barell

Recenzija

7. avgust 2015.

Campana, nije priča lagana

strucnjakLeft

Đorđe Baltazar

Zarić

wine

Campana (sauvignon blanc, 13%, 2013)

Vinarija Zvonko Bogdan

strucnjakRight

Nenad Šone

Andrić

Prvo da napravimo mali uvod. Prošle godine (2014-ta) smo se svi kolektivno, a ljudi esencijalno zavisni od poljoprivrede posebno, davili u letnjim kišama. Neko odozgo, a opravdano se sumnja na Boga, uslišio je molbe i ovu godinu učinio pretoplom. Temperature su takve da normalan poludi, a lud utvrdi gradivo i temeljno se pozicionira. Vrućinčine idu dotle, da u kofi sa ledom morate imati ozbiljno belo ili roze vino. Svako malo slabije vino postaje žrtva ljubomore, energično biva izvađeno, a u kofu se uranjaju: ruke, noge i ostalo... Ko šta ima. Najnovije belo vino iz top premijum klase (Icon), pod nazivom Campana, Vinarije Zvonko Bogdan, definitivno ostaje tu gde jeste. I pored toga što dileme uvek postoje, ovde je situacija potpuno jasna: Campana zaslužuje ledenu oblogu!

Za gostujućeg recenzenta izabrali smo ovom prilikom Đorđa Zarića, vlasnika Baltasar vinoteke na Novom Beogradu. Dugogodišnje angažovanje ovog samostalnog vinskog poslenika u raznim segmentima vinskog biznisa, uz njegovo karakteristično, ali uravnoteženo procenjivanje „robe“, dovoljno govori o relevantnosti. Nevolja ove recenzije ili volja, je što se naš rad obavljao unutar vinoteke, pa nije bilo moguće izbeći veliki broj kupaca, koji su takođe „dobacili“ nešto na temu Campane. Inače, kada se testira vino, nama je validan jedino ozbiljan uzorak, koji podrazumeva ličnosti iz sledećih kategorija:
1. Nemam pojma o vinu & zabole me...
2. Nemam pojma o vinu, al’ mogu da popijem...
3. Alkoholičar širokog spektra...
4. Ne znam ništa, ali mnogo volim vino...
5. Imam neke informacije i volim, ali se ne unosim...
6. Poznajem & trudim se...
7. Profesionalni degustator, somelije...
8. Ja sam toliko prokleto najbolji, a ostali su slepci...
Ako je nemoguće naći kandidate iz svih kategorija, onda je dobro „zahvatiti“ što više. Za novi „ponos familije“ iz Zvonka Bogdana su se, dakle, naoštrile jedna „šestica“ i jedna gostujuća „sedmica“, a ostali su upadali. Interesantno je da su neki od „uletača“ već bili u dodiru sa Campanom nešto ranije („Gde ima dima, ima i barika“), pa su ovom prilikom, zajedno sa oba recenzenta, iskazali posebno poštovanje prema razvoju ovog vina („E ovo je sad nešto drugo...“). Pa da počnemo...

Nenad Andrić:
Kako ti se čini boca, ovako vizuelno? Meni je baš interesantno osveženje, u vizuelnom smislu.

Đorđe Zarić:
Da, da, slažem se... I teška je. Dobra je za fajt!

Nenad Andrić:
A znaš li šta znači – Campana?

Đorđe Zarić:
Ne.

Nenad Andrić:
Na par jezika, znači – Zvono!

Đorđe Zarić:
Aha, sve u stilu Zvonka, ima smisla. Lepo su razmišljali. A boca je New World Style... Ameri često koriste ove masivne. Mene to baš nešto ne pali, ali ok je...

Nenad Andrić:
Dobro, desi se malo i po Italiji, a potpuno te razumem što te ne pali, pošto je teška za nošenje. Nego, kako ti se dopada etiketa?

Đorđe Zarić:
Boca je masivna i nekako bih ja više voleo da je etiketa veća. I jeste otklon od njihovog standarda, pa se može reći, onako zbirno, da je sasvim lepo, ovako kao neki domaći stil. Nešto je novo...

Nenad Andrić:
E sad, ovako kad je u čaši, tu ćeš me izviniti... I vrapci na poletno – sletnoj grani znaju da sam daltonista. Meni deluje kao bledo žuta. Generalno, razlikujem boje, ali ne znam kako se zovu.

Đorđe Zarić:
Pa, zlatkasto, ali više dođe kao neka boja slame.

Nenad Andrić:
Dobro, tu ne smem da imam mišljenje. (omirisavanje) Lep je nosić...

Đorđe Zarić:
Da, lep je. Elegantan, nije napadan.

Nenad Andrić:
Pošto je u pitanju sovinjon blan iz barika, logično je da očekuješ drvo, ali...

Đorđe Zarić:
Nije meni drvo uopšte napadno. Vrlo je nežno.

Nenad Andrić:
Što bi se reklo, kultivisano. Njima (Vinariji Zvonko Bogdan – prim. aut.) nije baš bila odlika sakrivanje barika u boci, ali u poslednje vreme su krenuli tom stazom, što je za ozbiljan aplauz.

Đorđe Zarić:
Kada sam bio u prilici da ga prvi put probam, na nekom blajnd tejstingu, meni uopšte nije ličio na sovinjon. Čak mi se više činilo da je u pitanju neka kupaža sa pino blanom.

Nenad Andrić:
Pa da. Meni je uvek na pameti Zvonkov pino blan, pa sam ga i ja nekako nanjušio. E sad, da li grešimo, ko će ga znati? Mada, karakter mu sada jeste sovinjonski. Mnogo više no što je bilo prvog puta, u pravu si.

Đorđe Zarić:
Ima mnogo lepe kiseline, baš baš... I voćkast je, ima tu breskvica...

Nenad Andrić:
Kao i malo „egzotika“, odnosno tropskog voća. Ono što je po meni baš upečatljivo je apsolutno nepostojanje bilo kakve gorčine. Ma ni mikrogram...

Đorđe Zarić:
Da, nema stvarno gorčine. I ništa ne beži, spakovano...

Nenad Andrić:
Telo srednje, kiseline za poštovanje. Mislim da će ovo moći da potraje nekoliko godina, bez većeg natezanja.

Đorđe Zarić:
Dobro, srednje ka slabom je telo. Nisam siguran u vezi toga što kažeš za starenje, pošto... Jesu te kiseline odlične, vibrantne, ali telo... Ne znam, voleo bih da ga probam za par godina, pa da vidimo gde je.

Nenad Andrić:
Oni su inače radili ranije sovinjon barik, ali je on volšebno nestao i sada se pojavila Campana. Lako je moguće da je to to. Naravno, ovo je sada drugačiji „igrač“ u podrumu... Stvarno se oseća napredak.

Đorđe Zarić:
U, da... Tačno. Pravili su sovinjon barik. Dobro, ovo je sad boljeg kvaliteta, lepo presvučeno i mnogo više košta.

Nenad Andrić:
To se cenom je super fora. Košta svuda fiksno 3300 dinara. Na taj način žele nedvosmisleno da pošalju signal o sebi kao nečem jakom poput cigareta ili dnevnih novina.

Đorđe Zarić:
To se u trgovini zove – preporučena maloprodajna cena. Ima toga...

Nenad Andrić:
U vinu, teško da ima. I to ne samo kod nas...

Đorđe Zarić:
Da, ne sećam se da se neko vino prodavalo tako. E sad, sama cena... Jeste ovo lepo vino, ali tri soma i trista?! Tim vinom neko stvarno mora da se bavi. Pogotovo što naša publika ovde i nije baš navikla na zahtevna bela vina, a naročito domaća.

Nenad Andrić:
Pa sad, ako iko ima ekipu za prodaju... Same ajkule. Opet, ako se ispostavi da ne ide, spustiće cenu. Za slučaj da rasprodaju brzo, ispostaviće se da je cena taman. Deluje da znaju šta rade. Kada razmišljam o kojoj vinariji valja brinuti, oni su mi na samom dnu liste.

Đorđe Zarić:
Pa ne znam, sve je to tačno, ali voleo bih da košta nekih dve hiljade, pošto bi išlo odlično. Lepo, skladno, opet kažem, odlične kiseline, voćno, dobar aftertejst, sve je na mestu... Samo cena. Za tu cenu je ipak potreban neki poseban keč. Ali trebalo bi uvek podržati domaću, novu i kvalitetnu priču.

Nenad Andrić:
To sigurno. Mada mi se čini da će opravdanost nemalih sredstava koje je neophodno izdvojiti za ovu bocu svoj smisao naći u čarima razvoja na bazi dodatnog odležavanja.

Đorđe Zarić:
To kažeš da bi opravdao svoje mišljenje o potencijalu?

Nenad Andrić:
(smeh) Dobro, naravno... Provalio si me! Ali stvarno je odlično vino. I sad! Hvala ti na mišljenjima i izdvojenom vremenu.

Đorđe Zarić:
Ma nema na čemu... Uvek!

 

Profesor Dionisije

"Za uživanje u robusnom vinu nama nije neophodan biftek!"

Vegeta & Rijana (začinjene estradne umetnice)