barell

Lično

31. januar 2017.

Apel – Matić na Sajmu turizma

Kao višegodišnji redovni učesnik beogradskog Sajma turizma - sijamskog komšije BeoWine Fair-a, Matić je direktni svedok stradanja vaskolikog srpstva.

Prve sajamske žrtve padaju iz redova penzionerske populacije, koji od Hale 1 euforično i krajnje neselektivno  startuju sa sakupljanjem prospekata za ski – vikend u Aspenu, krstarenje Amazonom, apartmane na Zlatiboru i dve nedelje na Maldivima. Pod teretom kesa sa osamnaest bruto kilograma prospekata, zakićen buketom reklamnih balona i paprinom kapom, te sa četiri od šest februarskih slojeva odeće u rukama, prosečan penzioner gubi bitku sa Sajmom, a da nije ni stigao do BeoWine Fair-a (BWF).

Za razliku od penzionera koji padaju na testu opterećenja, žrtve iz redova zaposlenih padaju na brzinskom testu. Iz nekog razloga Sajam je za posetioce otvoren do 19 časova, pa neko ko radi do 16h ili, ne daj Bože do 17h, u kom god delu grada to obavljao, teško da može stići do Sajma pre 18h. A kada konačno nekako i stigne, kupi kartu i odradi kilometarski marš od blagajne do prve hale, sledi mu vihornih 45 minuta. Tokom tog školskog časa će pokupiti dve ponude za letovanje, liznuti dva vina i već u hali 3 zateći prazne štandove, sa kojih su izlagači odneti na zasluženi oporavak.

Najbrojnije žrtve su direktna posledica neobjašnjive prakse da škole širom Srbije, uključujući i Beograd, organizuju ekskurzije čiji je jedini cilj poseta učenika Sajmu turizma i BWF-u. Matić veruje da je osnovna ideja organizatora približavanje turističkih potencijala domovine mlađim naraštajima. U praksi, dešava se sledeće: Razred biva istovaren iz autobusa na parkingu iza hale 4. Učenici, za koje se opravdano veruje da su u skladu sa tradicijom školskih putovanja već u šestom minutu vožnje uneli u sebe oba sendviča, sok, čips i čokoladu, ne obavezno tim redom, stupaju u halu 4 (turistička ponuda Srbije), gde ih uz elementarno odsustvo vazduha sačekuju trubači koji paralelno nastupaju na bar osam štandova, hard rock bend koji najavljuje zaječarsku gitarijadu, tamburaši, violinski trio i DJ set na štandu EXIT-a.

Nakon zvučnog šoka, učenici na daljem putu kroz Sajam odrađuju degustacionu vertikalu: Ušećerena jabuka – Pljeskavica – Šećerna pena. Potom stižu na BeoWineFair, gde nekontrolisano degustiraju sve što zateknu na štandovima. Nemile scene kojima Matić nakon toga svedoči dovode do zaključka da se srpski učenici dele u tri kategorije...
1) Manje otporni: Po uglovima Sajma se razdvajaju od života i sadržaja želuca (sok,čips, čokolada...).
2) Otporni: Još uvek na nogama, te zagrljeni pevaju po halama.
3) Najotporniji: Pod naletom adrenalina nestaju sa Sajma, a nastavno osoblje kontaktira MUP i raspisuje poternice.

Iz navedenih razloga Matić oseća potrebu da apeluje na nadležne da:
a) Pomere Sajam turizma u neki mesec tokom kojeg penzioneri neće na sebi imati tri džempera i dve jakne.
b) Pomere radno vreme Sajma bar do 21h.
c) Pri izboru ekskurzija prebace fokus na Hram Svetog Save, muzej Nikole Tesle i Kelemegdan.

Sve nas je manje! Na kraju ćemo stvarno svi pod jednu šljivu, a neće nam biti krivi ratovi, sankcije ili udar meteora.

 

Matić

 

Profesor Dionisije

"Ako želite da u svom vinu imate dominantnu aromu vanile a da se ne petljate sa baricima, odradite šaptalizaciju vanil šećerom..."

(iz naučne publikacije "Nešto me cepa glava sabajle", dr. Rodoljub Čips)