barell

Recenzija

5. februar 2016.

Maraština Vinarije Jokić – Pravda za maraštinu

strucnjakLeft

Đorđe Baltazar

Zarić

wine

Maraština Jokić

Vinarija Jokić

strucnjakRight

Nenad Šone

Andrić

U kultnu novobeogradsku vinoteku „Baltazar“, poznatu po istraživačkoj rutini, doneo sam bocu maraštine, poznate Vinarije Jokić. Đorđe Zarić, vlasnik vinoteke i sada već redovni „saigrač“ u našim recenzijama, ima u ponudi Pošip i Cuvee ove vinarije. Odgovor na pitanje: „Zašto Pošip, a ne Maraština?“, spada u vrlo jednostavne – Limitirani prostorni kapaciteti. U razgovoru koji smo povodom ove dalmatinske princeze vodili, sadržano je i dodatno objašnjenje, kao i pregršt odgovora na ostala pitanja koja su se nametala. Nakon poduže pauze, ponovo smo „u sedlu“...

ĐORĐE ZARIĆ:
Šta si to doneo, Andriću?

NENAD ANDRIĆ:
Ovoga puta imamo ozbiljan zadatak. U pitanju je Maraština, Vinarije Jokić. Jesi li se susretao već sa ovom sortom?

ĐORĐE ZARIĆ:
Nikad u životu. Doduše, probao sam samo ovu i to kada su mi doneli uzorke za radnju.

NENAD ANDRIĆ:
I? Šta bi?

ĐORĐE ZARIĆ:
Uzeo sam jedno belo i jedno crveno. Daleko se bolje u komercijalnom smislu kotira Pošip, tako da je trgovačka logika prevagnula. Za Maraštinu je retko ko i čuo, a onda edukacija tržišta iziskuje poseban napor. Pošip se prodaje sam.

NENAD ANDRIĆ:
Gre’ota. Nisam dovoljno upućen u materiju, ali mi se čini da im je ovo vrlo perspektivna sorta. Sem Jokića, pio sam još, a da se sećam, samo Dubokovićevu, sa Hvara. Ti nisi pio Dubokovića?

ĐORĐE ZARIĆ:
(odmahuje glavom i uzima bocu) Što nisi ovo ohladio kako treba?

NENAD ANDRIĆ:
Stavio sam lepo na ’lađenje, ali moja žena je imala drugačiju viziju, pa je izvadila iz frižidera. Mada je flaša uhvatila malo zime, pa ćemo dobiti realnu sliku. (otvara bocu, sipa...)

ĐORĐE ZARIĆ:
Nema veze... Ovo je baš jedno lepo vino.

NENAD ANDRIĆ:
Lepo, šarmira svežinom...

ĐORĐE ZARIĆ:
Lepa mineralnost, lepe kiseline, lepa voćna struktura...

NENAD ANDRIĆ:
Jedina muka ovog vina je sam naziv sorte. Potpuni je rebus za našu publiku. Da mi nije ukazao Golac na nju, verovatno bih bio u istoj situaciji kao i ti. Odnosno, ova bi mi bila prva. Mada sam ubeđen da sam probao još neke u Esplanadi pre dve godine...

ĐORĐE ZARIĆ:
Maraština, da... Pa meni je i prvi put kad sam probao, bilo baš onako simpatično. Letnja priča, lepo, lagano, baš pitko, osvežavajuće i odlično izbalansirano...

NENAD ANDRIĆ:
Potpuno se slažem. More! Nije mi samo jasno što Dalmoši ovo ne guraju više... Zašto se predanije ne bave maraštinom?

ĐORĐE ZARIĆ:
Svi mi živimo palanku. Ovde i tamo prolaze stvari koje su poznate: pošip, malvazija... Pa jesu li ljudi ovde probali i žlahtine, pa nije bilo uspeha. Žlahtina je čak i aromatičnija od ovoga, ali džabe, nije prošlo. Tvrdo tržište Andriću, tvrdo... (smeh)

NENAD ANDRIĆ:
Mislim da ovo tržište deluje kao da pokušava da se iznenadi poznatim. U fazonu: „Ja bih da se iznenadim, ali da mi je to ipak poznato, pošto se onda bolje osećam.“

ĐORĐE ZARIĆ:
Svi bi nešto originalno, ali u poznatom domenu... Evo, meni je ovo sad baš korektno i radije bih ga popio nego Pošip. Više mi leži...

NENAD ANDRIĆ:
I ja isto. Malo je glupo reći da mi je draga sorta, pošto ih se nisam naprobao mnogo različitih, ali...

ĐORĐE ZARIĆ:
Koliko je u nabavci? Kao Pošip ili...

NENAD ANDRIĆ:
Ma jok. Mislim da je jeftinije... A po meni je Pošip – kralj jugonostalgije. I na to puca, dok ima municije... Ako ćemo intimno, baš ova Maraština mi je ipak draža. (dobar gutljaj) Ovo je skroz odlično! Još da sam o’ladio vino kao svet...

ĐORĐE ZARIĆ:
Ali na ovoj većoj temperaturi ništa ne iskače. Svaka čast. By the Way, ovo je trinaesta!

NENAD ANDRIĆ:
Tripuješ li more?

ĐORĐE ZARIĆ:
Pa ne mogu baš sad da se tripujem na more, ali je letnje vino, svakako...

NENAD ANDRIĆ:
Lepa, zlatna boja... Jokići su inače, totalno organik priča. Ne znam da li to znaš?

ĐORĐE ZARIĆ:
Nije to presudno za publiku, ali dobro je znati. Baš je OK! I predstavlja vrlo pozitivno iznenađenje u domenu tih, neobičnih uvozničkih sorti, koje mene baš pale.

NENAD ANDRIĆ:
Misliš li da je moguće od ovakve sorte napraviti baš baš ludilo? Nešto respektabilno i moćno?

ĐORĐE ZARIĆ:
Ne znam, ali bih voleo da probam još nekoliko. Kada obilazim sajmove u inostranstvu „zakačim“ se za neku svoju priču, tipa albarinjo. Probam ovakav, pa onakav, pa barikiran, pa odležavao u ovome, pa u onome i na kraju sam probao sedam osam godina star i odlepio... Mora sve to da se proba.

NENAD ANDRIĆ:
Pa ništa, istražićemo. Međutim, ako kreneš da bagerišeš maraštinu po netu, dobićeš isključivo: voćno, lepršavo, mineralno, lagano... A meni su (obilan gutljaj), mislim voće i minerali su aksiomatski tu, meni su ovde poprilično izražene razne travke, lavanda... Ima tu i tela, ni finiš nije foto finiš, ima ga...

ĐORĐE ZARIĆ:
Da, da... Baš ima tu grasi notu. Meni je ovo lepše od malvazije.

NENAD ANDRIĆ:
A mene interesuje da li su uopšte razmišljali o ukrštanju maraštine sa još nekom sortom...

ĐORĐE ZARIĆ:
Misliš na kupaže?

NENAD ANDRIĆ:
Ma ne, to rade verovatno. Nego da li su probali da stvore neku novu sortu od dve ili više, a da je jedna maraština? Sa čim bi ona mogla da se „ukriža“?

ĐORĐE ZARIĆ:
(smeh) Ti bi da budeš neki vinski Mengele?

NENAD ANDRIĆ:
(smeh) Da! Zovite me doktor Vingele! Uz pripadajuću lažnu diplomu... Čekaj, ako je maraština keva, ko bi mogao da...

ĐORĐE ZARIĆ:
Odmah da otvoriš fejsbuk profil „Dr Vingele“!

NENAD ANDRIĆ:
Ček da se opet uozbiljimo... Ti dakle misliš da će Jokići teško da prodaju ovde Maraštinu i pored nespornog kvaliteta?

ĐORĐE ZARIĆ:
Pa mučiće se, sasvim sigurno. Moraju je uzeti neki restorani na frendli foru i onda polako... Ali vidi, koja je verovatnoća da ako na karti imaš Pošip i Maraštinu, da neko naruči Maraštinu? Ona ciljna grupa ljudi koja generiše ta dalmatinska vina po restoranima, e za njih je Pošip 99% i to se teško menja. Ako se gleda šire, onda je tu i malvazija u priči...

NENAD ANDRIĆ:
Razumem, mada mi je teško da prihvatim. Elem, nešto gledam ovu njihovu etiketu... Ovaj usek u kamenu, koji je izvorno trebalo da ne postoji, odnosno da se etiketa sastoji od dva dela. Ali to bi bilo ubistvo lepiti. E sad... Maraština? Ako je ovo stena, stina kako se to tamo kaže... Hmmm... More je mare, mare – stina, pa kao spoj – maraština? Možda ima neke logike? Morska stena?

ĐORĐE ZARIĆ:
Odbludeo si... Možda se i neka Mara uštinula? Mada, ko zna...

NENAD ANDRIĆ:
Vidi ovako, druže moj Zariću... Kada smo otvorili Maraštinu Vinarije Jokić, sa ovom stenom na etiketi, preko zvučnika su išli Stonsi. Simbolika je keva! Imaš li šta kao završnu reč?

ĐORĐE ZARIĆ:
Ja bih ovo pio.

 

Profesor Dionisije

"Danas se uopšte ne isplati imati pare!"

Snowy White