barell

Događaj

12. decembar 2018.

Virtus Marselan – Kakav deda, takav unuk

Pet Virtusovih Marselana na jednom mestu... Hronološka potvrda jedne sjajne odluke.

„Hoćeš li ono tvoje o otimanju marselana? Moguće da nije vreme ni mesto, ali...“
Ove reči mi je uputio Dejan Stanković, frontmen Vinarije Virtus pred tradicionalno godišnje predstavljanje u Hajatu. Vertikala Marselana je nešto što se ne propušta... Uvek je zgodno u takvoj prilici „baciti u etar“ neku radikalnu ideju. Da odmah to razjasnimo. Marselan je francuska sorta grožđa, nastala početkom šezdesetih godina, ukrštanjem kaberne sovinjona i grenaša. Za razliku od sličnih genetskih kupažiranja, gde novostvorena sorta na neki način zadržava određene atribute neposrednih roditelja, marselan je u potpunosti, što bi se reklo, svoj. Upravo to svojstvo predstavlja neograničenu vizu za put u svet.

Zašto da ga otmemo? Razlog je vrlo jednostavan... Ma koliko ga, uslovno rečeno, nepoznavali, zbog kratkotrajnog empirijskog tretmana, shvatili smo da je do sada u našoj zemlji svaki marselan bio bar mnogo dobar. Nema ga puno, ali je i to malo „raštrkano“. U ovom trenutku se čak nalazi u pet sjajnih kupaža iz raznih delova zemlje, što ukazuje i na činjenicu da je, nezavisno od teroara, timski igrač. Kada je već Južna Amerika asimilovala malbek, potpuno je u redu da i mi preuzmemo marselan. Prosto, sjajan je kad je naš. Sada bi ovde trebalo da ide deo o Tarabića kletvi, gde se pominju mali žuti ljudi koji su se navukli na marselan i po Kini ga sade na nervnoj bazi, ali nećemo. Dok oni stasaju, trebalo bi da je već uveliko naš.

Da je mnogo naš pokazala je sjajna vertikalna radionica Vinarije Virtus. Inače, ova vinarija se svake godine u ovo vreme predstavlja konceptualno maštovitim i uvek drugačijim nastupom. Zajednička nit je u tome da se obavezno donese bar jedno „sisanče“, direktno iz barika. Tako je bilo i ove godine, pa ćemo početi od kraja. Virtus Marselan iz 2017-te (fakat da je ta godina za crne sorte bila odlična) se najavio kao budući masovni ubica osrednjosti. Već sada pokazuje potencijal i pretenduje da postane kontrolisani usisivač svega valjanog iz prethodnih berbi. Negde od proleća, kada frontalno krenu vrhunske boce crvenih vina iz sedamnaeste, nakon logičnog jednogodišnjeg barika i par nužnih meseci konsolidacije u staklu, gotovo svaka vinarija će moći u sopstvenom podrumu da napravi vrhunski festival. Na Virtusov Marselan tipujem da će ostati perjanica vinarije.

Za marselan se priča da je prilično pouzdan u vinogradu. Konkretno, Virtusov stvarno izgleda kao japanska botanička bašta. Odnosno, uz sve što inače poseduje, ima i skoro pa dekorativni karakter. Da li je to do same sorte, odgovarajućeg joj podneblja ili ga toliko vole, maze i paze u Viteževu, pitanje je... A odgovor je verovatno u kombinaciji. Na radionici koju su kohabitativno vodili Milorad Halavanja, glavni enolog Virtusa i Vuk Vuletić, mladić koji je do skoro bio nada u budućnost, a sada postao više nego svetla sadašnjost srpskog somelijerskog esnafa, prošli smo pet berbi. Kada pominjem (više u šali) kohabitaciju, to se odnosi na večitu borbu proizvodnih (Milorad) i komercijalnih (Vuk) snaga unutar vinarije.

Pričajući globalno o marselanu, Vuk je u samom uvodu izneo nešto vrlo interesantno. Komparirao ga je sa kaberne franom, još jednom sortom koja kao da je stvorena za nas ovde. Za to što je rekao postoji na neki način i potvrda u porodičnom stablu, pošto je kaberne fran marselanu – deda. Mislim da se svako do sada susreo u familiji sa situacijom da neko liči na dedu, možda i više nego na roditelje. Sve veća popularnost uravnoteženog i pouzdanog kaberne frana kod nas, spada u sigurne ruke koje širom otvaraju vrata marselanu.

Svi Virtusovi Marselani su u svojoj bogatoj karijeri postigli značajne rezultate na ocenjivanjima širom sveta. Aktuelni, iz 2016-te bi mogao da se takmiči još dugo. Vrlo brzo je dostigao formu i jedinu konkurenciju će definitivno imati u poslednjoj berbi. Mada, ko smo mi da sudimo... Ako se uzme u obzir da je još na početku puta i da predstavlja pravu voćnu bombu, dok se „dokotrlja“ do tercijare, ko zna šta će se sve još sa njim desiti. Ono što je sigurno, da stagnira ili nazaduje, neće. Nema kud. Definitivno dobra investicija, pogotovo ako se uzme u obzir više nego prihvatljiva cena.

Dalji odlazak u blisku istoriju je svakako 2015-ta. Virtusov Moka Marselan, u neku ruku. Svega tu ima, što u naznakama, što eksplicitno. U ovom više nego skladnom vinu, koje predstavlja kombinaciju svežeg i dobro „istreniranog“, začinskog vina u punoj snazi, kao da se oseća neko lako nestrpljenje što je sa takvim atributima sazrevalo u privremenim odajama, unutar vrhunskih hrastovih barika. Nimalo laka godina, ali u Virtusu, ako grožđe uopšte preživi meteorološke pošasti, ipak stiže na sigurno. Zgreje se, popije čaj, istušira se, dobije odgovarajuću preslaku i kao da pošasti nije ni bilo. Obratiti pažnju na raskošnu završnicu i omamljujući aftertejst.

Kad smo kod pošasti, vraćamo se na 2014-tu, sinonim za pakao. Marselan iz 2014-te, odnosno kompletna paleta Virtusa iz te godine, verovatno će biti predmet rasprava još dugo. Vina iz godine pakla, a pogotovo Marselan, kupila su medalje, u trenutku dok su svi ostali „normalni“, da se tako izrazim, bili zabavljeni pukim preživljavanjem. U bušnom čamcu za spasavanje neki gledaju gde je obala, a neki se presvlače i spremaju da na tu obalu zakorače kao da se ništa nije desilo... Naravno da ovaj Marselan nema raskoš prethodnog i potonjih u tolikoj meri, ali ako se sve uzme u obzir, ovo vino je još uvek impresivno.

Da je prvi Virtus Marselan, iz 2013-te, u dobroj formi naravno da ne dolazi u sumnju. Kao da je tek ušao u formu. Još jedna potvrda da svoja vina pijemo neretko prerano i da smo mnoga, potencijalno odlična vina, pa i velika, verovatno popili „u pretplati“. Baš ovo vino, iz 2013-te je svoju misiju ukazivanja na mogućnosti Virtusa obavilo u potpunosti, pa je iz tog razloga žal manja. Još uvek voćan, još uvek potentan, još uvek na uzlaznoj putanji... Mnogo je važno ovo vino. I to pre svega za samu vinariju. Kada se odlučujete za sadnju sorte koje ima samo u tragovima po vinogradima Srbije (što je u trenutku sadnje u Virtusu, svakako bio marselan), imperativno je da inicijacija u svet vinskih proizvoda bude valjana. Prvi od Marselana je pokrenuo lavinu i na tome mu hvala. Od trenutka kada sam se prvi put susreo sa ovim vinom, ideja o otimačini marselana kao sorte se nametnula: „Trst (marselan) je naš!“

 

Profesor Dionisije

"Pijanstvo nije ništa drugo, nego dobrovoljno ludilo."

Seneka