barell

Događaj

25. april 2016.

Vinska osma sednica u Ziri

Prošla subota (23. april) je već tradicionalno bila rezervisana za vinski salon u Ziri.

Po osmi put, u organizaciji časopisa Wine Style, održan je salon vina. Ovo je jedan od retkih (a inače brojnih) salona koji se održava u zatvorenom prostoru, a da poprilično zavisi od meteo uslova. Pred svaku „Ziru“, vašem izveštaču po inerciji ruka krene ka telefonu, ne bi li pozvao majora Pavlicu, onomad načelnika meteo službe u komandi ratnog vazduhoplovstva. Uz par gorštaka (Ako se blavor uvija retrogradno, biće kiše... Ako se gatalinka znoji i naduvava, sutra je žega & slične analize drevnog tipa...) sa aerodroma Golubovci, samo je Pavlica znao šta će biti sa vremenom, na neke duže staze. Sada više ne verujemo nikome po pitanju prognoze, pa se zaputimo i šta nam Bog da. A Bog je dao lepo vreme, pa su i utisci sa subotnjeg salona pozitivni.

Poenta salona u Ziri je hotelska terasa, koju neuki zovu bašta (!?). Postoji kod nas taj običaj, da se sve što nije unutra, zove – bašta. Svaki parking ili betonski omot oko kafića, sa „modernim“ dvosedima i trosedima, na kojima kada sedi, čovek kao da čeka službu za selidbe, danas se naziva bašta. Dakle, Zira ima terasu, pa je na tu istu terasu prebačena žiža događaja. U dva troskoka ste napolju, sa čašom nečeg baš dobrog. A dobrog je bilo i previše u toliko kratkom roku (službeno, 6 sati).

Ako bi realno sagledavali salone i salone, kao i salone, potpuno je logično da su svi do zla Boga slični. Ovaj u Ziri je prvi tog tipa, pa samim tim ima pripadajuće opravdanje „neoriginalnoj istoći“. Neprikosnoveni „Ćira“ se ne računa, zbog raskošnog pratećeg programa... U startu nenametljiv i sveden, dostupan samo ljudima sa propusnicama, ovaj salon se lupingom prebacio u komercijalne vode. Sve je to posao i tu nema zamerke. Nemala cena ulaznice (1200 din.) izazvala je loš efekat, pa su iz redakcije verovatno bili prinuđeni da se danima bore sa zahtevima za propusnice. Na naš upit za dve personalizovane akreditacije, dobili smo jednu, a odgovoreno nam je da nam ne mogu dati drugu besplatnu kartu!?

Sličnu situaciju (mada je neukusno to i stavljati u istu rečenicu) imali smo na ovogodišnjem Vinitaly. Cena od 80 E za dnevnu kartu, primorala je veliki broj ljudi da traže alternativu, pa se slabo pazarilo na blagajnama. A svi koji žele da uđu, imperativno za dž, svakako da će ući. (Ovde se svakome od vas „javila“ slika nekoga od onih koji uvek uđu, uvek su tu i smatraju da je potpuno normalno da su uvek tu.) Poenta je da se ne „ošure“ neki novi ljubitelji vina. Da uzurpiramo, po običaju, reči divnog Branka Miljkovića: „Svako ko je ošuren, očigledno je šurenju bio sklon...“

Što se tiče vina, po ko zna koji put se pokazalo, da kvalitet raste. Do skoro je taj rast bio eksponencijalni, usled niskih polaznih kvalitativnih položaja. Od sada, taj rast će biti linearan, ali stabilan. Kod bilo koga, bilo šta... Sve je bar dobro! Pored domaćih proizvođača, ovaj salon verovatno ima najveći broj uvoznika i distributera na formacijskom mestu izlagača. Domaća vina su sve bolja i bolja, pa je sasvim logično da uvoznici i distributeri moraju uzvratiti odgovarajućom merom. Tako da je na salonu bilo dobrih italijanskih, portugalskih, istarskih... I još nekih vina.

Generalno, prijatna subota u poznatom okruženju, na poznatom mestu, sa poznatim dragim ljudima... Može to mnogo bolje, ali i ovako je ok. Svima koji nisu posetili sjajni Salon Vina u Kragujevcu (prateći program, lep katalog, vrhunska logistika, osećaj za goste...), ovaj događaj je bio dobra prilika za testiranje belog i roze asortimana, sa oznakom – 2015. U živom razgovoru, na terasi Zire, svaka čaša je bolja od sebe, što nije za zanemarivanje... Zato ćemo i sledeće godine biti tamo, sve i da se blavor uvija retrogradno.

 

Profesor Dionisije

"Dok čovek traži mudrost, dotle zaslužuje naziv mudraca. Čim se uobrazi da je posrkao svu mudrost, odmah postaje budala."

Volter