barell

Lično

14. april 2017.

Reci mi šta voliš od vina da ti kažem ko si

Ovaj tekst je „naručio“ dragi kolega Tomislav Ivanović, a na osnovu jednog nedavnog događaja.

Taman sam hteo da se bacim na naučnofantastičnu priču „24 časa Le Bana“ (Lebane je grad na jugu Srbije) začinjenu suptilnom erotikom (Glavni junak seksualno „napada“ devojku iz Le Bana, pa ga juri uža i šira familija, sa misijom da ga oženi ili ubije. Završava se tako što ga na granici opštine usmrti devojčina baba otrovnom strelicom iz duvaljke sa folklornim motivima), ali se setih da je Veliki Petak i da nije pametno biti duhovit i „terati na veselo“ (Proveo se kao svirac na Veliki Petak). Kragujevac prošao, lila markice izdeljene na polzu prisutnih... E da, bio je nedavno Paraćin, gde su učestvovale velike srpske vinarije, a banuo i Saša Janković.

I pričao sam ja tako Tomi Ivanoviću o dolasku Saše Jankovića, sa posebnim akcentom na to da su bila dovoljna dva štanda da skapiram šta je ono što tom čoveku može prijati. „Bela egzotika sa nekom patinom“, odnosno Gagina barikirana tamjanika. Tako i bi. I onda Toma poželi da napišem nešto na temu ljudi, odnosno korelaciji njihovih ukusa i karaktera. Pa da pokušamo...

Koliko puta ste u životu čuli ono „o ukusima ne vredi raspravljati“? Svakako jedna od idiotskijih floskula koju svi živi koriste, a netačna je do bola. Naime, ukusi su jedino o čemu uopšte i vredi raspravljati. Ako ste pokušali da ćaskate sa nekim ko nema nikakav ukus, priznaćete sa ste se sjajno proveli. Mačevanje aksiomama i nije neka zabava. Pa, da se pobavimo malo tim ukusima, bar kad je vino u pitanju.

Rinfuzni tip
Rinfuzni tip je osoba koja se nekako otkotrlja polovnim gabaritnim vozilom do Fruške Gore, tamo napuni gepek „nečim belim“, prođe kratak tečaj: Il’ prespi to u boce, il’ gnječi kanister onako kako piješ, da manje kiseonika pravi cirkus sa slobodnom površinom, ali svakako budi brz. Rinfuzni je čovek limitranih materijalnih mogućnosti, ali pravi zaljubljenik u vino. Pogrešno je gledište da takav nikada neće posegnuti za pravom bocom, pošto se i on nekad počasti... Naravno, tu mislimo na prvu od dve podvrste, odnosno onog koji zna šta valja. Postoje i rinfuzni indolentni, ali njima naprosto ništa nije bitno: Samo da ga ima i da je što više džabe, odnosno bez preteranog umaranja... Smatra da je Bijelo Dugme vrh i jako je ponosan kada se seti nečeg iz školske lektire. Ne prijavljuje se na kvizove iako bi ih tamo odvalio i ima jasne političke stavove koji se menjaju na dnevnom nivou. Decu vaspitava tradicionalno, mada su ga ta deca sa dvanaest godina već dobrano prevazišla. Dugo se opirao pametnim telefonima zbog visoko razvijene svesti o potencijalnoj špijunaži. To što je njegov životić sa stanovišta globalne bezbednosti beznačajan ne smeta mu da se doživljava većim no što jeste. Vinar koji odnosom cene i kvaliteta potrefi „rinfuznog“ apsolutno je pobedio. Rinfuzni ume to malo i da ukrsti sa kiselom, ako kiselina (što je i prirodno, posle par dana vetrenja) u vinu prevlada. On je naša prava jednina reči – narod.

Beginbokser (Beli i Crveni, a i Roze)
Beginbokser naprosto uživa u beg in boksu (kesa u kutiji). Njega toliko oduševljava što to uopte postoji, da je spreman da se ozbiljno posvađa oko kvaliteta sa ljubiteljima boca. Braneći činjenicu da je kvalitet svake čaše par meseci isti, on istira na tome da neka francuska vina u ovom pakovanju koštaju i preko 100 evra. A nisu Francuzi glupi! Ako ne verujemo njemu, verujmo Francuzima ili ostanimo trvdoglavi (glupi). Ne vidi mu se to što nema lovu, pošto je ekstravagantan na sitnicama (dobar sat, najnoviji tip mobilnog telefona, najskuplje pljuge...). Ljubitelje beg in boksa možete prepoznati po tome što o svemu imaju stav, a naročito o onom o čemu nemaju pojma. Dar za objašnjavanjem i ubeđivanjem beginbokser je duboko ugradio u sebe pa bez problema samog sebe ubedi i u to da on nije on, nego neko drugi. Ima sreće u ljubavi, pošto i ako je nema, ubedi se da je ima. Tvrd orah za prepirku.

Ljubitelj lakih belih vina (LJLBV)
Pod plaštom činjenice da tanini pospešuju bujanje hemoroida LJLBV je pravi simbol pragmatičnosti. Primoran (medicinski) da pije bela vina i nesklon odupiranju, to je čovek koji batali i pljuge ako mu doktor kaže da će možda umreti. To što ćemo svi jednom umreti ne uzima u razmatranje. Bavi se uspešno nekim sociološki priznatim zanimanjem, ima stan pun zelenila i intenzivan ali dosadan društveni život. Žena ga tri puta godišnje napušta i četiri puta se vraća, prosečno. Sa decom je „ortak“ i požrtvovan, ali mu se klinci baš i ne otvaraju. Svaki božiji dan razmišlja o tome da postane vegetarijanac, ali mu slabo ide. Nikada, ali nikada ne pije vino sam! Obilazi vinske festivale, ali uvek u društvu... Da je sreće u zemlji, on bi bio otelotvorenje srednje klase. Ovako, nažalost, ispade još i elita.

Zaljubljenik u „teža“ bela (ZUTB)
ZUTB ima problem da naruči Šabli, zato što ga ta reč podseća na šablon, a on od njega beži kao vampir od belog luka. Šalu na stranu, ljubitelji karakternih belih vina su ljudi sa istančanim ukusom i osobe koje od svega u životu traže više. Kako od sebe, tako i od drugih. Čitav snop principa, pravilno rasejan u karakternu matricu, kod ZUTB predstavlja moćan automat. Sa ovim ljudima ili nema zezanja ili je zezanje vrhunsko. Zavisno od podvrste... ZUTB kupuje uvek bar karton vina, pošto jako dobro zna šta kupuje i toga uvek mora biti. Pravičan, oštar i vizionar, bio bi idealan kada ne bi slušao usranu pop muziku. Kada poželi da avanzuje prepusti se ljigavom džezu koji predstavlja kombinaciju liftovskog i (u boljem slučaju) onog iz pornića. ZUTB koji sluša klasiku i simpatiše Jethro Tull je za svako poštovanje. Kod njega ćete do pravih vinskih informacija doći samo ako su mu i prateći ukusi na „vašoj liniji“. Strast prema odležalim sirevima mu se najbolje ogleda u činjenici da mu gore miriše frižider od cipelarnika.

Roze
Osoba koja voli roze, direktno je odgovorna za prasocid, jagnjocid i veći broj ostalih „cidova“. Nekada su roze vina bila umereno ušećerena i zagasitija (ružice), ali to više nije slučaj. Mislim, isključivo... Raspon ponude se značajno odrazio i na ljubitelje, ali ostaje nekako utisak da kad neko voli samo roze, da voli baš onaj, stari... A ti, ljubitelji starog, obično rozeom peru prasetinu, jagnjetinu i ostalu životinjsku dečicu prethodno umešno izrotiranu na stilizovanom koplju iznad žara. Ova vrsta (u svom izvornom, isključivom obliku) je u nekoj fazi izumiranja, pošto odiše retrogradnošću. Ljubitelji novih, modernih rozea, tek stasavaju i još nisu sasvim profilisani. Skloni su, ništa manje i drugim oblicima vina, pa će biti teško izdvojiti ih kao uzorak.

Fan crvenih mladih vina (FCMV)
Mlado, voćno, moćno... Mladi za mlado. FCMV je gotovo po pravilu mlad čovek, neopterećen, obrazovan i znatiželjan. Svestan svojih kvaliteta, nesvestan svojih nedostataka i površan prevashodno zbog svoje brzine. Potpuno je zaboravio da piše, pošto koristi isključivo tastaturu. Hrani se, naravno, brzom hranom, a vinske događaje ne propušta. Kaprićozu i dobar burger uparuje sa mladim merloom i nema sa tim nikakav problem. Prati sport i politiku, a uvek glasa protiv. Snažno koketira sa hipsterajem, ali ga se formalno gnuša. Udara kontru i tamo gde joj mesto nije. Priča o emotivnom nevezivanju, a duboko u sebi želi da se veže. Sve u svemu, pored evidentne mladosti ogrnut je nekim oblikom identitetske ljušture, iz čiste preventive. Kada FCMV-u skinete tu ljušturu lakim raskrinkavanjem, iznenadićete se koliko tu može biti i kvaliteta. Stariji FCMV-i mogu vrlo često biti u kandžama krize srednjeg doba, koja se lako detektuje kroz odvratne seksualne aluzije, kojima su skloni. I pored toga što mnogi tvrde da je to za njih novi pubertet, bliže je istini da ga nikada nisu ni imali, te da im je ovaj – prvi. Tu je potreban jak želudac i to ne za neurotične kiseline u vinu, nego...

Obožavatelji odležalih crvenih vina (OOCV)
Ovo je najozbiljnija ekipa, definitivno. Prepoznatljiva, mala i odabrana. Bez problema plaćaju ozbiljne sume za svoje zadovoljstvo i to je za svako poštovanje. Predvidiv im je ukus, ali to uopšte nije mnogo važno. Njihova strast nema cenu. U pitanju su, dakle, imućni ljudi raznih profila, nivoa obrazovanja i pratećih afiniteta. S koca i konopca, ali samo ako su kolac i konopac unosni. Na društvenim mrežama su do zla boga dosadni, pošto bombarduju etar svojim tanjirima, flašama, čašama i „grljenjima“. Veliki broj onih koji sve to prate, što tajno što otvoreno, želi da bude deo ekipe. Potpuno logično... OOCV međutim, imaju jednu osobinu o kojoj verovatno ni sami nisu razmišljali, a vrednost joj je izuzetna. Naime, danas je potpuno iščezlo nešto što je bila viševekovna tradicija u ljudskom rodu. U pitanju je kolekcionarstvo. Ovi ljudi vraćaju taj duh! I nema veze što nije u pitanju Alan Ford, sličice, prazne limenke, kutije pljuga, dresovi, Politikin Zabavnik i ostale izuzetno vredne pasije... Oni sakupljaju vina i sakupljaju uspomene na vina koja su „uništili“. Zbog toga zaslužuju dodatnu pažnju i poštovanje.

Ljubitelji penušavaca (LJP)
Da ne bude zabune, ovde se radi o opskurnim likovima sa splavova, iz separea i gomile sličnih ambijenata. Oni koji samo, jedino i isključivo naručuju šampanjce sa prskalicama, bakljama i ostalom pirotehnikom, predstavljaju ogavnu skupinu polusveta, koja se definitivno nalazi na pogrešnom mestu. (Ta mesta plaču za torpedom – prim. aut.) Neko jednom reče da bi u ovoj zemlji moglo da se hapsi samo na osnovu vizuelnog doživljaja. To se može ovde primeniti, bez greške... Žali bože sjajne šampanjce koje balave nedostojna usta.

Dakle, ovo bi bio neki ovlaš osvrt... Naravno da se ovde ne možemo baviti kombinacijama bez ponavljanja i ljubiteljima koji strasno pokrivaju nekoliko sektora. Neko spajanje bi teško dalo valjani rezultat. Tekst po našoj želji, možete uskoro očekivati na stranicama Tomine vinopedie.

 

Nenad Andrić

 

Profesor Dionisije

"Da su Prle i Tihi pili Sovinjon Blan, vino bi se prodavalo neznatno lakše."

Charles Bukowski (1920 - 1994)