barell

Događaj

19. avgust 2014.

Hipermerak – Festival vina na letnjoj pozornici Niške tvrđave

Četvrti festival vina i još koječega, premudro prilepljen uz tradicionalni Nišville, održan na letnjoj pozornici tvrđave u Nišu. Dovoljno je reći – dva prelepa dana (15-16 avgusta 2014)!

Prilikom vađenja zuba, najteži deo je najčešće sam početak. To profesionalno zabadanje „El ti utrnulo“ injekcije ima elemente bola. Posle je sve rutina. Tako da ćemo i prikaz festivala vina i ostalog u Nišu početi bolnim delom, odnosno onim što nije valjalo. Skup je najavljen za 14 časova, a počeo u 18. Eto! Nije bolelo, nadamo se? (Ovo pitanje se ne odnosi na sjajnog mladog blogera Pericu Radovića, koji je sakupljao audio zapise pevaca oko Niša, stigavši pedantno sabajle, da ne zakasni!?) Sve ostalo je bio polikomponentni tretman duše najvišeg mogućeg nivoa. Dobro i tela, donekle! Negativni deo je, kao što se i vidi, prilično jednostavan za opis. Problem nastaje u opisivanju onog ostalog. Odakle početi? Pa, najbolje od samog starta.

Polazak u Niš na drugi dan festivala, sa idejom da se ne zakasni u navedenih 14 časova, a nakon dolaska sa prethodnog puta u zoru, trebalo je da stvori određeni vid otpora. Međutim, činjenica da su za festival prijavljena mnoga poznata i draga lica, uz prilično čudnu oseku vinskih događaja, o čemu smo pisali, ipak je ulivala nadu. Uostalom, to je Niš bre! Ako ništa, divan narod, lep grad, meraklijski dah kao gradivni atom svakog molekula atmosfere. Uostalom, tu je i Nišville, ružno pače muzičkih festivala u nas, koji ima više smisla i duše od svih ostalih na gomili, pa puta deset. Možda vam, dragi čitaoci, priznanje da je pisac ovih redova na festival vina krenuo između ostalog i zbog Nišvilla, ne znači puno, ali ljudski je i to napomenuti.

Prvi pit stop na vektoru hotel – tvrđava, beše Nišlijska mehana. Već nakon predjela delovalo je da festival gubi svoju šansu, pa se drastično smanjivala kvota na povratak u hotel i ozbiljno ušuškavanje u posteljinu. No, valja biti profesionalan i stići tamo gde pođete. Prostor na kome se hepening odvijao dominantno osvaja na prvi pogled. Moderno koliko treba, patine dovoljno da skapirate istorijsku težinu, geometrijski rašrafljeno radi uništenja monotonije... Savršeno! Na sve strane šparta predusretljivo osoblje, nadahnuto odeveno po prvoj rimskoj modi, pa se osećate kao da ste među statistima na setu mjuzikla o Ben Huru.

Pošto sve počinje tek od 18 časova, agilni organizator je većinu vinara smestio u zastakljeni lagum, valjda prvu građevinu tog tipa koja dušom i toplinom podseća na slične berberske u Matmati. Naravno da ćete tu naleteti na župsku kaznenu ekspediciju, reprezentaciju dominantne vinske oblasti u nas, a i šire. Dobro rashlađeni beli asortiman je rapidno nestajao, dok se podizala prijateljska vinska atmosfera pred navalu naroda. Uvek je čast sedeti sa tim ljudima. Generalno, najveća nepoznanica vinskih događaja je količina i kvalitet naroda koji ga pohodi. Ako je dosta naroda i ako taj narod voli i razume vino, onda je uspeh zagarantovan. Sami vinari i par nas prišipetlji, ostadosmo potpuno zatečeni interesovanjem i poštovanjem koje je publika naširoko iskazivala. Odgovorno tvrdim da bolja vinska publika od Nišlija, bar onih koji su bili u tvrđavi, ne postoji. Beskrajno fini svet koji vraća nadu u svet kao takav.

E sad, postoji i tu bitan, skriveni detalj. Organizator, Predrag Peca Janković se svojski potrudio da suspregne galamu oko događaja, pa su ljudi pozivani gotovo ponaosob. Takav princip se ispostavio potpuno mudrim, pošto je u oba dana, po daleko više od hiljadu ljudi protutnjalo kroz festival. Da se udaralo u talambase, verovatno ne bi bilo mesta da igla padne, a to je ipak preterano. Ovako, prava mera. Svaki vinar je bio zbrinut i ispoštovan, mada su to uglavnom skromni entuzijasti kojima je dovoljno postojanje leda i jedne stolice da predahnu kad nije pakao. Vrlo kvalitetna hrana i voda su nešto što se često prenebregne prilikom organizacije. Ovde nije bilo greške!

I tako, kad vam je baš sve potaman i dok vam prijatna muzika sa obližnjih scena natapa ušne školjke, preostaje samo da se posvetite vinima. Više nego prijatno iznenađenje zbog pojavljivanja na sajmu su bile tri vinarije sa severa Srbije, preciznije iz Vojvodine: Kovačević, Zvonko Bogdan i Mačkov Podrum. Praksa da se vinarije sa juga Srbije pojavljuju u Vojvodini na sajmovima i obrnuto, zahteva duboko poštovanje. Neke stvari su mnogo važnije no što se na prvi pogled čine. Srbija mora postati zemlja vinskih musketara. Svi za jednog, jedan za sve! Pored trojke sa severa, bile su tu i dve makedonske vinske kuće, koje su valjda više ovde, nego kod kuće: Tikveš i Stobi. Kod kaznene ekspedicije iz Župe u sastavu: Spasić, Ivanović, Minić, Botunjac, Čokot, Živković, Vila Vina, Budimir, baš retko pijemo nešto novo, zato što je to više nego poznat asortiman koji sa pravom ima svoju brojnu publiku. Slična situacija kao sa Despotikom, koja se sve ozbiljnije pozicionira u vinskom svetu. Duhovito nazvani „Mladenci“, dve perfektne vinarije za koje vina pravi Mladen Dragojlović, delile su platno nad glavom: Podrum Janko i Matalj Vinarija. Tako da se može reći da je donošenjem vina sa trenutno najvećom specifičnom težinom u Istočnoj i Centralnoj Evropi – Starim Zavetom, Podrum Janko podigao, inače visok nivo festivala, za još jedan stepenik.

Ono što nismo probali ranije iz donekle opravdanih razloga su vina iz amfore Podruma Malča. Nemamo afiniteta prema ekshumacijama, pa vina iz amfore primamo sa rezervom. Iako aroma uopšte ne obećava, nakon malo dužeg kontakta sa kiseonikom, sve to uopšte nije loše. Titulu najprijatnijeg iznenađenja od strane naše redakcije je jednoglasno dobio Podrum Stari Dani za svoju paletu iz koje se izdvaja sjajni Pino Noar pod naslovom Basma. Postoji fama da Srbi ne piju pinoe globalno, ali u poslednje vreme ima sve više blanova, griđa i noara, odličnog kvaliteta, te se uz temeljniju podršku sredstava informisanja koja se tim poslom bave, može očekivati ozbiljnije „zavoljavanje“ tih sorti.

Na kraju, kada se sve sagleda sa distance i kada se skapira da za Nišville, vrlo bitnu komponentu dolaska, nije bilo snage i vremena, te da se (izuzetno kvalitetna i prijatna) muzika doživela kao sekundarni i tercijalni segment fenomenalne večeri, mora se jedino obećati dolazak dogodine. I to na nekoliko dana, da bi se ispoštovao i Nišville! Organizatoru ovog vinskog događaja još jednom sve čestitke, a Nišlijama hvala što su takvi kakvi jesu. Za dan posle ostaje poseta Ćele Kuli da bi se setili kakvi smo nekada bili i kakvi bi, svi zajedno, trebalo da budemo. Junaci sa Čegra od nas ipak očekuju znatno više.

 

Profesor Dionisije

"Kad se pravi genije pojavi, možete ga poznati po tome što se sve budale nalaze u savezu protiv njega."

Džonatan Svift