barell

Lično

23. decembar 2015.

Lepo ovo Lepovo

Na nedavno održanom salonu vina u Hajatu, makedonska vinarija Tikveš je ponudila na uvid ono najbolje što ima. Pa i ono što nema...

Prilikom prošlogodišnje dvodnevne posete Vinariji Tikveš, o čemu smo naširoko pisali u duploj reportaži, poseban utisak je na većinu prisutnih ostavio neverovatni lokalitet Lepovo. Odlazak iz Barova, kultivisane, a izvorne ogledne planete za sebe, nadvio je nad glavama putujućih srećnika neki oblak sete: „Suviše lepo da bi bilo istinito. Šta bi tu još moglo da se vidi?“ A onda je na red došlo Lepovo, Guliverov korak dalje u lepoti, raskoši i smislu. Vraški dobar potez je to Lepovo. Uzeti malešnu (Za Tikveš je sve malešno – prim. aut.) vinariju pod svoje i unutar nje raditi na podizanju svojih (a i tuđih) standarda je sve više u trendu. Ne mora sve što je u trendu biti i dobro, ali ono što se uradi dobro valjalo bi da postane trend.

Krug iznad debele talasaste linije, logotip Lepova, predstavlja simbolički spoj gradivnih elemenata koji tvore život. Krug je kosmički trijumvirat, odnosno: Sunce, Zemlja i Mesec, a linija ispod predstavlja temelj: vodu, tlo i vazduh (vetar). Odlično urađeno, pošto izaziva poštovanje u rangu dominantnog znaka nekog novog zodijaka. Međutim, ako bi sa najniže tačke kruga samo spustili liniju ortogonalno i prošli kroz talasastu liniju, dobili bi čoveka koji grabi napred. Jednostavno, dobili bi simbol nepatvorenog napretka. Ovo nije zvanično tumačenje, naravno, nego naše viđenje ovog, za asocijacije izdašnog simbola. Trijumf dizajna nad raznim kičericama po etiketama gde vitezovi kopljima kolju grožđe, a na štitovima nose datume iz paleolita („Imali smo nekad lepe vinograde, ali protrčalo krdo brontosaurusa...“) i slično. Dva poteza četkicom mogu biti vrhunac i zato su za žaljenje svi oni koji bi ovakav logo odstranili zbog toga što podseća na oko sa brkovima i zato što tu nema grožđa & slično... Bilo bi divno kada bi svako radio ono što je naučio da radi, kao u ovom primeru.

Ako u svom timu imate kao vođu nespornog Filipa Kambija, a to i ne pomenete u toku čitavog, nedavno održanog Beogradskog salona vina, onda to govori da ste mnogo jaki. Doduše, oba dana u glavnoj sali, a na poziciji „gore desno, pa ceo ćošak“ dominirao je Marko Stojaković, francuski đak rodom iz Pančeva, čovek koji svakodnevno diriguje taninima i kiselinama unutar svih Tikveš pozicija. I da vam skuva instant supu iz kesice, Marko bi to uradio drugačije nego bilo ko. Tu supu bi pamtili. Pored navedene pozicije, Marko je manirom medijski prekaljenog eno fajtera vodio obe radionice koje je Tikveš za ovaj salon rezervisao. Bile su to hiruški precizne, informativno „nabijene“, ali izuzetno korisne radionice. Prva se odnosila na dobrano pozicionirani gornji „beli“ sektor kvaliteta Tikveša, uz lagano prećutanu Belu Vodu, koje nema poput benzina osamdesetih. Samo što je ne prodaju na tačkice. Mi smo se, po običaju, najviše obradovali Grenaš Blanu, vinu uz koje se ne jede samo ono što se i inače ne jede. Sve ostalo dolazi u obzir. Poput duha, na štandu i radionicama se pojavljivala i nestajala g-đa Elena Mladenovska Jelenković, direktorka marketinga koja je uvek bila tu kada je to bilo potrebno, mada inače slovi za potpuno neuhvatljivu. Da je juri Mosad, verovatno bi tamo pljuštali otkazi zbog nesposobnosti, iako ti nesretni špijuni ne bi bili krivi.

Deo koji nas ovde posebno interesuje je Lepovo, odnosno druga radionica. Naime, prilikom obeležavanja velikog jubileja Tikveša (13 decenija) pre par meseci, pročulo se da je onaj „naš“ Cuvee koji smo iz burića srkali na izvoru, kompletno izvezen u Kinu, po ceni koja se iz elementarnog vaspitanja ne odbija. Dobar deo i jeste otplovio vazduhom da podigne pačetinu sa bambusom u nebesa, ali su ljudi iz Tikveša par boca ipak „oteli“ u promotivne svrhe. I hvala im na tome. Naime, Grand Cuvee Lepovo, je kupaža (60% vranac, 30% kaberne sovinjon i 10% merlo) koja spada u ona vina, da tako kažemo, za svaka usta. Laik da sa respektom ustukne, znalac da se zamisli... Ono legendarno „nerazumevanje vina“, ortodoksna budalaština kojom znalci objašnjavaju diletantima da im ne valja ukus (!?), ovde apsolutno ne dolazi u obzir. Grand Cuvee ima patinu nekih idealizovanih decenija koje su daleko iza nas (zasluga majstorski istreniranog vranca), ali i snažan upliv modernog (spoj kao takav). Poput ćilima iz Keruana, ovde se prepliću moć i elegancija, pa vam se čini da vino i nije bilo u bariku (francuskom), nego u smokingu, ako ne i u fraku. Raskošan buke je dvosekli mač, iz prostog razloga što vrlo često predstavlja skoro pa jedino što kod vina valja, podižući stepen očekivanja na najviše nivoe... U ovom slučaju, ukusi to prate i dodatno pojačavaju. Pojačavaju kedrovinu, šumske bobice, pečene paprike, te malo tosta, čokolade za kuvanje... O završnom ukusu koji traje kao meksička serija tek nije potrebno trošiti reči. I dok Šardone Domena Lepovo predstavlja „Ratove Zvezda“, odnosno nekontrolisanog pljačkaša blagajni, a Pino Noar sa istog lokaliteta uspešno simulira otmenost Starog Sveta (Francuske), Grand Cuvee je od svega, najviše Makedonija. Naravno, u svom najboljem izdanju...

Da je vinarstvo prokleta rabota mogli smo se uveriti baš na primeru velikog kuvea. Ono čega imate najmanje, poslovično je najbolje. Nedavno smo bili u prilici da tešimo jednog našeg šampiona, gotovo unesrećenog faktom da šampionskog vina ima konačno malo. Tikveš će definitivno imati muke sa Lepovom, slične već postojećim sa Belom Vodom. Naime, navići tržište na neko vino je proces. Kada se taj proces obavi, ostaje mnogo teži deo, koji se odnosi na održavanje. Varijanta u kojoj se pojavi bogat, što bi rekao predsednik Srbije, mali žuti čovek sa usisivačem i pokupi kompletnu proizvodnju, vraća proces na start. Generalno smo na Balkanu mladi na ovu temu. Stoga će ove Tikvešove slatke muke biti pokazna matrica za sve slične butik priče. Kopiranje uspeha, uz otklanjanje eventualnih grešaka u koracima jeste neki oblik besplatne škole za one najodvažnije, koji su svoje živote dobrano zapleli u vino. Zato je sudbina ovog kruga sa talasastom linijom nešto na šta se mora obraćati pažnja. Za sada im ide dobro. Prepisivanje je dozvoljeno...

 

Vinovnik

 

Profesor Dionisije

"Još nisam postao somelijer ali sam na odličnom putu. Za sada sam samo som."

Zoran Stepanović Gumeni, anonimna slavna ličnost