽ:
Ovo je jako mlada grana i još uvek ne postoji „nou hau“. Kod kreatora FB kampanja, razlikujemo tri grupe: 1. Profesionalci – „PR agencija“, čiji zaposleni nisu ni kročili u vinariju; 2. Opet profesionalci koji su bili u vinariji, opalili pedesetak slika i onda ih vrte; 3. „In-house“ – odnosno ljudi koji su zaposleni u vinariji i ovo im je dodatna obaveza. Po meni, duša nečega se prenosi, samo kada je prenose ljudi iz vinarije. To sa sobom nosi slovne greške, gramatičke greške, loš tajming izbacivanja statusa, „promašena“ dva tri dana, ali je nebrojeno puta ta priča efikasnija!

NA:
Pa da, to sam i ja rekao. Ono što me posebno buni je pojava da određene agencije rade po nekoliko vinarija, a po istoj matrici... Kako je uopšte moguće da se neko lati tolikog posla, naročito ako nije u stanju da sroči jednu jedinu „sloganičnu“ rečenicu?

ZŽ:
Ajmo ovako! Evo ja sam danas široke ruke, jako sam raspoložen i želim da uštedim malim vinarijama nepotreban trošak. Savet koji će im doneti efekat male PR agencije ili nekog kvazi stručnjaka. Dan za danom stavljate... Idemo:
Ponedeljak: Pijem kafu, otrežnjujem se, počinjem da radim, ah taj ponedeljak, dokle više ponedeljci?
Utorak: Afirmativno... Živi se samo jedanput, iskoristi život, iskoristi vreme, uradi nešto u životu, uči još, čitajte knjige, razvijajte se...
Sreda: Informativno... Imamo novo vino, imamo novu vinoteku, imamo novi restoran, ubacili smo se negde na čašu...
Četvrtak: Duhovito... Mika Antić, Momo Kapor, aforizamčić...
Petak: Ide zezanje, ide vikend, gotova radna nedelja, ne volim ni ja šefa...
Subota: Večeras haos, večeras se istuširaj, muvaš ribu ili tipa sigurno, uz naše vino do kraja...
Nedelja: Porodičan dan... Da li i vi uživate u blagodeti porodičnog doma, u miru i spokoju...
I ponedeljak opet isto. Na taj način ste uštedeli sebi stotinak evra mesečno. Eto, toliko od mene. Agencije koje pojma nemaju o vinima, samim tim ni o vašoj vinariji, koriste ovu matricu. Uz to, izguglajte kad je neki važan praznik, pa počnite: Božić za dvanaest dana, Božić za jedanaest dana, Božić za devet dana pošto juče nismo radili...

NA:
Sitno! Božić 008, kao u vojsci... Čestitam, potpuno si ogolio sterilnost pristupa.

ZŽ:
Naravno. To nema dušu. Više volim da pročitam pravog vinara, prljavog, prašnjavog, umornog i flekavog od vina, koji kuca desnom rukom, dok levom pretače...

NA:
Jasno. A da li vas dvojica imate bar neku, bar jednu jedinu vinariju čije objave baš iščekujete sa idejom da nešto zaista i pročitate?

PR:
Nema baš neke koju jedva čekam, ali postoji vinarija koja po meni to radi stvarno mnogo dobro, a rade „in-house“. U pitanju je Vinarija Aleksandrović. Oni po meni to rade odlično, što znaš i sam. Prave te tvit apove, vajn apove...

NA:
Da, pominješ nekoga ko je uglavnom pionir u svemu, pa je i ovo logično.

PR:
Posle svake posete Vinariji Aleksandrović utisak te drži još tri dana. Stvarno se trude. Uostalom, angažuju i Vladu Nikolića, čije vreme cenim da nije jeftino. U svakom slučaju, Kaća i Sale to rade zaista marljivo.

NA:
Da, preslatki su, profi i veliki potencijal.

PR:
Vidiš, oni su lako, kao vinarija sa velikim budžetom, mogli da upadnu u zamku tih agencija, ali nisu.

NA:
Poprilično lako prepoznajem kada je kod njih nešto odlično ili kada im radi neko drugi. No, da se vratimo na objave.

PR:
Zlatko je u pravu kada kaže da to uglavnom rade ljudi koji nisu ni ušli u vinariju. I onda oni pola sata rade jednu vinariju, pa onda vulkanizersku radnju, pa kasapnicu, pa drugu vinariju...

NA:
Ma mogu i da ne izlaze iz vinarije, ako ne mogu da sastave nešto, džaba im. Na stranu što PR-a gotovo i da nema. Znam da su neki ljudi iz vinarija odlazili na prirodno kratke kurseve koji obrađuju ovu tematiku i da im je mahom rečeno upravo ovo što mi pričamo: Dajte nešto svoje!

PR:
Kao i kod svake nove pojave dolazimo u situaciju da imamo poplavu kvazi gurua, stručnjaka i sličnih. A sasvim je logično da vinari, ljudi koji se ipak bave nekim oblikom poljoprivrede, nemaju višak vremena za pisanje statusa. Uz malo ulaganje, oni ovaj vid oglašavanja utrape nekome od ovih, gore navedenih.

NA:
Izgleda kao da nam je kompletan život takav. Menja se i ono što nikako nije za izmenu. Sve je instant...

PR:
Mislim da je dobra paralela sa prodajom knjiga... Ti više nemaš knjižaru u koju ćeš ući, prelistati knjigu, popričati o sadržaju sa nekim ko tu radi. Kao da ni sami knjižari više ne čitaju. Samo pročitaju neki siže, ako i to, pa o knjizi ne znaju ni da beknu. Upravo kao kod agencije i vina kojim se bavi na mreži. Nekadašnje knjižare su postale obične prodavnice knjiga. Knjiga i vino traže sličan pristup u prodaji. Traže izvornog čoveka.

NA:
Zanimljivo viđenje sa kojim se slažem u potpunosti.

PR:
Velike vinarije problem FB-a rešavaju angažovanjem agencije, pa bi se čak moglo reći da za kvalitetnu promociju na socijalnim mrežama, male vinarije imaju ozbiljnu šansu. Upravo zbog „kraćeg“ budžeta su primorane da to rade same.

NA:
Što je i najbolje, kako smo utvrdili... Zlatko nam se malo ućutao, iako on ovaj posao radi po meni ubedljivo najbolje i „iz kuće“. E sad, rekli smo da to rade „mali“, a Vinarija Deurić je sve samo ne mala...

ZŽ:
Vrtim nešto po glavi... Stvarno sam sve vinarije u Srbiji zapratio, zakačio se i posmatram. Postoji nekoliko vinarija kod kojih uživam u etiketama, dizajnu, imenima, samim vinima... Međutim, na FB su krajnje neutralni i neinteresantni. Pored toga, zaista postoji dvadesetak privatnih i jedno pet korporativnih naloga za koje, kako Neša kaže, čekam objave. I nije važno da li me razgaljuju ili mi idu na živce. Važno je da čekam. Inače, voditi nalog firme je jako ozbiljan posao. Ako se neko već lati tog posla, onda uz to ide i odgovornost. Može neko u po noći da ti zakači porno klip ili politički pamflet... Tu se mora reagovati. Druga stvar, kada stigne kritika, onda valja odreagovati diplomatski, sa osećajem i kanalisati dalju diskusiju.

NA:
Preorijentacija kritičara u sledbenika? Imao sam to u karijeri i do sada mogu da se pohvalim da mi je dobro išlo. Mislim čak da neko ko javno, a neprimereno kritikuje, posredno šalje neku vrstu signala da mu-joj je potrebno propratno objašnjenje, pa ga, da izvinete, pružim.

ZŽ:
E sad, kada se angažuje agencija sa strane, onaj ko radi najčešće nema tu vrstu osećaja, pa nekome odgovara sa: „Poštovani...“, a nekome sa: „Ćao!“ Ili su svi „poštovani“, ili su svi „ćao“! Potrebno je poznavati soj ljudi kojima se obraćaš.

PR:
Da, ali kome se tačno obraćaš? Cilj je na kraju krajeva prodaja. Iz tog razloga se puca sačmom. Na široko... A sačma je to: „Stiglo proleće“, „Budi se sovinjon...“ Neutralno, pa šta potrefe. Kako drugi, tako i ja. Još ako im to preporuči taj neki stručnjak... Danas svi padaju na tu priču marketinga, pa i vinari. Ovo ti je vek marketinga...

NA:
...i legendarnih agencija. Mada se po agencijama potrefi i stručnjak kome diskretno, u poruci napišeš da promeni grdan padež, a on ti ljubazno objasni da nisi u pravu. Šta želim da naglasim: Naime, čak i ta stereotipna lupetanja ponekad imaju greške.

ZŽ:
Rano je. Vremenom će konkurencija naterati vinarije da menjaju sorte, etikete, nazive vina, enologe, komercijaliste... Na tom talasu će se menjati i odnos prema objavama na društvenim mrežama. Oni sa milionskom proizvodnjom će ostati na „prolećima“ i ostalom, a ovi manji, sa desetak hiljada boca i jasno profilisanom publikom će eksperimentisati.

NA:
Ja se nadam da situacija vremenom vodi ka tome da se sve to radi originalno i konceptualno, odnosno da će se zaista iščekivati objave od svih. Uostalom, PR i jeste to. Neka zanimljiva priča, koncept... Nešto što privuče publiku, pod diskretnim omotom firme. Ovde niko ne kapira razliku između PR teksta i pukog reklamnog. Rialiti mašina, skrnave turske serije... Sve to funkcioniše po principu navlake: „Šta će se desiti u sledećoj epizodi?“ Čak i ta banalija je u ovom trenutku mislena imenica. Fora je u logičkim nastavcima...

PR:
Mislim da je Zlatko u pravu. Imamo paradoksalnu situaciju da se velike vinarije, već pozicionirane po sistemima, sada izdvajaju svojim premijum linijiama. I tačno znaju šta rade, odnosno kakvim imidžom trenutno raspolažu... Dakle, sa jedne strane, puca se sačmom na široke narodne mase, ali se istovremeno okreću i posebnoj vinskoj publici, konzumetima tih njihovih premijum izdanja. Tamo sačma, a ovamo prave distancu od toga i seku laserski.

ZŽ:
Meni je čudno to što već sada imamo toliko vinara koji eksperimentišu sa sortama, etiketama, bocama, kupažama, načinima odležavanja, svim i svačim, a onda... „Stiglo je proleće!“ Pa, ugasi se! Druga stvar... Kraj februara, neko izbacuje fotografiju nekog crnila po nebesima iznad vinograda i piše: „Tmurni oblaci, znak da će biti dobra godina!“

PR:
(smeh) Pa da, lišeno smisla... Ma, sve je to roba, kao i svaka druga.

NA:
Meni je čak i dobra fora. Bar je kvalitetno nenormalno... Zlajo, deluješ kao osoba koja mora sada nešto baš važno da saopšti!

ZŽ:
Uvek! Postoji još nešto što se mora napomenuti. Osnovna greška kod svih je što smatraju da bukvalno svako ko im je na listi, neminovno vidi objavu... To naravno da nije tačno. Vinari zaboravljaju jednu važnu stvar. Na društvenim mrežama se ti ne „boriš“ protiv drugih vinarija. Boriš se protiv svega što se tu pojavljuje. Dobar sadržaj će ljudima tvoju objavu ubaciti u „top deset“.

NA:
A tu su i ubijena pevačica, pronevera Infostana, frka sa ABA ligom, omiljena glumica... U pravu si, potpuno.

ZŽ:
Dugo sam u braku, pa mi mnogo prija to: „U pravu si!“

PR:
A sledeći put da izaberemo nešto gde smo manje usaglašeni...

 

Vinovnik

 

Profesor Dionisije

"Kaže se katkada za kritičare, da ne pročitaju do kraja delo o kome su prinuđeni da pišu. Da bi se znala sorta i kvalitet vina nije potrebno popiti celu bačvu."

Oskar Vajld