barell

Vest

4. decembar 2013.

Čovek koji ume da dođe u goste – „Vinske priče“ Željka Garmaza

Pred par desetina iskrenih ljubitelja vina i još većih ljubitelja vinske naracije, u restoranu Que Pasa predstavljena knjiga „Vinske priče“ vinskog literarnog trudbenika najviše klase – Željka Garmaza

Ideja da nafilujete preko 500 stranica pričama o vinu predstavlja spoj nadahnuća, angažovanog ludila, instrumentalizacije hobija i želje da iza sebe ostavite ozbiljan trag. Željko Garmaz je sve to lepo objedinio. Vozeći se i tabanajući širom Hrvatske, uz nekoliko egzotičnih izleta po komšiluku, obišao je na stotine relevantnih vinarija. Dobro, složićemo se da sam obilazak i nije nešto što bi trebalo da predstavlja poduhvat. Onaj deo koji jeste poduhvat je način na koji autor ulazi u srž vinske institucije kojoj dolazi u posetu. Vinarske veličine opisane ovim pričama možda i jesu zaiste veličine, ali ih Željko na poseban, nenametljiv i šarmantan način čini još većim. Svi pomenuti u knjizi su po logici stvari obavezani da maksimalno ispoštuju autora koji ih je na ovakav, gotovo neformalan, ali izuzetno pismen i suštinski način predstavio.

Ovaj raport sa sinoćnjeg čestito vinskog okupljanja malo kasni, upravo iz razloga što pisac ovih redova od sabajle čita knjigu. Knjiga „Vinske priče“ je evidentno odličan putokaz svakom ko se prihvati krvave zabave pisanja o vinu. U eri poplave vinskih časopisa koji mahom predstavljaju flajere u erekciji, ovako temeljan literarno istraživački rad na polju vina ohrabruje i usmerava neke nove ljude.

Značaj „Vinskih priča“ za hrvatsku vinsku scenu se ne može iskazati brojkama. Knjiga mase 1522 grama, u mekom povezu, savršeno posložena po regijama i abecednom redu, teleportovala se u nezaobilazno vinsko štivo, naročito kada su u pitanju hrvatska vina. Kada se mašite za bilo koju bocu iz te zemlje, bacićete oko i u „Vinske priče“ da bi se valjano pripremili za egzekuciju tečnosti. U to ne bi trebalo imati sumnje.

Zašto ovakav naslov vesti? Naslov je dvokomponentni. Prvo, autor „Vinskih priča“ je samim tekstovima o vinarima i vinarijama svojim domaćinima dao više no što je uzeo. To je jako retka pojava u današnje vreme. A kao drugo, promociju svoje knjige u beogradskom Que Pasa restoranu je obogatio sa preko šezdeset boca iz svoje lične arhive, priuštivši nam na taj način jako puno egzotike. Svako ko je propustio zaista jedinstvenu promociju ovog literarnog poduhvata ima za čime da žali. Malu utehu može dobiti samo ako knjigu naknadno nabavi, što je moguće jedino direktno od autora.

 

Profesor Dionisije

"Pijanstvo nije ništa drugo, nego dobrovoljno ludilo."

Seneka