barell

Događaj

10. novembar 2013.

Kremen, varnica, pa plamen... Kremen rezerva, odnosno šampionski Kremen Kamen

Apsolutnoj pobedi Vinarije Matalj možete gledati u zube, ali nećete naći ništa. Čisto kao suza! Negotinsko raketno gorivo zasluženo na pijedestalu!

U renomiranom Hotelu Falkenštajner na Novom Beogradu, završen je „Veliki test najboljih vina Srbije“. Pre petnaestak godina se vrlo stidljivo pojavila ideja da naše prvoligaške fudbalske utakmice visokog (pljačkaškog) rizika sude arbitri iz inostranstva. Od te sjajne ideje se odustalo kako bi nam fudbal kvalitetnije crk’o. Da i vinska takmičenja ne završe u rozarijumu potrudilo se, nakon dva problematična takmičenja prethodnih godina, osoblje sajta vino.rs, uz nekoliko vinskih entuzijasta sa strane. Dovođenje dragih gostiju, a vrhunskih ocenjivača iz inostranstva se ispostavilo kao apsolutni pogodak.

Kada se pogleda spisak pobednika po kategorijama, nema nikakvih iznenađenja. Mataljeva Kremen rezerva, nazvana za ovu priliku Kremen Kamen iz 2011-te godine, apsolutni je i zasluženi pobednik takmičenja! Pošto se radi o čestito ispraćenom kaberne sovinjonu iz Negotinske Krajine, logično da je u pitanju i pobednik u kategoriji crvenih vina. Gosti – arbitri iz inostranstva, naglasili su da je poseban kvalitet koncentrisan baš u sektoru crvenih, tako da se Kremen rezerva žestoko „tukla“ sa crvenim Ergom (2011, Temet), vinom Graffiti (2012, Bjelica), Regentom (2009, Aleksandrović), Crvenim Zapisom (2008, Janko) Fran Kaberne Sovinjonom (2011, Radovanović), inače bivšim kaberne sovinjon barikom te kuće, u kome je oduvek bilo frana, a sada je to jasno i navedeno na etiketi. Posebnu radost uvek izaziva autohtona sorta, tako da je „rvanje“ Prokupca (2011, Ivanović), doduše pojačanog kaberne sovinjonom, nešto što pleni. Gagin crveni mezimac je dao sve od sebe i zaslužuje izuzetno poštovanje. Celokupna skupina zlatom nagrađenih crvenih vina je impresivna kompilacija radova prekaljenih vukova vinskog podijuma i snaga koje nezadrživo nadiru.

Kod belih vina imamo malo drugačiju situaciju. Izdvojila su se tri vina i među njima se tražio pobednik. Trijumf Barrique (2012, Aleksandrović) je generalno uvek favorit, bez obzira na takmičenje. Ovo višestruko „odlikovano“ vino, odnosi pobedu ispred Sile (2012, Vinarija Milanović) i Terasa Šardonea (2012), na ovom takmičenju apsolutno nezaobilaznog Matalja. Ako se za Trijumf i znalo, pa uslovno da kažemo i Mataljevu Terasu, iznenađenje (za nepoznavaoce) bi mogla da predstavlja Sila. Interesantan hibrid kevedinke i šardonea, inače nazvan po svom kreatoru (Simo Lazić, mada često u šali napomenemo kako je sreća da sortu nije kreirao Dušan Petrović ili ne daj bože Makedonac – Kiro Taševski), progurao se u sam vrh srpske vinske scene. Sila, sporadično sađena mahom po Vojvodini, daje rnjave rezultate, tako da neupućeni ne bi trebalo da okreću glavu pre no što probaju baš ovu. Jednostavno, značajna razika je u pitanju, ali sve to nije bilo dovoljno da bi se zbacio Trijumf sa postolja. Imperiji Aleksandrović se titula za ovo izuzetno vino, gotovo podrazumevala. Postojala je možda diskretna zebnja zbog internacionalnog žirija, ali kvalitet uvek pokaže svoje pravo lice.

Ako posmatramo roze vina, u zemlji imamo prilično uravnoteženu scenu, koja poprilično kaska za crvenom i belom braćom. Rezultat toga je nadmoćna pobeda Temet Rozea (2012) uz srebrnu medalju. Pored ovog jako dopadljivog vina mlade, ali sjajne jagodinske vinarije, svega nekoliko vina je dobilo po bronzu (Vinum, Molovin, Bjelica). Dakle, tu je situacija potpuno jasna. Kod fortifikovanih vina, ozbiljnu „tuču“ izotopa bermeta očekivano dobija Bermet Beli (2012, Kiš), uz bronzanu medalju. U kategoriji prirodno slatkih vina pobedu odnosi zlatom nagrađeni Quet traminac (2012, kasna berba, Fruškogorski vinogradi). Poslednji trofej, za penušava vina, ide potpuno logično u vitrine Vinarije Kovačević, za sjajan Kovačević brut (2009).

Na kraju ove vrlo uspele predstave koja se pokazala ekstremno svrsishodnom, važno je podeliti osnovni utisak sa dodele nagrada: Gosti – arbitri iz inostranstva, delovali su izuzetno zadovoljno obavljenim poslom. Ako nekoga zovete u goste i poslužite mu nešto što nije ni za šta, dobićete kisele izveštačene pohvale, bazirane na kućnom vaspitanju. Najveće zadovoljstvo gosta je situacija u kojoj ne mora da se upinje prilikom izricanja pohvala. Ovi sjajni ljudi su sinoć izgledali baš tako. Od njih je jedino sjajnije izgledao Nikola Mladenović Matalj koji je vrlo dostojanstveno i kulturno primao iskrene čestitke kolega za apsolutno zaslužen trijumf. Kada vidite mladog i uspešnog čoveka da na takav način „podnosi“ veliki uspeh, onda vam je potpuno jasno da za sutra ima nade. Nije sve tako crno! Crveno je, belo, roze...

 

Profesor Dionisije

"Da su Prle i Tihi pili Sovinjon Blan, vino bi se prodavalo neznatno lakše."

Charles Bukowski (1920 - 1994)