barell

Intervju

16. maj 2013.

Zlatko Živanić - Vinarija Zvonko Bogdan

Za uspeh bilo kog tipa firme, neophodan je kvalitetan rad. Za kvalitetan rad, neophodni su kvalitetni ljudi. Vinarija Zvonko Bogdan te ljude ima...

Jedanaesto slovo grčkog alfabeta je lambda. To slovo je globalno poznato pre svega kao oznaka za talasnu dužinu. A kad smo već kod iste talasne dužine, onda se razgovor sa Zlatkom Živanićem, direktorom prodaje u vinariji Zvonko Bogdan, nameće sam po sebi. Pored činjenice da nema impresivno dug staž u vinskom poslu, ovaj mladi gospodin je posebnim pristupom i još posebnijim nastupima za vrlo kratko vreme napravio izuzetne rezultate.

Hajzenbergov princip neodređenosti objašnjava mogućnost da se Zlatko nalazi na nekoliko mesta istovremeno. Zaista tako deluje. Šparta zemljom, pa i regionom, u neverovatnom tempu. Za potrebe našeg portala uhvaćen je na sat vremena na jednom mestu. Novi zakon, planovi vinarije, festivali i sajmovi...

Kakva su iskustva sa novim zakonom o vinu? Oseća li se neki dašak nade u smislu uspostavljanja sistema i reda?

Zlatko Živanić:

U Srbiji postoji 245 registrovanih vinarija, s tim što je njih 105 u sistemu geografskog porekla. Kada broj vinarija pomnožimo sa nekoliko etiketa, dobijamo skoro dve hiljade etiketa. Ako se za svaku etiketu odradi komunikacija putem mejla i telefonskog poziva na osnovu bar po jedne zamerke, dolazimo do situacije da njih četvoro u ministarstvu, od čega se dvoje bave ljutom daktilografijom, moraju da obave tu silnu korespodenciju. To sigurno nije efikasna priča i generalno postoji žalba na to, takozvano usko grlo. A da ne pominjemo igru gluvih telefona između ministarstva, senzorne komisije, fakulteta i enoloških stanica. Bez obzira na sva obećanja, želje, nade i čestitke, sve se strašno oteže i traje do u beskraj.

Kao da se ne shvata dovoljno da je to biznis. Da li je taj zakon prepisan bez adaptacije primerene našoj situaciji?

Zlatko Živanić:

Pa da, može se i tako reći. Oni rade dobar posao, ali im, da ponovim, fali još ljudstva i jače terensko angažovanje. Bilo bi lepo krenuti pre svega ostalog od egzaktnih stvari. Niko nema problem, bar se nadam, sa tim da na boci napiše: gde je, kada i čime ona punjena, poreklo grožđa, potvrdu o ispravnosti... Te stvari je prilično jednostavno utvrditi. Međutim, situacija je otišla u drugom pravcu. Konkretno, nama je senzorna komisija zalepila primedbu, posle koje ja ne smem na boci da napišem postojanje arome manga, ali smem da ubeležim tropsko voće!? To su nepotrebne stvari u ovom momentu. Generalno jesu bitne, ali te izlive subjektivnog potrebno je ipak ostaviti za kraj. Ovo je dobar zakon, prepisan italijanski, ali njihova vinska priča je u ovom trenutku na daleko višem nivou. Prosto, mnogo duže postoje. Kod nas je vinarstvo, bar po meni, začeto lepljenjem prve etikete Radovanović na bocu. Do tada je to bila industrija. Mi jednostavno moramo krenuti od osnove i biti značajno efikasniji. Da li će se državni službenici razići po vinotekama i lupati kazne ako recimo, na etiketi stoji ribizla, a nije naglašeno da je u pitanju crna? Da li nam je to potrebno?

Izgleda da je u svakom našem zakonu prvo obrađen kazneni deo, pa tek onda suštinski. Švaba čita zakon da bi saznao šta sme, a kod nas se čita zakon da bi mu se našla rupa. Nije to slučajno. Uvoznici imaju sličan problem, zar ne?

Zlatko Živanić:

I oni, naravno, imaju dosta problema ali drugog tipa. Generalno, svima nam je problem vreme. Mnogi bi platili i veću sumu novca, samo kad bi se sve rešavalo u par dana, a ne u par meseci, kao što je sada praksa.

Geografska kontrola?

Zlatko Živanić:

Pa i tu je veselo. Uzeli smo u obzir ozbiljan zakon i videćemo koliko će se sve tu napisano ispoštovati. Jako zanimljiva stvar: Svaki proizvođač je obavezan da taksativno navede odakle mu sirovina. Ako nije koristio svoje grožđe, onda mora da navede koje i čije jeste. Ne možeš sa tri hektara vinograda imati 200000 boca sa zaštićenim goegrafskim poreklom. Jasno piše koliko grožđa možeš imati po parceli i kada dođe do nepoklapanja, trebalo bi da se izleti iz priče o geografskom poreklu. E sad, što se tiče kontrole, stvar je postavljena naopako. Prvo se u rende stavljaju oni koji su u sistemu geografskog porekla, pa tek onda oni koji nisu. Trebalo bi ipak obrnuto, ako se razmišlja o sveopštoj efikasnosti. Italijani su, recimo, devedesetih shvatili da imaju problem sa rinfuznom prodajom. Da bi stvari doveli u red, država je sa 80% dotirala punilice i dala rok od tri godine da svi pređu na flaširanje. Dobijen je razuman rok i to je dalo rezultate.

Rezultat je divna reč. Pogotovo ako se radi o Vinariji Zvonko Bogdan. Koeficijent zadovoljstva proteklom godinom?

Zlatko Živanić:

Mi smo kao vinarija, a i ja lično, užasno zadovoljni 2012. godinom. Pre svega kvalitetom onoga što je iz podruma izašlo, a zatim i plasmanom. Sva naša vina su dobijala medalje na svim inostranim i domaćim manifestacijama gde smo bili prisutni. Po mnogima smo imali i najbolje vino Srbije za prošlu godinu – Kuve broj 1. Sve u svemu, ekspandiramo dalje, što je za pohvalu ako se uzme u obzir vreme u kome živimo.

Ima li tragova na indikatorima za ovu godinu?

Zlatko Živanić:

Mi ove godine na tržište iznosimo 106 000 boca. To dovoljno govori o planovima, a što se tiče prodaje...

Opa! Probija se magična cifra? Čestitamo...

Zlatko Živanić:

Pa da. Sve preko sto hiljada je već za respekt. Pored uhodane Nemačke, Austrije i Bosne, izvozimo od skoro u Dansku i Crnu Goru... Otvaramo nove lokale za saradnju i guramo svoj koncept onako kako je zacrtan na samom startu. Sve to iziskuje napor, ali rezultati su i više nego dovoljna satisfakcija. Inače, u okviru vinarije, početkom juna otvaramo neki oblik prisnog vajn bara, koji će biti otvoren preko vikenda i petkom od 10 do 18. Tu planiramo da primamo turiste i na taj način multipliciramo prodaju vina unutar kompleksa vinarije.

Pa zvuči praktično. Čovek kupi i ponese. Ne mora da mu se nosi...

Zlatko Živanić:

To je ipak najbolja reklama. Kada čoveku pokažeš kako izgleda vinarija, vinogradi... Kada se uveri u to kako izgleda podrum, degustaciona sala, pogoni. Prosto, kada se uveri kako sve funkcioniše, posle toga se priča širi.

Poznavajući situaciju, cenim da ima interesantnih zapažanja gostiju.

Zlatko Živanić:

Koliko hoćeš! Jednom prilikom nam je gost rekao da smo prevaranti i da u svom tom kompleksu ne proizvodimo vino.

Kako se dolazi do tako ingenioznog zaključka?

Zlatko Živanić:

Jednostavno... Kaže čovek da tu nema vina pošto se ne oseća miris vina. Po njemu bi trebalo da se ceo podrum oseća na vino!? Ljubazno mu je objašnjeno da je miris vina u podrumu jasan ukazatelj da postoji vino i van sudova, odnosno da je negde proliveno, a neoprano.

Higijena je strana reč?

Zlatko Živanić:

Izgleda.

Kad smo već kod reklame... Sajmovi i festivali?

Zlatko Živanić:

Sajmovi i festivali su uvek korisni. Mi se odlučujemo od slučaja do slučaja za učestvovanje. Napravimo procenu i donesemo odluku. Do sada nismo grešili, pošto tome pristupamo krajnje ozbiljno.

Ozbiljan je i dolazak elitnog odreda naše redakcije u posetu Vinariji Zvonko Bogdan.

Zlatko Živanić:

Poziv za to je otvoren odavno.

Da li će moći da se proba Kaberne Fran u samostalnom izdanju?

Zlatko Živanić:

Samo još jedna osoba se osim tebe interesovala za solo Kaberne Fran. To je Dejan Bodiroga koji spada u vrhunske poznavaoce vina, što nije nikakva tajna. Za solo frankovku je bilo zainteresovano petnaestak ljudi, a za Fran samo vas dvojica.

Ah, hvala. To je društvo koje imponuje. Zlatko, hvala najlepše na razgovoru i posvećenom vremenu.

Zlatko Živanić:

Nema na čemu, bilo mi je zadovoljstvo... Vidimo se u Vinariji Zvonko Bogdan!

 

Profesor Dionisije

"Kad se pravi genije pojavi, možete ga poznati po tome što se sve budale nalaze u savezu protiv njega."

Džonatan Svift