barell

Događaj

2. novembar 2014.

Na mlađima će svet ostati drugom prilikom – Srđan Janjić je najbolji srpski somelijer

Završni dan takmičenja za ovogodišnju titulu najboljeg somelijera Srbije, okončan je zasluženom pobedom Srđana Janjića

U reprezentativnoj sali kultnog beogradskog hotela Zira, a pod pokroviteljstvom i u organizaciji nacionalnog udruženja SERSA, održano je finale takmičenja za izbor najboljeg somelijera Srbije. Većina polufinalista, za koje nažalost nije bilo mesta u finalu, mada mnogi to mesto zaslužuju, te brojna publika mahom vinske provinijencije, ispunili su kongresnu salu Mikonos, radi podrške finalistima. Bila je to podrška koja se, logično, manifestuje i kao određeni vid pritiska. Sa tim pritiskom se valjalo nositi... Nećemo ovde otvarati temu treme ali je važno naglasiti da se ona grubo deli na parališuću i podsticajnu.

Pred višečlani, kompletno internacionalni žiri, na ugostiteljski megdan najvišeg nivoa su izašla trojica prvoplasiranih iz eliminacione faze. Širokom auditorijumu i arbitrima se na poziciji razbijača leda, prvi predstavio Srđan Janjić, ubedljivo najiskusniji na takmičenju uopšte. Od samog starta njegovog performansa se videlo da će on taj pritisak uperenih očiju podneti bolje no kolege. Takmičenje se odvijalo na engleskom jeziku, što je bila dodatna Srđanova prednost. On već duže vreme živi i ovaj posao radi u Kanadi. Jedini segment takmičenja koji mu eventualno ne bi išao na ruku je forsiranje srpske vinske scene, pošto je teoretski logično da su tu Miloš i Vlada jači. No, Srđan je prevashodno izbriljirao u „raskupusavanju“ penušavog magnuma (1.5 litara) na ravnopravne 24 čaše. Kasnije je sve bila stabilna i dominantna rutina, uz kratki tečaj iz sugestivnosti, održan vešto, iako podsvesno.

Cedulja sa cifrom dva se nakon improvizovanog drafta našla u rukama Miloša Šeše. Miloš se još u polufinalu našao na trećem mestu, pa je delovalo kao da nema baš izražene pobedničke ambicije. Žestoko je podržan od vojvođanskog krila SERSE, pošto im je bio jedini predstavnik u finalu. Na opasku predsednika vojvođanske asocijacije da će dogodine sva tri mesta u finalu pripasti „ravničarima“, pisac ovih redova je dobacio kako Vojvodini po ključu pripada samo jedno mesto. Ovo je naravno šala, pošto se Miloš sasvim zasluženo našao u finalu, a odurni princip „ključa“ nam je na sreću deo loše istorije. I videlo se da on odlično radi svoj posao, ali mu je nedostajao blagi odskok u dimenziju više. Materijala za taj odskok on svakako ima, a u to ćemo se sasvim sigurno uveriti na sledećem takmičenju.

Redni broj tri koji označava poslednji nastup u finalu, pripao je Vladi Stojanovu. Teoretski izuzetno potkovan, marljiv i ambiciozan, Vlada je momak koji je svojom prijavom za ovo takmičenje samo podigao nivo istog. Nije mu bilo neophodno, pošto se za njega zna da zna, ali je mlad... Mladi vole da se takmiče i divno je što je tako. Da se takmičenje odvijalo na ’artiji, verovatno bi na njegovu pobedu bila najmanja kvota. Međutim, kao i njegov prethodnik, dobar deo svog performansa Vlada je izveo u nepotrebnom, prerađenom grču. Od privatno dobroćudnog, prijatnog i veselog novobeogradskog momka je možda bilo preterano očekivati da dekantira telekinezom i ovlaš ispriča par dobrih fora, ali juče definitivno nije bila njegova subota. Iako je generalno bio jako dobar (drugi), evidentno je da on može značajno bolje.

Kada se sve na kraju sabere i oduzme, mora se priznati da je to bila vrlo interesantna i korektno organizovana predstava. Uz opasku da je poseban ton događaju dao perfektni voditelj, poznati dramski umetnik Aleksandar Srećković, ostaje nam da čestitamo finalistima, a posebno zasluženom pobedniku, Srđanu Janjiću, koji se iskreno obradovao ovoj tituli. Tituli najboljeg somelijera Srbije za tekuću godinu!

 

Profesor Dionisije

"Nada je dobar doručak, ali slaba večera."

Bejkon