barell

Događaj

8. februar 2017.

BeoWine ili Ekspanzija

I kraj februara je za neke početak godine. Konkretno, za ljubitelje vina je dizanje kugle na Tajms Skveru – poseta BeoWine fair-u!

Kada je već kolega Matić svojim duhovitim apelom izleteo vorp brzinom pred rudu i pred javnost, najavljujući prvi ovogodišnji veliki vinski događaj, red je da se to učini i donekle ozbiljnijim tonom. Dakle, BeoWine, priznavali to ili ne, još uvek najozbiljnija vinska svetkovina. Za snobove – vašar, za urbane – „seljana“, a za sve one koji vole i istražuju vino na tlu Srbije, događaj prvog reda: Reprezentativni presek onoga što nas tokom godine očekuje na policama vinoteka...

Već smo pisali o tome da je baš vašar, gotovo iznedrio teatar, a da grožđe inače ne raste ni na betonu ni na asfaltu, već na majci zemlji bezbedno daleko od gradske vreve, pa stoga nećemo dalje sakatiti stavove snobova i urbanih. BeoWine je, htelo to impotentno pleme skeptičara da prizna ili ne, ogledalo! Zamišljen isprva kao musavo siroče Sajma Turizma, koje će se umivati vremenom ili oslepeti od krmelja, ovaj sajam se poprilično brzo, korelaciono prateći vrtoglavi razvoj vinske svesti u zemlji, polako dovodi u ravan sa manifestacijom čiji je formalni deo. Konkretno, jede mu halu po halu.

Za najviše pet godina, zapamtite ovo što čitate (radi kasnijeg argumentovanog pljuvanja pisca ovih redova – prim. N. A.), BeoWine će nestati u ovoj formi i postati događaj, formalno i suštinski odvojen od Sajma Turizma. Nešto kao Bajaga u Ribljoj Čorbi. Vinarija je sve više, uvoza vina ima sve više, vino se sve više traži... „Nežan“ dodir privatne inicijative, uz sjajnu logistiku kojom rukovode: Nikola, Nikola, Dragana, Katarina i ostali, stvoriće manifestaciju još veću od postojeće. A ona iz godine u godinu raste. Dok se kesa ne prepuni, neophodno je staviti je u veću. Trenutno, još uvek nije trenutak za veću kesu, ali za koju godinu...

Ovogodišnji BeoWine će, kako smo već nekoliko godina najavljivali na stranama Vinovnika, biti dodatno pojačan „grupnim nastupima“. Kandidaturu za dominantnu grupu ove godine ističe italijanska družina, pošto se očekuje i više od trideset (!?) italijanskih vinarija na sajmu. Ako se ovoj družini (trideset vinarija na bilo kom događaju se smatra velikim uspehom organizatora – prim. aut.) doda, sada već tradicionalno veliki štand Hrvata (bar desetak vinarija), pa bratska „ekipa“ iz Republike Srpske, zatim crnogorske, španske, slovenačke i makedonske vinarije (pojedinačni nastupi), onda se već tu stiže do ozbiljnog programa, a da suštinski domaćini nisu ni dotaknuti.

Naravno, biće tu i domaćina. Nekoliko naših udruženja, a tu se pre svega misli na Udruženje vinara Šumadije, poštuje ovaj događaj i na vreme „bukira“ teritoriju. Neki se nećkaju do pred otvaranje sajma, ali tu praksu mogu već od sledeće godine da zaborave. I pored širenja BeoWine-a na još jednu halu, već dogodine će sve biti rasprodato par meseci ranije. Neki važni vinski rejoni se ne pojavljuju, pa polako nesvesno dolaze u situaciju umerene nerelevantnosti. Odbijanje učešća u širenju vinske svesti je legitimna kocka, u kojoj je „čip“ verovatno preskup, ali... Da ne citiramo sad Dereka Trotera...

Na kraju dolaze oni koji zaslužuju najveće poštovanje. U pitanju su vinarije koje samostalno iznose svoje vrhunske tečne argumente pred „buljuk“ naroda (prošle godine - 70 000 posetilaca na oba sajma ukupno, po podacima Beogradskog Sajma). Četiri dana svetkovine predstavljaju vanredan tečni, finansijski i fizički napor, tako da vinarije koje samostalno nastupaju sa punim pravom očekuju pripadajuću pažnju.

Samostalni nastupi su na neki način i demonstracija ozbiljnosti pristupa, pošto takav štand omogućava prostor za operativnu poslovnu komunikaciju. Sajmovi tome i služe, valjda?! Sve ugostiteljske kuće koje prodaju više od sto boca vina godišnje pošalju bar po jednog emisara na BeoWine. Pa distributeri, uvoznici, trgovci... Poslovni segment je jasna linija razdvajanja salona i sajma, ali i o tome smo već (jedini) pisali nekoliko puta. Saloni imaju jači edukativni karakter (kvalitetniji ambijent za radionice i master klasove), a na sajmu se obavlja posao. Kod nas, pre svega na BeoWine-u... Oni kojima (a Bogu hvala, ima ih) potražnja prevazilazi obim proizvodnje, potpuno legitimno nisu tu (formalno), ali svrate da obiđu kolege i „srknu“ po neku „premijeru“.

I tako, u periodu od 23. – 26. februara, valjalo bi da svako ko ima bilo kakav oblik emocije ili interesa u vinskom svetu, nađe prostor na svojoj vremenskoj osi i poseti BeoWine fair, odnosno Beogradski Sajam. Posebno valja naglasiti da i oni koji smatraju da su probali baš sve, uvek na BeoWine-u nađu nešto novo. Samo što se više na protrčava kroz halu 3A, da bi se stiglo u 2B. Hala 3A je deo uspešnog „osvajačkog“ pohoda BeoWine-a. „Sve što raste i treba da raste...“

 

Profesor Dionisije

"Kad se pravi genije pojavi, možete ga poznati po tome što se sve budale nalaze u savezu protiv njega."

Džonatan Svift