barell

Lično

15. jun 2017.

Znam ja da ja znam, ali je lepo kada i ti to znaš – Plantaže na Dekanteru

Nije uspeh Plantaža rezultat sa Dekantera. Uspeh je marljivo stvaran ranije, dok su se ta vina pravila. Dekanter je samo pečat!

Kao što nijedan vinski čovek ne bi smeo da se bavi slaganjem hrane i vina, nego obrnuto – slaganjem vina i hrane, sličnu priču imamo i sa ocenjivanjima. (Nikada se ne govori: „Šta da pijem uz ovo jelo?“, nego: „Šta da spremam za ovo vino?“ – prim. aut.) Da li je uspeh – medalja sa ocenjivanja? Pa, svakako da nije. Uspeh je napraviti vino vredno medalje, a medalja je samo potvrda. Poput nadaleko čuvene priče sa Olimpijadom. Olimpijada traje četiri godine, a Olimpijske igre, kao kruna, kao finale jednog ciklusa, svega dve – tri nedelje. Plantaže su u stanju permanentnog napretka olimpijskog tipa. Ocene i medalje predstavljaju posledicu. Kada su te ocene realne i kada na kraju neko prepozna vaš trud, rad, znanje i ulaganje, samo je u prilici da vam uspeh kruniše. Hvala mu (joj, im...) na tome.

Šmekerska priča o kaberne sovinjonu Stari Podrum je nešto što zaslužuje podrobniju analizu. Garažnoj vinariji sa pet barika verovatno nije neki problem da menja stil, način, proizvodnu paletu, gotovo u hodu. Male vinarije se mogu prilagođavati u realnom vremenu. Kod većih, pa i najvećih, sa po dvadeset i kusur kvadratnih kilometara u komadu pod grožđem, situacija je proporcionalno kompleksnija. Pogotovo ako je više od polovine zasada pod jednom sortom. Dakle, delikatno je... Potrebno je reagovati, istraživati, razmišljati, ali i delovati što je moguće brže. Ogromna mašina mora biti sinhronizovana. Prednosti velikih sistema kao što su Plantaže, dolaze kasnije. Kada se jednom zacrta ispravna trasa, opuštenije se vozi. Pažljivo, ali opuštenije.

U vreme kada su nastajale Plantaže, a ima tome dosta godina, vinska ocenjivanja nisu bila toliko masovna i relevantna. Bilo ih je i tada, ali se niko time nije posebno bavio. Da jeste, verovatno bi bilo bar neznatno manje vranca na Ćemovskom polju. I dalje sigurno najviše, ali manje... Za trijumfalni upad u gornji dom kvaliteta, na planetarnom nivou, autohtonom sortom je Sizifov posao – lagana dokolica. Ne, nije se moglo. Nažalost, to je gotovo nemoguće i danas. Vranac Reserve, istinski ponos Plantaža, dosegao je ono što je bio u mogućnosti: veliko srebro na Dekanteru. Od hipotalamusa do poslednjeg perifernog nerva na tabanima, organizam se raduje prilikom ispijanja ovog prelepog vina... Ali, ipak je to vranac. Balkan se kune u vranac, ali se Balkan globalno nikada i nizašta nije pitao preterano. Što se tiče vranca, pitaće se. Samo ćemo malo morati izokola... Kad tad!

Iz tog, međunarodnog konteksta gledano, srebro za Vranac Reserve se može smatrati donekle realnom ocenom. Vladika i bronza? Pa hajde i tu da se složimo. Hajde da kao kakadu na tabletama ponovimo činjenicu da je opet vranac u pitanju. I stop! Da zastanemo ovde... Svesni činjenice da su dometi bilo kog izotopa vranca, ma koliko on spektakularan bio, na surovim internacionalnim ocenjivanjima najvišeg nivoa, poput Dekantera, gotovo osuđeni na plafon – srebro, u Plantažama se poradilo malo drugačije. Za bušenje te hermetične žučne kese, ma kako sreberna ona bila, bila je neophodna opštenarodna, svima poznata igla. Na neki način, u svetu, malte ne merna jedinica kvaliteta... Da probamo sa kaberne sovinjonom? Mada, može li on...

Linija Stari Podrum (SP) je odraz želje da se vina Plantaža prkosno otvore za bilo kojim astalom širom planete i konzumente ostave bez teksta. Bolje od najboljeg, pa još malo bolje. Može li? Ako išta znate o Crnoj Gori, onda morate znati i to da tamo može bar sve. Detaljno prečešljani vinogradi, u najboljoj mogućoj godini i... I prkosni SP trougao je počeo svoj život. Pti verdo, merlo i vranac su sjedinjeni u gotovo doktorski odrađenu kupažu na temu: „Kako da spojim vrhunski kvalitet i vrtoglavi komercijalni uspeh.“ Druga etiketa je samo vranac, mada je preciznije reći – vrančina. Vino koje se oscilatorno razvija na bregu sinusoide kvaliteta, napinjući ga na dnevnom nivou, sve više. To je sledeći baš veliki šampion, ali valjalo bi da neko pribavi pozivnicu za dugo iščekivanu žurku najvišeg nivoa.

I tako se dolazi do čudesnog kaberne sovinjona. Konkretan, čist i snažan odgovor na ono pitanje gore. Naravno da može! Interesantan fenomen kod ovog vina, koji je potpuno, ali neopravdano nezapažen se može sažeti u jednu rečenicu: Kaberne sovinjon Stari Podrum vam svakom interakcijom šalje signal kako mu je najiskrenije žao što nije autohton, pošto se tako oseća, ali da potpuno razume situaciju. Stari Podrum kvalitetom relativizuje autohtonost, što predstavlja posebnu dimenziju. Ovo bi valjalo upamtiti...

Možda je i moglo drugačije, mada je srebro Vranca Reserve očigledan dokaz da je Plantažama bio potreban baš ovaj i ovakav Stari Podrum, od kabernea. Bila je potrebna vrhunska spoljna sorta za uzlet. Bilo je potrebno razbiti vinskoj javnosti čitav šaržer predrasuda. A ima toga još, naravno... Prži sunce, kamenja na sve strane, temperatura da baldišu i beduini... Dobro, kao, odličan teroar za crne sorte grožđa i crvena vina. Ali nemojte belo. Kako, može belo?

Pa naravno da može. Slična je to poema... Autohtoni, izuzetno omiljeni krstač se neopravdano muči sa uniformnim svetskim nosevima i nepcima koji boduju, što mu uopšte ne smeta da ga se voli. Balkan ga voli, evidentno. I ponovo kakadu na tabletama, odnosno materijalna potvrda većine gornjih teza. I ponovo imamo proboj internacionalnih sorti, ovoga puta belih... Bronze za Barrique Chardonnay i Pro Anima Pinot Blanc, su potpis i pečat na fakt da može i belo. Pored ova dva bela bisera iz široke palete Plantaža, ne bi bilo fer zaboraviti i Medun, gotovo neshvatljivo jeftino desertno vino, pogotovo iz vizure kvaliteta. Medun je poklon onome koji ga kupuje, kao što je poklon onome kome se poklanja.

Zlato, srebro, četiri bronze... Mnogo? Malo? Taman? Kako god to merili, najbolje je rezultate prihvatiti kao realne i biti ponosan na prvo crnogorsko zlato sa ovog velikog takmičenja. Stari Podrum Cabernet Sauvignon 2012 će zbog ovog uspeha u Londonu (ponovo, nakon 110 godina – prim. aut.) ostati upisan zlatnim slovima kao tečna pozivnica za beskrajnu zabavu u samom kremu svetske vinske scene. Plantaže su tu zabavu još davno zaslužile, pre svega preko nekog od svojih vranaca, ali prosto su okolnosti bile takve. Sada su sve etikete Plantaža dobrodošle na zabavu. Jednostavno, znaju nekoga unutra. Njihov Stari, a zlatni Podrum Cabernet Sauvignon je više od ulaznice... Zna one unutra, a što je još važnije, znaju i oni njega!

 

Nenad Andrić

 

Profesor Dionisije

"Kaže se katkada za kritičare, da ne pročitaju do kraja delo o kome su prinuđeni da pišu. Da bi se znala sorta i kvalitet vina nije potrebno popiti celu bačvu."

Oskar Vajld