barell

Lično

11. septembar 2017.

Pravo živo biće preferira kotliće

Neformalno takmičenje somelijera u pripremanju kotlića, po drugi put u vinariji Deurić

Kada bi nekom igrom veselog slučaja dopao šaka ljudožderima, insistirao bih na nekim sitnicama. Pre svega, ako me već spremaju, neka to bude sa stilom! Iskrena preporuka: Čestito istretiran luk na kvalitetnoj masnoći uz dolivanje Odmenjske vode i kolo kompatibilnih začina. Tako bih dao najbolje od sebe. Karanfilić, cimet i anis ako gurnu u kazan, presešću im. Najgora stvar živog bića, kandidata za hranu je opcija u kojoj to, sada mrtvo biće, postane loša hrana. Ribama koje su kuvane u vinariji Deurić prošle subote, uglavnom je bila posthumna čast što su uzele aktivno učešće unutar somelijerskih čorbi i paprikaša.

Neformalno takmičenje somelijera u spravljanju kotlića na teritoriji VAO Deurić (Vinska Autonomna Oblast), ulazi polako u tradiciju. Nenametljivo, nepretenciozno, a tradicionalno. Odličan recept! Prošlogodišnje, inicijativno takmičenje je sjajno organizovano, ali su prisutni bili u situaciji da lepezu isprobanih gulaških bravura urgentno „gase“ bilo čim (voda, alkohol, soda majka bikarbona...). Preventivno, ove godine su u Deuriću ipak imali realnu hranu u kujni. Strah je bio opravdan, pošto su prehrambene igre sa ribama delikatnije od lanjskih gulaša.

No, otvoreno prvenstvo u trpanju nesuvislih začina sa varijacijama je izostalo. Prisutni su lepo „podmazani sa ’leba i mas’“ u formi mangulica – uvertire (O rakiji i soku od jabuke mi je skoro pa zabranjeno da pišem, pa ću to ispoštovati – prim. aut.). Kapsule sa ribljim zejtinom su opravdano izostale, svima su podeljeni formalno identični paketi ribe u delovima i pristupilo se kreairanju. Nešto izmenjene ekipe u odnosu na prošlu godinu su obećavale, naročito ako se uzme u obzir to da je bilo i legalno infiltriranih, profesionalnih kuvara.

Dok su se kotlići usijavali, priličan broj klinaca je uživao u soku od jabuke, koji ne sme da se pominje. Ostali neangažovani odrasli su srkali fermentisane i odležale sokove od grožđa, koje je uputno pominjati. Talas Beli iz 2014-te, teško da bi neko prepoznao, pošto trči svoje završne krugove (u količinskom smislu) i očigledno ima snage za finiš. Crvenog burazera je bilo značajno lakše prepoznati.

Zbog očekivanog, ali naprasnog postavljanja u žiri, a da bih izbegao potonje prepoznavanje uzoraka, što povuče nekada na neregularnost zbog ličnih simpatija, prošetao sam sa prijateljima (Aleksandra i Robert, uz stručno Mirkovo vođstvo) proizvodnim pogonom. Rečju, ono što je bilo dobro, sada je bolje, a ono što je bilo odlično, sada je sjajno, pa se sa velikim nestrpljenjem mogu očekivati nove etikete ove vinarije u logičnom usponu. Jedini realan problem sa kojim se susreće Vinarija Deurić je upravo broj etiketa, pošto je veliki broj kombinacija bez ponavljanja po sudovima u opticaju. Pozamašan broj različitih vina može izazvati konfuziju, pa bi tu valjalo biti jako pažljiv. No, ekspresno pozicionirajući brend, kvalitetom i pristupom pre svega, doveli su tržište u situaciju da se „sa police skida“ bilo šta od Deurića. Greške nema.

Na kraju, isproban je i ocenjen sadržaj pet, ovoga puta odličnih kotlića. Kada članovi žirija probaju po pet šest puta istu čorbu ili paprikaš, pravdajući svoj postupak dodatnom analizom, a u pitanju je bilo očigledno rešenje putanje „glad – ukusno“, onda je potpuno jasno da se radilo o gastronomskom užitku. Poprilično ubedljivo je pobedio Igor Luković sa porodicom, poštujući gore ponuđeni recept za sofisticirane ljudoždere. Trijumf „stare škole“, odnosno obrok koji bi mogla da sačini samo prekaljena baka sa debelim živcima. Delastaž tog kotlića je, kao i u slučaju prošlogodišnjeg pobednika, urađen temeljno i urgentno. Manje više svi kotlići su ispražnjeni po hitnom postupku, skoro po od žirija utvrđenom redosledu.

Ova kuvanja na otvorenoj vatri u vinariji Deurić, takođe imaju ozbiljnu manu. Neoprostivo je što se to dešava samo jednom godišnje! Ko će sad da dočeka sledeću?

 

Nenad Andrić

 

Profesor Dionisije

"Kad se pravi genije pojavi, možete ga poznati po tome što se sve budale nalaze u savezu protiv njega."

Džonatan Svift