barell

Lično

21. novembar 2016.

Godina koja vredi pet

Festival mladih vina vinarije Tikveš i sve oko njega...

Neko ima Božole, neko Portugizer, a Tikveš... Uh! U ovo doba, svake godine, oni lepo spakuju taze berbu u karakteristične vesele boce, na sortnoj nervnoj bazi, pozovu pola planete da je nahrane i mladim vinom napoje, te naprave veličanstvenu dvonevnu priredbu. Veče pred festival u nekom od skopskih restorana se organizuje međunarodna radost, u okviru koje za jednim stolom sedi pola zakrvljenog Balkana bez ijednog prekog pogleda. Ovakve stvari se iz više komponenti ne propuštaju, a pre svega iz poštovanja prema domaćinskom gigantu, kao i iz fenomenološke radoznalosti.

Makedonci definitivno umeju da naprave dobro zezanje. E sad, kao što logično insistiraju na svojim odličnim vinima, trebalo bi malo više da insistiraju i na svojoj teroarskoj klopi, a pre svega na očaravajućoj izvornoj muzici. Trudeći se da ugode gostima, što je donekle opravdano, svoje vrhunske klupske muzičare prepuštaju auditorijumskom naručivanju odvratne ex yu pošasti. Balašević, Topčagić, Bajaga, pa malo jezivog bosanskog popa, neka hrvatska ljiga, pa Džejevi i ostalo... Da je to bar upola gore od makedonskog melosa, pa da čovek i zažmuri na oba uva. Ovako, žali bože. Posle par čaša vina vam se učini da paprika iz ajvara pokušava da se rekomponuje u izvorni oblik i pobegne peteljkom bez obzira. No, tako je to kad ste suviše plemeniti kao domaćini, pošto ekstremna plemenitost prirodno spada u ekstreme.

Nego, da se uozbiljimo. Prvi dan Festivala, na samom izvoru u Kavadarcima, predviđen je isključivo za kompaniji bliske zvanice. Ekipa iz Beograda je po prispeću krenula u fakultativni obilazak impresivne vinarije. Izgleda da se te prakse nije držala većina prisutnih. Oni su imali „pametnija“ posla, pošto je invazija na preukusnu hranu bila uveliko u toku i pre samog otvaranja festivala. Frontalni napad na rešetke sa kojih su se svi oblici mesa cedili u Njegovo Veličanstvo Užareni Ćumur učinio je da izuzetno elegantni gosti mirišu na dim više no stalno zaposleni u pušnicama širom Zlatibora. Pečenje? Prasad koju smo zbog desetak minuta „zakašnjenja“ zatekli na pladnjevima izgledalo je kao manekenska korpa podno giljotine (samo glave). A stizalo je novo, novo i novo... Iskustvo prekaljenih gostiju u oblaganju želudaca pre prepuštanja vinu se ispostavilo kao korisno, pošto nije bilo vidno „ušećerenih" od alkohola.

Izbor muzike (kvalitetan živi „sigurica“ Jazz, odnosno hitovi) se zbog vesele atmosfere, te mladih prpošnih vina (obratiti pažnju na Vionjer, novi adut Tikveša), pokazao kao ispravan. O neumesnom i nepodnošljivom spoju poštenog Jazz-a i vrhunskih odležalih vina smo već pisali, sa sve matematičkim dokazima. Međutim, uz ova mlada, nezahtevna vina, Jazz je delovao prikladno. Prasetina, mlad merlo i veseli izotop Elingtona, pod vedrim nebom u Kavadarcima? Da, to je definitivno ekvivalentno količini radosti nakon rešene Rubikove kocke.

Ekipa iz Beograda se, strateški logično, na pola ceremonije mudro povukla na „zidić“. Ubrzo im se inkognito pridružio i legendarni g. Džarovski. Kapiten ovog portala je u zlo doba uočio Marka Stojakovića, mladog enokomandanta Tikveša i podsetio ga na obećanje da će se probati nešto mimo protokola. Brat Marko je imao obaveze, ali je obećanje ispunio. Upoznavanje iz kategorije „kao da se znamo ceo život“, na obodu zidića sa enologom Nikolom Kuzmanovskim završilo se devedesetominutnom šetnjom po barik salama. Naravno, sa „pipom“ i čašama. Šardone i belan iz ove godine se odlično osećaju, hvala na pitanju, tako da će bela Bela Voda i belo Barovo sa pečatom 2016 definitivno biti korak napred. Leteći napredni kurs iz „šta daje koji barik“ je po Nikolinim rečima sa lakoćom savladan.

Pre no što egzaltirano nastavim o degustacijama prošlogodišnjih vranaca iz petnaestak barika, osvrnuo bih se na naslov teksta. Tikvešov teroar poker (Bela Voda & Barovo u obe boje) je u nekom obliku korelacije sa razvojem srpskog kvalitetnog vinarstva. Donekle su i vršnjaci. Međutim, u sistemu kao što je Tikveš, moguće je kontinualno preskakati neke faze. Deluje kao da se sve radosti i gadosti svake berbe apsolutno detaljno izanaliziraju... Deluje da se iz svake godine rada izvuče pet godina iskustva. Teško je to objasniti, ali tako deluje. A o vrancima neću preterano da davim. Ono za šta stavljam ruku u vatru je da se za svako vino u bariku SEGUIN MOREAU, može reći da je najviše – Makedonija. Verovatno je u tome, između ostalog, njihova veličina (a i cena).

Ova leteća degustacija je, meni lično, bacila potpuno drugačije svetlo na dvodnevni Tikvešov festival mladog vina. Jak disbalans unetog vina i hrane nadomešćen je sjajnom večerom, ponovo u Skoplju, nakon završenog prvog festivalskog dana. Glavni grad Makedonije je inače dodatno „obogaćen“ kipićima, koje više ne dobijaju samo oni koji su u roku završili gimnaziju, već i oni koji na profilnim fejsbuk fotkama imaju više od 80 lajkova. Kipići bujaju, dabl dekeri dominiraju ulicama, a u kafanama ne može da se puši. Da sam sabio kafu sa pokojnom baba Vangom svakako da bi mi napomenula kako će neko tamo jedared da dobije lepe, epske batine.

Mlada, poletna i uigrana ekipa koja vodi Tikveš je „muški“ iznela ovu svetkovinu. Uspeli su da bukvalno svakom gostu ukažu pažnju. To je moguće izvesti samo ako mnogo volite svoj posao i odlično ga radite. Kao čovek koji se nađe u ozbiljnom kolapsu koncentracije kada bi trebalo da se pozdravim sa više od deset osoba (sa kim jesam, a sa kim nisam, da izvinete...), ovaj njihov profesionalan i ljudski nastup svaki put ispratim sa iskrenim divljenjem. Kroz događaje kao što je upravo završeni, sedmi festival mladog vina, oni samo šire krug poštovalaca, ne gubeći nikog usput. To je osnovni postulat napretka. Da bi se mi proveli kako smo se proveli, oko nas su se „polomili“ Olja i Luka, koji zaslužuju posebnu zahvalnost od beogradske ekipe. Odlazak i fenomenalan ručak u Vranju (upis), kao i ručak u Nišu na povratku (ispis), koji su verovatno njihova ideja, napravili su dodatno od nas prave Tikveš ovisnike... Ko će sad da čeka godinu dana?

 

Nenad Andrić

 

Profesor Dionisije

"Pijanstvo nije ništa drugo, nego dobrovoljno ludilo."

Seneka