barell

Lično

20. septembar 2016.

Neostavljačica prostora dilemi

Ritualna berba morave u vinariji Despotika. Nirvana, kao takva!

Srpski gastarbajteri urbanog matičnoj broja, saglasni su sa tim da se kod nas živi sjajno. Logično... Svrate na dve nedelje, obiđu familiju i prijatelje, počešu nostalgiju u hipotalamusu i budu ugošćeni bogovski („A to što oni sledeće dve nedelje gule poparu, ko te pita...“, reče jedan od svesnijih iz te trupe, davno.). Slična situacija je i sa beračima grožđa. „Ritualni berači“ su pleme u nastajanju, sastavljeno od ljudi iz vinskog javnog sveta, odnosno: somelijera, novinara, distributera, prijatelja kuća... Pleme ritualnih berača je u subotu (17. 09.) samo prostorno bilo raspareno na dve glavne lokacije: Banoštor i Vlaški Do. U Vlaškom Dolu se brala morava, pa je bilo kakva diskusija na temu: „Šta izabrati?“, bila izlišna. Vinarija Despotika i morava? Sada već tradicionalno...

I kakva je sad to sličnost između urbanih gastarbajtera i ritualnih berača? Pa upravo u tom prividu. Ako bi se svako branje otpočinjalo sa puno duha, zatim kontinualno začinjavano sjajnim druženjem, a završavalo bogovskom klopom, uz interno takmičenje u dosezanju nivoa nirvane na terasi, onda bi taj posao bio neprikosnoveno najbolji. Na sve to, rad je u prirodi, a bere se Njegovo Veličanstvo Grožđe. I još, višnjica na šlagu – morava! Klasična eutanazija dileme.

U Despotici se sa posebnom pažnjom odnose upravo prema moravi, odnosno kako smo je mi na ovim stranicama prozvali – srpskom rizlingu. Vinogradom koji se nalazi podno lepe zgrade vinarije, prostirala se i „farbana“ anegdota da je pisac ovih redova prošle godine pojeo mnogo više nego što je ubrao, iako je ubrao dosta. Vinarija zaista jeste bila oštećena za desetak pojedenih kilograma, pa se zbog šećernog udara umalo nisam istetovirao insulinom. Ljubav na prvo pucanje opne koja nije bubna. Puno šećera sa jakim kiselinama i rastresit oblik grozda a la božićna jelka, konstruisalo je paralelu: morava – jaka limunada sa dosta meda, uz neizbežan ogrtač od nektarine.

Ovogodišnja ritualna berba za prijatelje kuće organizovana je pod radnim naslovom proslavljenog filma Milča Mančevskog („Before the Rain“). Termini su zgusnuti i moravi vreme još uvek nije, zbog nepotpune fenolne zrelosti, ali par redića pro forme (nulta berba baš tih redića) se ipak moglo obrati. Što bi se reklo, za dušu... A duše u Despotici ima za ozbiljan izvoz.

Kineska medicina je verovatno najjača na svetu, pošto se poprilično oslanja na prirodne preparate (pogledati dokumentarce o Šao Lin manastiru – prim. aut.). E sad, kvaka kod njihovih preparata je pre svega u činjenici da su određeni delovi određenih biljaka opako otrovni ako se ne istretiraju po protokolu, a u suprotnom slučaju, ekstremno su lekoviti. Dakle, prasetina... I to kakva! Praseće pečenje koje se gostima servira u Despotici je apsolutno najbolje u svemiru. Ako bi se insistiralo na toj prasetini koja stoprocentno odvikava vegetarijance od tog hobija, onda bi to bilo opasno. Naprosto, skreće pažnju sa bilo kog i bilo čijeg vina. U Despotici to vrlo dobro znaju, pa taj specijalitet drže na strateškom mestu diskretnog spektakla (ljubak oksimoron).

Po završetku „štrickanja“ grozdića i prokleto ukusnog ručka, kontigent paušalnih berača je dislociran na terasu. Opojni vazduh, skladna vina, dobra ekipa i lagana živa muzika su četiri tačke oslonca raskošne prestone stolice. Ta stolica se u subotu nije klatila, mada je pitanje da li se ikada u Vlaškom Dolu klatila. Nije i neće! Dok je situacija u čvrstim rukama vlasnika Veselina Despotovića i družine, stolica će biti stabilna, a Despotika tamo gde jeste: U vrhu srpske vinske scene, sa neprestanom tendencijom rasta. Kvalitativnog i kvantitativnog... Dogodine smo garantovano na istom mestu, da proverimo... (Neću da napišem stolicu, zbog dvosmisla – prim. aut.) A i nemamo šta da proveravamo. Idemo ponovo da beremo moravu, pošto se taj dan berbe svim prisutnim beračima pozicionirao u kalendaru!

 

Nenad Andrić

 

Profesor Dionisije

"Ako želite da u svom vinu imate dominantnu aromu vanile a da se ne petljate sa baricima, odradite šaptalizaciju vanil šećerom..."

(iz naučne publikacije "Nešto me cepa glava sabajle", dr. Rodoljub Čips)