barell

Lično

5. april 2014.

Šta je tu autohtono? Pa sve

Mlevenje opšteg mesta; Ima li ikakve fajde od rečenica koje su svima poznate? Recite nešto novo, a da ima smisla

Mnogi od nas se još uvek sećaju vremena kada su farmerke Levi’s 501 bile više od status simbola. Pošto u tadašnjoj zemlji nije bilo strane robe, dostupne su bile samo u licencnom izdanju. Šio ih je Varteks iz Varaždina i zbilja su bile groteskne u poređenju sa originalom. Vremenom, raspala se „Druže Tito mi ti se koljemo“ zemlja i sa njom odoše licence... U Novom Pazaru je započet, prevashodno manufakturni, ali mic po mic i ozbiljni industrijski poduhvat kopiranja Levi’s farmerki. Rad je bio toliko usavršen da su ljudi na zapadu ostajali nemi pred ovim savršenstvom falsifikata. Da su na te farmerke stavljali autohtone oznake „Little Muya Jeans“, teško da bi ih iko zapazio.

Najmanji zajednički sadržalac rečenica svih stranaca koji se uhvate za staklenu nogu neke naše vinske čaše je, sada već legendarno: „Valjalo bi da se više posvetite autohtonim sortama. Zaista imaju potencijala.“ Da se kojim čudom nađem među vinarima Ugande, pokušao bih da im na njihovom jeziku saopštim: „Valjalo bi da se više posvetite autohtonim sortama. Zaista imaju potencijala.“ To je nešto što se izgovara bez ikakve odgovornosti i želje da se zaista nešto smisleno i kaže. Prosto, to znamo i sami. A opet, deluje jako pametno!? („Pazi da ti lopta ne ode u aut, pošto onda više nije tvoja“, „Ne volim loše ljude i lažove!“ – Ko ih voli!? I slično...) Delom, ima tu malo i potcenjivanja. Izgovoreno nema nikakve veze sa reputacijom gosta. Uopšte ne. Ko god bio, šta god bio, kakav god znalac da je u pitanju, svi govore isto. Zašto to rade? Odgovora ima nekoliko.

Kao prvo, neretko je u pitanju prva konekcija sa tim, konkretnim autohtonim sortama. Tu po automatizmu stiže legendarno „nerazumevanje“. Preciznije, stara nenadmašna budalaština – Kao, ako vam neko objasni vino, onda će vam se ono dopasti više!? Mogu mi se bajke pričati o kelju, recimo, ali kada ga ugledam, ispovraćam i dan danas sutlijaš sa rekreativne nastave 1980. godine u Milni. Dakle, stranci nemaju dodira sa našim autohtonim sortama, pa ih premijerno doživljavaju na licu mesta, uz komparaciju sa etabliranim internacionalnim sortama. Formalno, autohtono vino tu ima neku šansu, ali čim se dopre do ozbiljnijeg ocenjivanja, 82 boda plafon i doviđence. Čast izuzecima!

Kao drugo, ono što od postanja raste na nekom tlu, logično je da daje odličan rezultat sisajući tu, matičnu zemlju. Nije neophodna posebna pamet za taj zaključak. Tretman je logično uhodan i uz primenu savremene tehnologije kao ozbiljne nadgradnje, može se sasvim lepo napredovati. Teroar, stara srpska reč za podneblje, odgovor je na sva pitanja. Tako da tu čuđenju nema mesta. Tamjanika, prokupac, smederevka i bratija najbolje šljakaju ovde. Nema potrebe da nam to iko govori. Ali ne samo to...

Kao treće, kada dođete u goste, sevap je da nešto pohvalite. Sasvim je nekome logično nepostojanje šanse da se pohvali regionalni odnos prema internacionalnoj sorti, pošto se u tom slučaju ide na poređenje po ozbiljnijim matricama. I kada nema pohvale kaberneu, šardoneu i drugim blokbasterima sa ovog podneblja, onda je sasvim logično pohvaliti domaću sortu: „Valjalo bi da se... Bla bla bla...“ Ocenjivanje je drugi par donjeg veša, pošto, mada paradoksalno, ipak bolje ocene internacionalne sorte i sve ono što na te sorte podseća (egzotične kupaže). Jednostavno, da bi bili sigurni...

Osnovno pitanje je, na kraju: „Šta je to - autohtono?“ Ako bi bili u stanju da garantujemo kako se određena sorta pojavila u tačnom terminu, na konkretnom mestu, onda možemo pričati o autohtonosti. Ovako odlazimo u prelepu nauku poznatu po prevrtljivosti i hiljadama kontradiktornih istina o istom događaju – Odlazimo u istoriju, gde ’leba nema. Jedini ispravan pogled na tu situaciju je sledeći: „Svaka sadnica bilo koje sorte koja se pobode u srpsku zemlju, postaje autohtono srpska“. Isto važi za svaku zemlju, da ne bude zabune. Englez je izmislio fudbal, ali je ta igra nekako autohtono brazilska. I naš fudbal je autohton, samo što je trenutno malo kljakav. Dakle: pino noar, merlo, sovinjon i rizling su isto što i Levi’s sa početka priče. Ma koliko bili svetski, ipak im je suština bezbrižno domaća.

 

 

Vinovnik

 

Profesor Dionisije

"Neka te ne zabrinjava što se za tvoje mogućnosti ne zna, već se radije brini o tome što ih nemaš dovoljno."

Konfučije