barell

Intervju

22. maj 2013.

Vladan Stanojlović Kika - Kreator Wine Jam-a

Možda nekoga ime Vladan Stanojlović Kika zbog nadimka asocira na narodnog heroja, odnosno na naziv Doma Kulture u nekom mestu. Kika jeste heroj, ali neke druge, vinske priče...

Srbija je zemlja u kojoj ljudi sipaju ideje na svakom koraku. Broj ideja po glavi stanovnika je gotovo za ekstazu. Ali ako se posmatra broj realizovanih ideja, onda tu i nema baš previše razloga za radost, filovanu ponosom. Pokojni premudri režiser Jovan Živanović je davno rekao: „Oduvek su me nervirali ljudi koji uvek imaju užasno važan razlog da ne budu genije!“ I iz tog razloga sve što se zamisli, a potom i realizuje, zaslužuje srdačan aplauz i sve pohvale. Zbog hrabrosti, zbog inventivnosti, zbog entuzijazma, zbog pokušaja...

Vladan Stanojlović Kika je čovek poznat u svetu vina po nekoliko osnova. Poznat i priznat kao dizajner, radio je nekoliko etiketa za vinske proizvode i član je nevelike trupe koja šarmantno promoviše Vinariju Budimir. U sadejstvu sa rođenim bratom, poznatim advokatom Bojanom Stanojlovićem, drži i održava vinosrbija.com, verovatno najbolji vinski blog u zemlji. Nakon par godina sublimiranja svega što mu se po glavi na temu vinskih manifestacija motalo, ovaj elokventni, šarmantni i preduzimljivi čovek pokreće Wine Jam, vinski festival urbane provinijencije.

Otkud u vinu, šta je Wine Jam, vino i internet, koji su dalji planovi, i ostalo... Za čitaoce Vinovnika u atmosferi prestižnog umetničkog kafea „Centrala“ na Dorćolu, govorio je Kika.

Kako je i kada Vladan Stanojlović Kika ušao u vino?

KIKA:

Pre recimo šest sedam godina sam intenzivirao nešto što je ranije bilo neopterećujuće sporadično uživanje. Recept je krajnje jednostavan: Skupi se dobro društvo, otvori se boca i ulazi se u vinsku priču. U početku se ne zalazi nešto preterano u dubinu, ali kasnije, kad počnete više da se angažujete i čačkate suštinu, vino vas uzme pod svoje i nema nazad. Vino je putovanje koje je samo sebi cilj. Putujete, putujete i uživate... Naravno, tom putovanju valja pristupati maksimalno odgovorno. To bi bilo ukratko. Kasnije se u to sve umešala i profesionalna nota. Bavim se marketingom, brendingom i dizajnom. Nekim vinarima je trebalo odraditi par poslova iz tog domena, pa sam im se našao.

Kopajući po internetu i usisavajući globalne informacije o vinu, za oko mi je zapao jedan blog: vinosrbija.com, zbog nečega što možemo nazvati „autorski pečat.“ Kasnije smo se nas dvojica upoznali, a ja i dalje nisam znao da je to tvoj blog. Kada je i kako nastao?

KIKA:

Blog je nastao početkom 2010. godine. U to vreme je medijski, konkretno internet prostor, bio u nekoj vrsti vakuuma. Ranije su postojali neki blogovi, neki pokušaji koji su se gasili iz raznoraznih razloga. Pre svega mi se čini da su u pitanju bile primarne profesije ljudi koji su te blogove otvarali. Sve to krene pod određenim nabojem entuzijazma, ali se sve manje ima vremena za blog, koji je manje više ipak hobi. I onda smo brat i ja, naravno opet u dobrom društvu, pijući neka dobra vina, rešili da napravimo svoj blog, gde ćemo iz svog konzumentskog ugla plasirati iskreno svoja mišljenja. Potpuno nepristrasno smo tome pristupili. Ko nas je šarmirao, šarmirao nas je... Ko nas je razočarao, razočarao nas je... Nismo vodili računa o osećanjima proizvođača. Samo smo želeli da potpuno subjektivno opisujemo svoj doživljaj vina. Tu ne bi smelo da bude ljutnje. Vremenom su se gotovo svi blogovi pogasili, pojavili se neki novi, ali smo brat i ja generalno nezadovoljni sadržajima koji trenutno postoje na temu vina.

Zašto pobogu?

KIKA:

Nema autorskog pečata i ličnog stava... Nema pravog poziva na dijalog i diskusiju. Tu i tamo pukne neka hejterska rasprava po komentarima što samo odbija novu publiku i taj prostor se uzurpira od strane ljudi koji imaju višak vremena i ega. Između ostalog, to je još jedan razlog da se obradujemo rađanju Vinovnika, pošto prepoznajemo u tome lični, autorski pristup. Generalno, svima nama je cilj isti. A to je da cela vinska scena u Srbiji bude kvalitetnija, da se piju dobra vina za pristojan novac i da se širi vinska kultura. Vino, kako ga mi doživljavamo, unosi novi kvalitet u život, što predstavlja posebnu vrednost. 

Hvala na radovanju, pre svega. Nego da se dohvatimo mi osnovnog pitanja koje imamo pred sobom. Urbani vinski festival koji nam predstoji. Šta je Wine Jam?

KIKA:

Wine Jam je džem od vina. Šalim se... Termin je skovao Đorđe Zarić, kum Wine Jam-a. Sedelo je nas nekoliko jedne večeri i pod snažnim dejstvom upravo završene degustacije pričali smo o tome da bi nešto trebalo uraditi na temu vinskih manifestacija. Đole je u jednom trenutku izbacio to ime. On je imao neku svoju viziju, a meni je u glavi tada zalepljena poslednja kockica mozaika koji sam godinama sklapao. Shvatio sam da bi trebalo napraviti jednu platformu po kojoj celu priču možemo da promovišemo na više kanala i time pokrijemo što širu publiku. Trebalo je da se to desi iz jednog ugla koji nije do sada bio zastupljen kod nas. Uglavnom svi sajmovi su organizovani kao po nekom šablonu. To je neka jednostavna estetika i uvek su te manifestacije orijentisane na profesionalnu publiku. Kao da nije postojala volja da se priča raširi. Naravno, sve je to otvoreno za publiku, koja za 500 do 1000 dinara može da „loče“ i satire se od vina. Ali, nekako je uvek falilo eksplicitno obraćanje tom, da se tako grubo izrazim, običnom čoveku. Wine Jam se meni vrzmao jako dugo po glavi. U tom trenutku, hajde da ga nazovemo inicijalna kapisla, u glavi mi je sinulo samo to da krenem odmah u realizaciju. Imam dosta ideja koje su neostvarene, a toliko dugo živim sa vinom, ljudima oko vina i uopšte u tom stanju duha... Jednostavno, sam sam sebi rekao da je trenutak da se nešto preduzme.  Wine Jam, kao princip uparivanja vina i urbanog, gradskog života, jednostavno nije mogao da se propusti.

Koliko mogu da primetim, ti si u ovoj priči gotovo sam.

KIKA:

Ne, nikako. To je samo privid. Uvek mora neko da povede, ali i taj koji vodi ima svoje trenutke slabosti, kada mu se poljulja samopouzdanje ili se neke prepreke učine nepremostivim. Tada uskaču prijatelji na koje uvek mogu da se oslonim i stvar se nastavlja sa nesmanjenim nabojem. Hoću reći, ima uvek ljudi i nisam sam. Ovo bi trebalo da bude ideja koja će baš da uključi što više ljudi. Potrebno je još ljudi koji imaju slično gledište, viziju, cilj... Neko uvek tu vidi svoj način, svoju varijantu, ali ova priča i mora biti satkana strukturalno kompleksnije. Ona ne sme biti priča jednog čoveka i nametanje ličnog vidjenja. Vinski totalitarizam nije baš tekovina za pohvalu.

Kome se obraća Wine Jam?

KIKA:

Wine Jam je događaj na kome se samo vino direktno obraća mlađoj, urbanoj populaciji koja izlazi i zabavlja se, koja voli da uživa i da se druži. Ta populacija je užasno brojna. Sa određene distance oni posmatraju vino, poštuju kao nešto što je deo trenda, ali nemaju lični odnos prema ovom plemenitom proizvodu.

Da li je to distanca prema nečem nepoznatom?

Svakako da ima i toga. Važno je da ti mladi ljudi priđu tome bez nekog straha od predznanja. Ništa nije pod presijom. Dovoljno je da se razjasne neke elementarne stvari i da se ode korak dalje od: crno, belo i špricer opcija. Nema potrebe da se trebe udžbenici, da se sakupljaju somelijerski termini i slično. Samo je važno čista srca, sa gotovo dečijom radoznalošću vinu pristupiti i dozvoliti mu da osvoji. Posle toga stvari lako legnu...

Šta kaže druga strana? Mislim naravno, a i uvek mislim na same vinare. Koliko je ovo i njihova komunikaciono marketinška platforma? Uostalom, ko od njih dolazi na Wine Jam?

KIKA:

Vinari ovo sve gledaju iz svog ugla, naravno. I njima je Wine Jam nepoznanica, ali su pokazali visok stepen otvorenosti za nešto što je novo i to užasno ohrabruje. Neke sam zvao, a neki su se javljali sami. Pokušano je da im se maksimalno olakša učešće, a inače, ukoliko ova manifestacija vremenom osnaži dovoljno, postoji ideja da snažan sponzorski pul zatvori sve finansijske rupe i vinari bukvalno samo donesu vino. Vinari su već izloženi snažnim pritiscima. Mnogi su pod kreditima i teško se odlučuju da se negde pojave. Zbog tih kredita su prinuđeni da dižu cene vina, ali je to neka druga tema. Vodeća tri vinara se neće pojaviti iako su uredno pozvani. Ali to i jeste na neki način logično, pošto su oni već odavno pozicionirani. Verovatno su iz tog razloga otvorili prostor za neke nove da se promovišu ili jednostavno nisu videli u sebe u Wine Jam-u. Biće dovoljno kvalitetnih izlagača, tako da je jedini strah - strah od mogućnosti da bude tesno.

Ono što ima posebnu draž je najava grupne promocije domaćih autohtonih sorti i proizvođača koji ih neguju?

KIKA:

Da, to je jako važan deo manifestacije. Plan je da se misija autohtonih sorti razvija i da dogodine uradimo veliki regionalni festival na tu temu, pa da pozovemo što više inostrane publike. Ideja je da sve autohtone sorte budu na jednom mestu i da mladi somelijeri rade prezentaciju. To je i za njih dobro kao praksa. Lako je komunicirati sa ljudima koji su već u vinu. Ovde će imati neposredan kontakt sa publikom koja nije izvorno vinska.

Ali će to postati.

KIKA:

Ja se toplo nadam. Pazi, ima ovde dosta idealizma. Kada se taj idealizam sukobi sa realizmom dobićemo sigurno nešto što može sebi prigrabiti titulu institucije. Wine Jam to već sada jeste, ali u teoriji. (smeh)

Jesi li ti baš siguran da si spremio koske za frontalni sukob sa realizmom?

KIKA:

Uvek spreman! Wine Jam je nešto što će se dešavati sporadično u toku godine. Biće puno ad hok događaja. Ideja je toliko puno, da se realizmu svakako ne piše dobro.

Kakvu atmosferu očekuješ na ovom, prvom u nizu Wine Jam-u? Šta mogu da očekuju posetioci?

KIKA:

Glavna zvezda događaja je samo vino. Sve će mu biti podređeno. U sali je zabranjeno pušenje, ali postoji velika bašta koja savršeno komunicira sa zatvorenim prostorom i u kojoj će ljubitelji duvana i kafe moći da se opuste. Lagana Di Džej muzika će ispratiti događaj. Sve u svemu jedna opuštajuća lagodna atmosfera zasnovana na uživanju u vinu, društvu, prijatnoj muzici... Biće nešto i da se gricne... I meni samom se javljaju neke nepoznanice. Zamisliš sve na jedan način, a onda te nešto iznenadi, pa moraš da reaguješ na licu mesta. Kako god da bude, meni je jedino stalo da izlagači i posetioci izađu zadovoljni, te da požele da ponovo budu deo ove manifestacije. Samo je to bitno.

Koliko košta ulaznica, pošto i to može biti dodatni faktor zadovoljstva ili nezadovoljstva?

KIKA:

Ulaznica za posetioce košta 300 dinara. Za taj novac se po vajn barovima jedva može popiti čaša pristojnog vina, tako da je smešno raspravljati o tome koliko je to popularno. I to je deo koji bi trebalo da privuče te nove ljude, da ih pridobije i da svako od njih sutra postane novi misionar u svetu vina. Svaki čovek je u ovoj plemenitoj borbi bitan!

Mislim da vino ima u sebi embrion epidemije, tako da je dovoljno samo „inficirati“ a kasnije se sve odvija kao lavina.

KIKA:

Naravno. To je nama, inficiranima, jako dobro poznato.

Kiko, hvala puno na razgovoru. Mi ćemo se potruditi da novu instituciju pod naslovom Wine Jam ispratimo kako dolikuje...

KIKA:

Znam da hoćete i moram da uzvratim zahvalnost.

Samo još da nam kažeš kad i gde?

KIKA:

Klub „Krug“, ulica je Braće Krsmanovića, a broj 8. To je onaj lepi deo starog Beograda pored Save - Savamala, a termin 25. maj, od 12 do 20 časova. Vidimo se na Wine Jam-u!

 

Profesor Dionisije

"Ludnica je mesto gde optimizam najviše cveta."

H. Elis