barell

Lično

11. januar 2014.

Godina za nama – Drugi deo

Ekspanzija... Aljkava spajanja... Keva statistika... Promocije... Manifestacije... Proklete pare!

Definitivno se može tvrditi da je prethodna godina pripala vinu. Onaj deo koji se neznatno ne uklapa u koncept zdravog razuma je tradicionalno preterivanje. Umerenost se ovde vrlo često oseća kao isprepadana gologuza zvanica na prijemu u nekoj od ambasada. Pri ovakvim društvenim, a naročito ekonomskim uslovima, po vino pogibeljno deluje potreba da se ono predstavlja simbolom hedonizma. To je nepokolebljivo skakanje u konzervu prirodno limitiranih dimenzija. Da vino jeste go hedonizam, pa i da se progleda kroz prste. Međutim, vino je potreba, motivacioni faktor, ako ne fascikla odgovora, ono bar gumica za brisanje pitanja... Hedonizam je tu statistički gotovo beznačajan. Pobogu, vino je narodni napitak. U najboljem mogućem smislu - suptilna poljoprivreda, šahovska partija vinara i silne prirode.

Prethodne godine smo imali dosta polukomičnih pokušaja da se vino spaja sa svim i svačim. Ekstravagantna kuhinja, slična joj muzika, mode... Sve to što se pokušava deluje poprilično trapavo, pošto ne samo da ne trefi metu, nego čak promašuje i sve oko mete. Pre će mojoj babi da nikne četvrta garnitura sekutića, nego da ovi spojevi dovuku neki ozbiljniji narod u količinskom smislu. Sporadični „na guzove“ uspesi takvih pokušaja deluju bizarno sa stanovišta globalne potrošnje. Da bi se određeni efekti postigli, neophodno je povezati narodni napitak sa pojavama koje su narodu bliske. Za klupski muzički sastav je gotovo samoubilačka estradna priredba - svirka u Areni. Na taj nastup će ionako doći samo oni koji bi i inače došli u klub. Greota onolikog prostora, struje i para. Nekako se čini da su uvek tu samo oni koji bi i inače bili tu. Ako se razumemo...

Vinarstvo ima, uz gomile problema koje ne potcenjujemo, osnovni problem - deficit vremena. Ne mogu se imati tri berbe u toku godine. Samo jedna i to ti je što ti je. Porast broja vinskih poštovalaca je evidentan, ali taj porast ozbiljno kaska za porastom proizvodnje. O uvozu da i ne pričamo. Stoga bi bilo mudro da se u ovoj godini dodatno nagazi papučica konceptualno osmišljenog, promotivnog gasa. U godini za nama stidljivo je najavljen prodor pakovanja novijeg datuma, takozvanog beg in boksa. Pojavom ovog pakovanja doći ćemo u smešnu situaciju. Velika je mogućnost da se omasovljavanjem takvog oblika pakovanja dobiju euforične statističke činjenice na kraju godine o priličnom povećanju prodaje i potrošnje. E pa baš te činjenice će biti poprilično klimave, pošto će se tu raditi samo o uvođenju dela rinfuzne prodaje u administrativno vidljive tokove. Doduše, to nije beznačajno, pošto će se pribaviti relevantni podaci, koji verovatno, neznatno smanjeni, važe i za prethodne godine. Gomila osrednjih šarlatana i secikesa će pokušati da ovakve podatke keve statistike predstavi kao trijumf svog ličnog i profesionalnog angažmana u promociji vina. Biće zabavno...

I pored toga što se u prethodnoj godini neuporedivo više pričalo o vinu, samoj promociji su najviše doprineli sajmovi. Naravno, tu se pre svega misli na one najbolje organizovane. Kvalitet organizacije je merljiva kategorija: Naroda ima ili naroda nema. Godinu je ozbiljno najavio i otvorio Beo Wine Fair na Beogradskom Sajmu. Mudro slepljena uz Sajam Turizma, ova manifestacija je neuporedivo najbolje posećen vinski hepening u zemlji. Najviše izlagača i najviše posetilaca... Najviše „zalutalih“, potencijalnih regruta za vitlanje elegantnom čašom. Tu vinari dobijaju narod na tacni, pa je sve dalje na njima. Činjenica je da jako puno ljudi samo protutnja kroz halu, ali to ide na račun samih vinara. Moraju i oni sami da se dodatno nauče prezentaciji onoga što prave, kao i njih samih. Nije to baš toliko lako, kao što izgleda...

Pored ovog festivala koji je u ozbiljnom zamahu zbog svega što pruža, vredne su pomena lokalne proslave berbi koje zbog svog karaktera tradicionalno privlače dosta publike. Hepening na Sajmu i lokalne berbe privlače publiku između ostalog i zbog spajanja vina sa turizmom i narodnim ritualima. Tu se spontano spaja ono što jeste spojivo. Prosta jednačina - otud i narod. Festivali po manjim sredinama su svakako odličan put promocije vina. U sadejstvu sa lokalnim medijima koji imaju sluha, ti festivali će tek u budućnosti postići pravi bum. Odličan primer je festival u Lazarevcu, od strane vinara, možda i najomiljeniji.

Godinu tradicionalno zatvara Salon Vina u Hajatu, koji je prethodne godine pomeren malo ranije o čemu smo naravno pisali. Nadamo se da će ove godine biti zaustavljen pad broja izlagača, kao i broja posetilaca, pošto je ovo ipak događaj sa ozbiljnim renomeom... Ono što tek traži svoje mesto pod suncem su nekoliko novoosnovanih udruženja, kao i medija kojima je vino suština postojanja. Opšti zadatak „dovlačenja“ nove vinske publike je pred svima. Taj zadatak je izuzetno ozbiljan i videćemo u ovoj godini ko je igrač, a ko ne. Sve će to rešiti sama priroda, pošto su njeni zakoni jedini relevantni. No, da se ne vraćamo na zakon o vinu, već smo se sa njim igrali.

I na kraju, prethodna godina je bila poprilično plodonosna i uspešna za mnoge. Sami vinari većinom tvrde da je i berba bila gotovo savršena, tako da u budućnosti, kada na boci ugledate „2013“, pristupite joj sa dužnom pažnjom. Doduše, ako je etiketa ispravna, što je redak slučaj. Da bi ponovo postali jaka vinska regionalna sila potrebno je tako malo i toliko mnogo. Ono što bi bilo lepo za videti u ovoj godini je recimo, varijacija cena istog vina, istog proizvođača, a različitih berbi. Dosta vina je u razumljivom, prirodnom padu i budalasto je to što proizvođač ne može realno da spusti cenu, pa da se na taj način ratosilja zaliha. Ono u padu ne može da košta isto koliko i vino u punoj snazi, a na svim kartama je tako. Sve se vrtelo, vrti se i vrteće se, nažalost oko para... Te proklete pare... Srećne vam bile obe nove godine!

 

Vinovnik

 

Profesor Dionisije

"Ambicije i buve rado skaču uvis."

(italijanska narodna poslovica)