barell

Događaj

7. oktobar 2013.

Wine Jazzin - Opet je upalilo

„Kiko, već me nerviraš sa tim terminom – opušteno...“ „Pa ništa Šone, samo opušteno...“

Džem sešn je koncept koncerta koji to nije. Svaki neposredni akter u taj koncept ugrađuje svoju ideju, stav, misli i majstorstvo. Sešn nastaje polu ili potpuno spontano i osnovna svrha mu je autohtona istraživačka zabava samih muzičara, na platformi „imamo i mi dušu“. Publika, ako skapira zezanje, uzima aktivno učešće i doprinosi podizanju nivoa muziciranja. Neki od najboljih živih audio zapisa upravo su plod sešna. Generalno, publika je dobrodošla, ali nije neophodna, pošto vrlo često ima odličnih „lutanja“ u studiju. Dosta toga se nalazi i na celuloidnim trakama. Toliko o tome.

Iz prethodnog pasusa jasno proizilazi da ime „Wine Jam“, pored izuzetnog marketinškog potencijala, možda i nije najsrećnije rešenje za seriju maštovitih hepeninga koje organizuje Vladan Stanojlović Kika. Trenutno poslednja manifestacija, pod nazivom „Wine Jazzin“, protutnjala je prošle subote kultnim delom Beograda. Pedeset metara vazdušno od ruševina narodne biblioteke, sravnjene sa zemljom od strane Hitlerovih Luftvafe zveri, a sa ciljem da se zatre trag duše jednog čestitog naroda, dakle na Kosančićevom Vencu, Kika je pokušao da Beograd napravi Parizom. Da li je u tome uspeo?

Sve je teklo po ustaljenom i oprobanom receptu. Poslovično temeljno organizovano, te prepušteno vinarima i njihovoj publici... Ljubitelji vina stvarno imaju dar da se zabave. Izrazi lica vinara, odnosno u ovom slučaju njihovih osoba od poverenja za štandovima, predstavljaju lakmus za merenje koeficijenta uspešnosti dešavanja. Ponovo su ta lica u izuzetnom raspoloženju napustila poprište događaja. Opet je uspelo! Sreća? Možda. No, zna se koga prati sreća... A Kikina hrabrost vrlo često postidi institucionalno ludilo. Doduše, Wine Jazzin je još jedna osoba podigla za stepenicu više. Radi se o Mileni Radenković, izuzetnoj devojci koja je zaista bila kreativni i suštinski motor događaja. Svaka čast!

Vino na otvorenom je uvek blizu tombole za slabovide, pošto vrlo često jedna kap kiše ili malo energičnije paljenje na suncu naprave ljubak fijasko. Ovoga puta, vreme je bilo savršeno za ovo doba godine. Perfektna rana jesen. Oko hiljadu ljudi je šetalo od štanda do štanda i popilo se baš dosta... A i kupovalo se, što je za svaku pohvalu. Pola časa pre službenog kraja više nije bilo ni kapi vina. Sve što je moglo fizički da se donese, nestalo je. Narod definitivno voli vino. Prilično ta atmosfera podseća na blejačinu ispred popularnih kafića tokom osamdesetih i devedesetih, samo što je atmosfera nemerljivo bolja.

Da bi atmosfera bila i sadržajnija, pokušana je fuzija džeza i vina. Mlađani ogranak Big Benda je uživo propratio događaj, svirajući pošteno i beskompromisno. Za jaču svirku im je nedostajala motivacija. Nijedan jedini aplauz!? A i kako bi se aplaudiralo kada svi u ruci drže čašu? Jedino da se slobodnom rukom klepaju po lobanji, što spada u neprimerene rituale. Fetus inspiracije je predstavljala mnogobrojna publika, na šta baš nije naviknut bilo ko ko se džezom bavi, a da mu deda nije brao pamuk u uslovima bar liberalnog feudalizma. Džez je prijao u trenucima u kojima se čuo. Međutim, ako se fokusirate na vino, ta se muzika definitivno ne čuje. Ne možete kvalitetno razgovarati sa dve osobe istovremeno. I tačka. Ozbiljan džez i ozbiljno vino su kao dvoje inače divne dece koji se smesta pobiju ako ih ostavite same u sobi. No, ovo je bilo nešto novo, hrabro i lepo, tako da ideja spajanja džeza i vina nije uopšte poenta. Važno je da su se neki novi ljudi upoznali sa vinom i da su se sjajno proveli. Muzičari nisu imali primedbe, tako da je sve proteklo u savršenom redu.

Šta dalje? Pa ništa... Kika će nastaviti svoju seriju hepeninga, uz modifikacije, na razdraganim vinopijama koji nisu beli miševi, ali ih svakako vide nakon temeljne degustacije. Ono čuveno „El imaš nešto belo?“ ili „Još! (uz poturanje omusavljene čaše)“ spada u neizostavni folklor, koji stoički podnose vinski poslenici na svakom obliku sajma. Na mnogim sajmovima im je taj osmeh profesionalan, kiseo i veštački, ali na svim izotopima Wine Jama, taj osmeh je pravi. I tu se vraćamo na početak priče: Ako su se oni koji vina prave i nude dobro proveli, možda to i jeste džem sešn, majka mu stara? Da, definitivno je tu tajna: Osmeh, koji je pravi! Guraj dalje Kiko, vidiš da ti ide...

 

Profesor Dionisije

"Ludnica je mesto gde optimizam najviše cveta."

H. Elis