barell

Događaj

19. jul 2013.

Drink pink - Wine Jam na šljaci... Gem, set i meč za vinare i publiku

U organizaciji Wine Jam-a održan je hepening „Drink Pink“ na lakat krivini kalemegdanskog tenisa i slične mu odbojke.

„Prođeš teniske terene na kojima se igra odbojka, pa pre no što skreneš na teniske terene na kojima se igra tenis, zastaneš pet šest sati i uživaš u vinu...“ Ako imaš sreće, neko drekne: „Dečko, je l’može lopta?“ Komplimenata nikada dovoljno. Ovo bi bilo nešto kao objašnjenje za dolazak na Drink Pink. Sam dolazak nije obećavao ništa dobro. Delovalo je da ću u toku noći, zabrinut stajati ispred čekaonice u Urgentnom, a unutra brat Kika na aparatima za održavanje mentalne kondicije. „Doktore, kako mu je?“ „Stanje je stabilno, ali se malo drao na sestru koja je imala roze sandale.“ „Znate, on je organizovao Drink Pink, pa nije sve ispalo onako kako je zamislio...“ „Razumem potpuno, bio sam.“

Prilikom organizovanja prvog Wine Jam-a sve je išlo kao podmazano. Možda i suviše. Verovatno je razlog za to bila izuzetna zainteresovanost same ekipe kluba „Krug“ da se sve desi onako kako bi trebalo da se desi. Letnji Bitef Art Kafe je opet, nešto drugo. To je klub koji ima svoju publiku i u ovom slučaju donekle uzdržan stav „Šta nam je sve ovo trebalo?“ Pa dobro, možda im i nije trebalo, mada ipak smatramo da jeste. Wine Jam je ipak postao mnogo više od pukog sajmića i zaista je čast za menadžment svakog objekta da bilo koji izotop ove manifestacije ugosti.

Za status „mnogo više od...“ uvek vam je neophodno da, za to od čega ste više, imate publiku. Ova manifestacija je ima. I to kakvu! Ne smeta ni vrućina, ni spoljno osvetljenje kao u moldavskom bordelu za vreme restrikcije napona... Ne smeta baš ništa. Više stotina ljudi se skupilo na toj, dnevno rizičnoj lokaciji, da bi uživali u vrlo upečatljivom vinskom dešavanju. Sa terena okolo upadale su loptice i lopte dok su trajali časovi na „Evo samo što nisam Đoković ili bar Miljković“ terenima. No, sve je to deo spontanog vinskog folklora, koji uspešno igra kulturno umetničko društvo „Wine Jam“. Nikada nije sve idealno, ali se nekako samo od sebe formira u toku događaja. Sama publika dovede dešavanje u pripadajući red, uz nesebičnu pomoć velikih lafova, vinara!

Oni retki, pridošli već oko osam časova, imali su čast i privilegiju da vukljaju zajedno sa vinarima kartone vina i da se u neposrednom razgovoru od tramvajskih šina do same lokacije preznoje kao momčić od 200 kila na dijeti, a u kasapnici. Jednostavno, ne može da se preleti, a vino se mora preneti. Ni to nije bio problem. Sve za Wine Jam! Tu su vinarije, tu je vino, tu tradicionalno blagorodan narod i to je već više nego dovoljno. Pomalo neuslovan prostor prepun ljudi, iskristalisao je nešto sasvim novo: Snobovski pristup vinu dobija razoran udarac u pleksus. To je pun pogodak. Dovoljna je pristojna čaša i ništa više.

E sad, ono zbog čega smo došli... Vino! Ne vredi, ponovo moram da se vratim na sjajan narod koji je bio sinoć na Kalemegdanu. Pored obilja vina koje je doneto na uvid javnosti, poštujući koncept, ljudi su pili uglavnom roze. Gotovo sva roze vina su imala svoje navijače: „Ovo je najbolje!“ „Probaj kod njih...“ „Ovi su super, a i vina su im odlična. Probaj roze!“ Na pitanje vezano za preporuku, najbolji odgovor je bio: „Idi redom, pa dok imaš kapaciteta...“ Trebalo je imati prilične kapacitivne resurse da bi se probalo mnogo toga lepog sinoć. Između ostalog, dogodila se premijera pet novih rozea na tržištu. Nije to malo... Od svakoga po pola prsta i već imate pola boce u sebi.

Da, vino! Bilo je tu rozea od svih mogućih sorti. Iskusni i prevejani ga prave od pino noara, neki insistiraju na muskat hamburgu, neki kupažiraju vranac i merlo, neko i frankovku, pa onda kaberne sovinjoni... Bilo je prokupaca sa društvom i tako dalje. Ono za šta se ova redakcija posebno zalaže i po čemu je do zla boga dosadna je svakako kaberne fran! E pa na Drink Pink je donet jedan roze od 100% kaberne frana. Pošto ovde nećemo pominjati nikoga po naslovu firme, ostaje vam da prekopate ko pravi roze od kaberne frana ili da sačekate neku od narednih recenzija.

Sve u svemu, da rezimiramo, još jedno bogato vinsko veče, koje je eskaliralo u ozbiljnu žurku, zasnovanu na svirci uhodanog benda, uz vokalne egzibicije najhrabrijih iz publike. Svakako da to nije bazična priča Wine Jam-a, ali dok ova vinska institucija ne napravi svoj prostor, mora postojati malo fleksibilnosti. U svakom slučaju, niko nije nezadovoljan sinoć napustio Kalemegdan. „Doktore, kako mu je?“ „Ma nije ni bio...“

 

Profesor Dionisije

"Gledajući kako se u najgorim mukama unutar ogromne bačve davi poslednja supruga njegovog strica, mali Džonatan reče - U vinu je i strina!"

iz romana "Svedok fermentacije", anonimni autor