barell

Događaj

10. avgust 2014.

Događaj koga nema – Šta se to dešava

Naviknuti na pravu poplavu različitih vinskih događaja u ovo doba, trenutno delujemo pomalo zatečeni. Zaista, šta se to dešava?

Pa nekako, pošteno a lokalno gledano, ovo nije baš najzdravija godina. Serija katastrofalnih poplava, praćena višemesečnim festivalom kumulonimbusa iznad Srbije, nekoliko brutalnih ubistava, sudbina kule od karata za lepezu političkih iluzija našeg naroda, sve manje kinte, bravurozni ekspozei pesimista, demonstracija napete mašte retkih optimista... Dobro, nije vreme za lepe stvari. Mada, ako se pošteno zagledamo u bližu istoriju, nikada ni za šta i nije bilo vreme. Večito živimo varijante i podvarijante ludila. Osnovne kozmetičke promene su u izboru povoda i kapisli. Uslovno, odnosno eventualno, menja se i momak koji stoji sa bakljom iznad topovskog fitilja. Nakon svih iskustava možemo reći da je i to momče isto, samo što se nakon svakog izbornog ciklusa drugačije zove i izgleda, ali svakako je isti čovečić. Ono najbolje što imamo, po pravilu je podaleko od politike.

Vindustrija - poletna i perspektivna proizvodnja vina, možda nije baš najbolje što imamo. Objektivno, to je jedina grana bilo kakvog vida proizvodnje koja je u nezaustavljivoj ekspanziji. Sve je više vinarija, sa sve ozbiljnijim asortimanom. Sve je više trofeja i nagrada, sa sve ozbiljnijih takmičenja. No, nažalost, u ovo rnjavo vreme su odvratni stvorovi i događaji u žiži. Tendencija organizovanja vinskih događaja kao da hvata vazduh rezona. Hermetičnosti takvih događaja i medijskoj blokadi istih g. Luković je posredno – neposrednom metodom posvetio uvodnik svog poslednjeg broja časopisa „Vino & Fino“. Vino je Robinzon Kruso na ovom našem ostrvu, uz nekoliko specijalizovanih medija koji dubliraju Petka. Da se razumemo, Kruso & Petko mogu da funkcionišu na ostrvu, ali to je samo po sili nužde. Sve to dobija smisao jedino ako se priča raširi.

Osnovni cilj vinskih događaja je upravo širenje svesti o tome da se nešto u ovoj zemlji pravi. Broj ljudi koji „ulaze“ u vino raste. Doduše, raste aritmetičkom progresijom, sa malim „d“. Zagazismo i u poslednju trećinu ovoga što samo cinici mogu nazvati letom, a nismo imali nijednu ozbiljniju kolektivnu promociju belih i roze vina, gospodara leta iz senke piva. Nekoliko vinskih sabora je iz objektivnih razloga pomerano, nekoliko otkazano i sem novosadskog Interfesta, ničeg ozbiljnijeg bilo nije. Da li će nekom u sledećem godišnjem dobu uopšte biti do revijalnih demonstracija vina, zavisiće verovatno i od atmosferskih prilika. Ako se nastavi ova paklena meteo praksa da svako drugo veče izgleda kao kocert Iron Maiden, verovatno će splasnuti i entuzijazam.

U nedostatku kolektivnih dešavanja jedino što preostaje ozbiljnim ljubitelja vina su pojedinačne posete vinarijama. Sa te strane je primećena pojačana aktivnost i to je za svaku pohvalu. Vrlo često se takve posete začine i prinošenjem žrtava na oltar hedonizma, što se može pripisati diskretnom neopaganizmu. Ruku na srce, slovensko rodnoverje nam je ugravirano u genetski zapis. Od toga se ne može pobeći. Jedino nam fale ozbiljnija uputstva kako da umilostivimo ekipu na nebesima i da se nešto ozbiljnog grožđa iz ove godine ipak zatekne u vinifikatorima. A kada se to desi, onda ćemo više manifestacija dočekati u boljoj atmosferi. Ovo trenutno je baš sumorno...

 

Profesor Dionisije

"Mlada šumadijska vinarija je osujećena u nameri da svoj novi Merlo nazove Kalifornija, pošto postoji osnovana sumnja da je to geografski pojam. Na taj način sprečena je potencijalna velika prevara svih trideset uživalaca ovog vina."

(saopštenje za javnost, "Ministarstvo za istraživanje vina i krcanje dekantera")